Benjamin McLane Spock (2. maj 1903 – 15. mart 1998), poznat kao dr. Spock, bio je američki pedijatar, osvajač olimpijske medalje i politički aktivista ljevičarske orijentacije. Njegova knjiga Njega bebe i djeteta (1946) jedna je od najprodavanijih knjiga 20. stoljeća. U prvih šest mjeseci nakon objavljivanja prodana je u 500.000 primjeraka, a do Spockove smrti 1998. u približno 50 miliona primjeraka. Osnovna poruka knjige upućena majkama glasila je: "Znate mnogo više nego što mislite da znate." Spock se u svojoj generaciji smatrao pouzdanim izvorom savjeta o odgoju djece.
Spock je bio prvi pedijatar koji je proučavao psihoanalizu s ciljem boljeg razumijevanja dječijih potreba i porodične dinamike. Njegove ideje utjecale su na nekoliko generacija roditelja, potičući ih da budu fleksibilniji i nježniji prema djeci, te da ih tretiraju kao individue. Međutim, njegove teorije često su kritikovane među kolegama zbog oslanjanja na anegdotalne dokaze umjesto na ozbiljna akademska istraživanja.
Nakon što je, prema vlastitim riječima, doživio "preobraćenje na socijalizam", Spock je tokom 1960-ih i početkom 1970-ih postao aktivan u pokretu Nove ljevice i pokretu protiv rata u Vijetnamu. Njegov politički angažman kulminirao je kandidaturom za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država na izborima 1972, kada je bio kandidat Narodne stranke. U kampanji se zalagao za uvođenje maksimalne plate, legalizaciju abortusa i povlačenje američkih vojnih snaga iz svih stranih zemalja. Njegove knjige bile su predmet kritika američkih konzervativaca, koji su tvrdili da promovišu previše popustljiv odgoj i očekivanje trenutnog zadovoljenja potreba, što je Spock negirao.
Biografija
Rani život i obrazovanje
Benjamin McLane Spock rođen je 2. maja 1903. u gradu New Havenu, u saveznoj državi Connecticut. Njegov otac, Benjamin Ives Spock, bio je diplomac Univerziteta Yale i dugogodišnji glavni pravni savjetnik željezničke kompanije "New Haven", a majka mu je bila Mildred Louise (Stoughton) Spock. Prezime porodice bilo je nizozemskog porijekla. Prvobitno su ga pisali kao Spaak, prije nego što su se doselili u tadašnju nizozemsku koloniju Nova Nizozemska. Spock je bio jedno od šestero djece, među kojima je bila i njegova mlađa sestra Marjorie Spock, književnica i aktivistica za zaštitu okoliša.
Pohađao je školu "Hamden Hall Country", a potom škole koje je završio i njegov otac, Akademiju "Phillips Andover" i Univerzitet Yale. Na Yaleu je studirao književnost i historiju, a kao izrazito visok student, oko 193cm, aktivno se bavio i veslanjem. Na kraju se priključio američkoj olimpijskoj veslačkoj reprezentaciji u disciplini osmerac, koja je osvojila zlatnu medalju na Ljetnim olimpijskim igrama 1924. u Parizu. Na Yaleu je primljen u eta ogranak bratstva Zeta Psi i u studentsko seniorsko udruženje Scroll i Key. Nakon dvije godine studiranja na Medicinskom fakultetu Yale, prešao je na Univerzitet Columbia, gdje je 1929. diplomirao kao najbolji student u svojoj generaciji. Otprilike u to vrijeme oženio se Jane Cheney.
Lični život
Jane Cheney i Spock vjenčali su se 1927. Jane je pomagala Spocku u istraživanju i pisanju knjige Njega bebe i djeteta dr. Spocka, koja je 1946. objavljena kod izdavača Duell, Sloan & Pearce pod naslovom Knjiga zdravog razuma o njezi bebe i djeteta. Knjiga je prodana u više od 50 miliona primjeraka i prevedena na 42 jezika.
Jane Cheney Spock bila je aktivistica za zaštitu građanskih sloboda i majka dvojice sinova. Rođena je u gradu Manchesteru, u saveznoj državi Connecticut, a studirala je na Koledžu "Bryn Mawr". Bila je aktivna u organizacijama Amerikanci za demokratsku akciju, Američka unija za građanske slobode (ACLU) i Nacionalni komitet za razumnu nuklearnu politiku. Spockovi su se razveli 1976. Cheney je nakon toga organizovala i vodila grupe za podršku starijim razvedenim ženama.
Spock se 1976. godine oženio Mary Morgan (rođenom Wright), koju je upoznao godinu ranije.
