Šerif Topal Osman-paša (Izmir, 1804/1805 – Istanbul, 1874), bio je posljednji vezir Bosanskog pašaluka (1861-1867) i prvi valija Bosanskog vilajeta (1867-1869 i 1869-1869). Tokom perioda službovanja u Bosanskom pašaluku i vilajetu, Šerif Topal Osman-paša inicirao je reforme u oblasti administracije, privrede i urbanog razvoja. Posebna pažnja posvećena je modernizaciji uprave i jačanju lokalne ekonomije, što je ostavilo vidljiv utjecaj na razvoj Sarajeva u drugoj polovini 19. vijeka.
Biografija
Porijeklo i rana karijera
Šerif Topal Osman-paša rođen je 1804/1805. (1219. po hidžri) u selu u blizini Izmira, (historijski Smirna), u Maloj Aziji. Potjecao je iz porodice Hadži Šerif-age, zbog čega se u osmanskim izvorima njegovo ime često bilježi kao sin Šerif-age. Nadimak Topal (Hromi) dobio je rano u mladosti nakon što je nesretnim slučajem pogođen metkom u nogu, što mu je ostavilo trajne poteškoće pri hodu.
Svoju karijeru započeo je u osmanskoj mornarici (Bahriye), gdje je stekao obrazovanje i napredovao do čina rijale, koji je u to vrijeme bio treći najviši čin u floti. Rana karijera Šerifa Topal Osman-paše bila je povezana je sa učešćem u predaji osmanske flote egipatskom valiji Mehmed Ali-paši 1839., pod komandom Ahmed Fevzi-paše. Zbog ovog događaja proveo je više od godinu i po dana u egzilu u Egiptu, sve dok 1841. nije proglašena opća amnestija.
Prelazak u civilnu upravu
Nakon povratka u Istanbul, Osman-paša napustio je mornaričku službu i izvjesno vrijeme nije bio imenovan na dužnost. Ubrzo je ponovo uključen u državnu službu kao član Vijeća sigurnosti Istanbula, nakon čega je angažovan u civilnu upravu. Kao poreznik upućen je u Izmit, a 1848. dodijeljen mu je čin mirimirana. 1849. imenovan je za mutasarifa (upravnika sandžaka) Karesija, a potom Bige i Kipra.
U septembru 1856. imenovan je za valiju Beograda, gdje je upravljao u periodu reorganizacije srpske autonomije unutar Osmanskog Carstva.
Uprava u Bosni (1861–1869)
Gradio je puteve uz Neretvu i Bosnu. Izgradio je prvu Pivaru u Sarajevu (1864., što je bio presedan u Imperiji, uključujući i Pašino aktivno učešće na svečanosti otvaranja); vlasnik Pivare u kvartu Kovačići bio je Josef Feldbauer. Gradio je i pilane, telegrafije, poštu, kasarne (početno jezgro bivše kasarne Maršal Tito, sada Kampus UNSA), rezidenciju Konak (na sarajevskom Bistriku), prvu bolnicu u BiH (Sarajevo, Halilbašiča 16Kreševljaković H. (1991): Izabrana djela (reprint) [priredili: Sućeska A., Pelidija E.], "Veselin Masleša", Sarajevo.Kurjaković N.: Vakufske bolnice u Sarajevu i Tuzli kao moguće nove vakufske bolnice u BiH. www.vakuf.ba), prvu Vojnu bolnicu u Sarajevu (1866., srušena zgrada u sadašnjoj Titovoj, prekoputa Vrazove), Veliki han (1883., u ulici Samardžijehttp://www.vakuf-gazi.ba: Gazi Husref-begov vakuf u Sarajevu.), prvu štampariju koja štampa (Sopronova pečatnija) nedjeljni list "Bosanski vjestnik" (prvi broj izašao 07. 04. 1866.http://www.historija.ba/d/773-objavljen-prvi-broj-bosanskog-vjestnika/). Realizirajući svoj plan urbanističke modernizacije Sarajeva, između ostalog, probio je i ulicu Telali (od Mustaj-pašinog mejdana do Baščaršije); sagradio je i ljetnikovac na onovremenoj periferiji (pri odlasku iz ovog grada prodao ga je porodici Čengić, po kojoj nosi naziv današnji kvart "Čengić vila").
Reference
Kategorija:Veliki veziri Osmanskog Carstva Kategorija:Paše