Mustafa Pezo bio je bosanskohercegovački slikar, grafičar i likovni pedagog. Smatra se jednim od prvih školovanih mostarskih slikara nakon Drugog svjetskog rata. U svom radu najčešće je obrađivao motive Mostara i Hercegovine, posebno gradske vedute, arhitektonske motive, interijere i mrtvu prirodu. Bavio se i primijenjenom umjetnošću, uključujući grafiku, reljef i figure manjeg formata.
Biografija
Pezo je rođen 1927. u Mostaru. Godine 1945/46. upisao je Državnu školu za likovnu umjetnost u Sarajevu, gdje su među njegovim profesorima bili Roman Petrović, Sigo Sumereker, Vojo Dimitrijević i Ismet Mujezinović. Školovanje je završio 1949, nakon čega se vratio u Mostar i započeo umjetnički i pedagoški rad.
Godine 1952. primljen je u Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (ULUBiH), nakon čega je redovno učestvovao na izložbama Udruženja. Radio je kao nastavnik likovne kulture u Trećoj osnovnoj školi u Mostaru.
Umjetnički rad mini|desno|260px|Mustafa Pezo, Mrtva priroda (1956), ulje na kartonu mini|desno|260px|Mustafa Pezo, Enterijer (1959), tempera na kartonu, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine. Pezino stvaralaštvo bilo je snažno povezano s Mostarom i Hercegovinom. Vlado Puljić opisao ga je kao "hroničara Mostara", ističući da je u svojim djelima obrađivao motive Starog grada, fragmente urbanog prostora i simbole Hercegovine. Sličan naglasak na vezi između Pezinog stvaralaštva i Mostara daju i Danijela Ucović i Antun Karaman, koji navode da je motivima rodnog grada iskazivao odnos prema Mostaru i njegovim različitim licima.
U njegovom opusu zastupljene su vedute Mostara, arhitektonski motivi i interijeri, kao i mrtva priroda. Ucović i Karaman navode da je tim motivima pristupao s naglašenim emotivnim odnosom, nastojeći ostvariti intimni ugođaj, mir i sklad oblika. U slikarskom postupku koristio je ujednačene, stišane tonove boje.
Među čestim motivima u njegovom slikarstvu bile su stare fasade i zidovi na kojima je naglašavao tragove vremena i prolaznosti. Na njegovim djelima posebno se ističe kolorit, koji se često zasniva na smeđezlatnim tonovima. U pojedinim djelima koristi i zrnastu, suhu fakturu površine koja podsjeća na strukturu žbuke.
Posebno mjesto u Pezinom opusu zauzimala je mrtva priroda. Slikao je plodove poput smokava, šipaka i dunja, pri čemu je karakter oblika i boja naglašavao zatvorenim linijama i konturama.
Pored slikarstva, Pezo se bavio grafikom i primijenjenom umjetnošću. U terakoti je izrađivao reljefe i figure manjeg formata inspirisane stećcima i Starim mostom, dok je slične motive obrađivao i u bakru. Svoja djela predstavljao je i u galeriji u Starom gradu u Mostaru.
Djelovanje u likovnom životu Mostara
Pezo je imao značajnu ulogu u organizovanju likovnog života Mostara nakon Drugog svjetskog rata. U periodu nakon završetka školovanja mostarski umjetnici nastojali su obnoviti likovni život grada i organizovati se u strukovna udruženja.
Na Pezinu inicijativu, grupa od približno trideset mostarskih umjetnika osnovala je 1954. lokalnu strukovnu organizaciju Likovni umjetnici Mostara. Iste godine održana je i njihova prva zajednička izložba, od 24. maja do 15. juna, u prostorijama tzv. Krivih dućana.
Mostarski umjetnici nastojali su istovremeno osnovati i podružnicu Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine za Hercegovinu. Proces osnivanja započeo je sredinom 1950-ih, a Podružnica ULUBiH-a za Hercegovinu registrovana je 1959. Organizacijske i druge poslove u njoj godinama je vodio Mustafa Pezo, koji je kasnije bio i njen predsjednik.
Puljić navodi da je Pezo bio jedan od inicijatora osnivanja i voditelj Podružnice ULUBiH-a za Hercegovinu te da se zalagao za afirmaciju likovne umjetnosti, bolje stvaralačke uslove za mostarske umjetnike i njihovo predstavljanje javnosti.
Pedagoški rad
Pezo je značajan dio profesionalne aktivnosti posvetio likovnom obrazovanju. Kao nastavnik nastojao je tradicionalnu nastavu crtanja obogatiti novim sadržajima i programima likovnog odgoja. Njegovi učenici dobijali su republička i savezna priznanja na smotrama dječijeg likovnog stvaralaštva.
Njegov sin Salko Pezo kasnije je postao akademski slikar i profesor na Univerzitetu "Džemal Bijedić" u Mostaru. U razgovoru za UNICEF Bosne i Hercegovine Salko Pezo naveo je da je njegov otac Mustafa sačuvao njegove dječije crteže, koji su kasnije imali značaj u njegovom istraživačkom radu o dječijem crtežu.
Izložbe i priznanja
Pezo je od prijema u Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine 1952. redovno učestvovao na izložbama Udruženja. Njegova treća samostalna izložba održana je u Sarajevu u januaru 1965, a katalog izložbe sadržavao je osvrt historičara umjetnosti Radomira Stanića na njegov umjetnički razvoj i stvaralaštvo.
Za svoj umjetnički i društveni rad dobio je više priznanja i odlikovanja. Među njima je bila i nagrada Grada Mostara "14. februar". Nakon njegove smrti priređena je posthumna izložba njegovih djela, za koju su prikupljena djela iz njegove umjetničke ostavštine.
Djela u zbirkama
Jedno od sačuvanih Pezinih djela je Enterijer iz 1959, izvedeno u temperi na kartonu, dimenzija 52×71 cm. Djelo se nalazi u zbirci Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine.
U dokumentaciji časopisa Most Pezo je naveden kao akademski slikar, pedagog i grafičar. U istoj dokumentaciji navodi se njegovo djelo Stari most, crtež perom i tušem.
Također pogledajte Florijan Mićković Ismet Mujezinović Karlo Afan de Rivera Krešimir Ledić Meha Sefić Mirko Kujačić Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine
Reference
Kategorija:Bosanskohercegovački umjetnici Kategorija:Bosanskohercegovački slikari Kategorija:Rođeni 1927. Kategorija:Umrli 1987. Kategorija:Biografije, Mostar