Morgan je prethodno bila aktivna u Nacionalnoj organizaciji za žene i kampanji za usvajanje Amandmana o jednakim pravima (ERA), kao i u pokretu transakcijske analize.
Nakon vjenčanja Spock i Morgan izgradili su kuću u blizini grada Rogersa u saveznoj državi Arkansas, ali su veći dio vremena provodili na svojim jedrilicama Turtle i Carapace. Kasnije su se preselili na Britanska Djevičanska ostrva. Tokom posljednje dvije decenije Spockovog života Morgan mu je bila životna saputnica i pomagala mu u vođenju profesionalnih aktivnosti, organizaciji putovanja i upravljanju njegovim zdravstvenim potrebama. Imala je značajnu ulogu i u njegovom prihvatanju makrobiotičke ishrane i joge.
Pozne godine i smrt
Početkom 1990-ih Spockovo zdravstveno stanje značajno se pogoršalo. Do 1991. više nije mogao hodati bez pomoći, a u posljednjim godinama života njegovo zdravstveno stanje bilo je ozbiljno narušeno. Ipak, nastavio je javno djelovati. Godine 1992. primio je nagradu Courage of Conscience organizacije Peace Abbey u Predsjedničkoj biblioteci i muzeju "John F. Kennedy" za svoj dugogodišnji angažman na području razoružanja i mirovnog odgoja.
Benjamin Spock umro je 15. marta 1998. u 94. godini života, u iznajmljenoj kući u La Jolli u Kaliforniji. Njegov pepeo položen je na groblju Seaview Cemetery u Rockportu, u saveznoj državi Maine, gdje je često provodio ljeta. Iza sebe je ostavio suprugu Mary Morgan, dvojicu sinova iz prvog braka i pokćerku.
Knjige i utjecaj
Godine 1946. Spock je objavio knjigu Knjiga zdravog razuma o njezi bebe i djeteta (), koja je ubrzo postala jedan od najutjecajnijih priručnika o njezi i odgoju djece u Sjedinjenim Američkim Državama. U prvih šest mjeseci nakon objavljivanja prodana je u više od 500.000 primjeraka, a do njegove smrti 1998. više od 50 miliona primjeraka. Knjiga je prevedena na više desetaka jezika i doživjela brojna, tokom vremena revidirana izdanja.
Spock je zastupao stavove o odgoju djece koji su u vrijeme njihovog nastanka bili izvan tadašnjih dominantnih pedagoških i medicinskih shvatanja. Njegove knjige s vremenom su doprinijele značajnoj promjeni odnosa prema odgoju djece. Prije toga, stručnjaci poput Trubyja Kinga zagovarali su strogo pridržavanje rasporeda spavanja i hranjenja te su upozoravali roditelje da ne uzimaju dijete u naručje kada plače, smatrajući da bi na taj način dijete moglo razviti naviku plakanja i teškoće sa spavanjem tokom noći. Takvi stavovi bili su povezani s idejama biheviorizma. Roditeljima se također savjetovalo da djecu hrane prema utvrđenom rasporedu i da ih ne uzimaju u naručje, ne ljube i ne grle, jer se smatralo da bi ih takav pristup mogao učiniti manje sposobnim za razvoj samostalnosti i suočavanje s teškoćama. Nasuprot tome, Spock je roditelje poticao da djeci pokazuju ljubav i privrženost te da ih posmatraju kao pojedince s vlastitim potrebama.
Knjiga je imala snažan utjecaj na generacije roditelja nakon Drugog svjetskog rata i doprinijela širenju pristupa koji je veći naglasak stavljao na emocionalne potrebe djeteta i fleksibilnost u odgoju. Spock je roditeljima nastojao vratiti osjećaj samopouzdanja u donošenju odluka o vlastitoj djeci, umjesto da ih u potpunosti podredi autoritetu stručnjaka.
Istovremeno, Spockove ideje bile su predmet značajnih kritika. Pojedini kritičari optuživali su ga da je doprinio pretjerano popustljivom odgoju djece, odnosno kulturi u kojoj roditelji previše udovoljavaju djeci. Takve kritike postale su naročito izražene tokom 1960-ih, kada se Spock sve više uključivao u politički i društveni aktivizam. Njegovo protivljenje Vijetnamskom ratu utjecalo je i na njegovu javnu reputaciju, a izdanje Njega bebe i djeteta iz 1968. prodano je u približno polovini tiraža prethodnog izdanja. Spock je odbacivao tvrdnje da je zagovarao neograničenu popustljivost i naglašavao da njegov cilj nije bio ukidanje roditeljskog autoriteta, nego smanjenje pretjerane strogosti u odgoju.
Osim Njega bebe i djeteta, Spock je napisao i više drugih knjiga o odgoju, zdravlju i društvenim pitanjima. Među njima su Dr. Spock on Vietnam, posvećena njegovom protivljenju Vijetnamskom ratu, te autobiografija Spock on Spock: A Memoir of Growing Up with the Century, koju je napisao zajedno sa suprugom Mary Morgan. Njegov utjecaj na popularnu kulturu roditeljstva bio je takav da je Njega bebe i djeteta postala jedna od najpoznatijih knjiga o odgoju djece 20. stoljeća, a Spock je ostao jedan od najprepoznatljivijih američkih pedijatara i autora na području roditeljstva.
Stavovi
Sindrom iznenadne smrti dojenčeta
Spockovi stavovi o položaju dojenčadi tokom spavanja mijenjali su se tokom njegove karijere. U izdanju knjige Njega bebe i djeteta iz 1955. preporučivao je da dojenčad spavaju na leđima, ali je već u izdanju iz 1956. promijenio preporuku i počeo zagovarati spavanje na stomaku. U izdanju iz 1958. obrazložio je takav na način da postoji veća vjerovatnoća da se dijete može ugušiti ukoliko povrati tokom sna.
Preporuka o spavanju na stomaku bila je široko prihvaćena među zdravstvenim radnicima tokom narednih decenija. Međutim, epidemiološka istraživanja počevši od 1970-ih pokazala su da je spavanje dojenčadi na stomaku povezano s povećanim rizikom od sindroma iznenadne smrti dojenčeta (SIDS).
Sistematski pregled objavljen 2005. pokazao je da je do 1970. već postojala statistički značajna povezanost između spavanja na stomaku i SIDS-a u odnosu na spavanje na leđima.
Američka akademija za pedijatriju je 1992, nakon pregleda dostupnih istraživanja, preporučila da se zdrava dojenčad prilikom spavanja postavljaju na bok ili leđa, navodeći da postoje uvjerljivi dokazi o povezanosti spavanja na stomaku i SIDS-a.
Ovaj slučaj se danas navodi kao primjer važnosti zasnivanja zdravstvenih preporuka na kvalitetnim epidemiološkim dokazima. Autori sistematskog pregleda procijenili su da je ranije napuštanje preporuke za spavanje na stomaku moglo spriječiti više desetaka hiljada smrtnih slučajeva dojenčadi u Evropi, Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji.
Obrezivanje muške djece
Spockov stav prema obrezivanju muške djece tokom života značajno se promijenio. Tokom 1940-ih podržavao je obrezivanje novorođenih dječaka, koje je preporučivao obaviti nekoliko dana nakon rođenja. Kasnije je objasnio da je takav stav bio zasnovan na raširenim medicinskim shvatanjima, uključujući uvjerenje da obrezivanje može imati određene zdravstvene i higijenske prednosti.
Do 1970-ih Spock je promijenio svoj stav. U revidiranom izdanju knjige Njega bebe i djeteta iz 1976. prihvatio je zaključak radne grupe Američke akademije za pedijatriju iz 1971. da ne postoji medicinski razlog za preporučivanje rutinskog obrezivanja novorođenčadi. U intervjuu iz 1984. Spock je izjavio da snažno preporučuje roditeljima da ne obrezuju svoju djecu, osim kada je riječ o vjerskim razlozima, te je smatrao da tadašnja opravdanja zasnovana na higijeni i prevenciji bolesti nisu dovoljno utemeljena.
U članku objavljenom u časopisu Redbook 1989. Spock je dodatno pojasnio promjenu svog stava. Naveo je da je u ranijim izdanjima knjige podržavao obrezivanje, ali da više nije smatrao rutinski zahvat opravdanim zbog njegovog bola, mogućih rizika i upitne zdravstvene koristi. Iste godine u Redbooku je objavio da bi, kada bi imao još jednog sina, odlučio da ga ne obrezuje.
Godine 1991. Spock je primio prvu Nagradu za ljudska prava Međunarodnog simpozija o obrezivanju.
Društveni i politički aktivizam
mini|desno|300px|Spock na antiratnom skupu 1968.
Spock se 1962. pridružio organizaciji "Akcije za mir" (SANE), koja se zalagala za nuklearno razoružanje i ograničavanje nuklearnog naoružanja. Tokom 1960-ih postao je jedan od istaknutijih američkih javnih protivnika Vijetnamskog rata i zagovornika pokreta protiv rata. U tom periodu sarađivao je i s Martinom Lutherom Kingom Jr. na aktivnostima mirovnog pokreta.