Los Angeles Lakers jest košarkaški klub iz Los Angelesa. Takmiči se u NBA-ligi od njenog osnivanja i osvajač je 17 titula prvaka, po čemu dijele prvo mjesto u historiji (s Boston Celticsma), a prvi su po broju nastupa u NBA finalima.
Domaće dvorane Minneapolis Auditorium (1947–1959)1 Mineapoliski arsenal (1959–1960)1 Losanđeleska memorijalna sportska arena (1960–1967) Forum (ili po sponzoru Great Western Forum od 1988. do 2000) (1967–1999) Crypto.com Arena (ranije Staples Center) (1999–)
1Od 1947. do 1960. igrali su u obje dvorane, a neke utakmice igrali su u St. Paul Auditoriumu.
Historija
Historija kluba počinje 1946. pod imenom Detroit Gems, a takmičili su se u National Basketball League (NBL), gdje su odigrali samo jednu sezonu i imali najgori omjer: četiri pobjede i 40 poraza. Osnivač i prvi vlasnik kluba bio je C. King Boring.
Godine 1947. Ben Berger i Morris Chalfen kupuju Gemse za 15 000 $, i preseljavaju klub u Minneapolis, Minnesota poznata po brojnim jezerima, usljed čega nastaje ime Lakers, (eng Jezeraši). Pošto je Boring već podijelio igrače drugim klubovima iz lige, novi vlasnici su kupili samo opremu.
U klub dolaze novi trener John Kundla i kao prvi izbor drafta, prvi dominantni centar kluba George Mikan. Također u ekipu dolaze brojni univerzitetski igrači iz Minnesote. Sve to dovodi do osvajanja titule prvaka NBL lige, u prvoj sezoni Lakersa, a već naredne sezone klub prelazi u Basketball Association of America (BAA) ligu. U sezoni 1948/49. osvajaju i BAA šampionat, nakon čega, spajanjem NBL i BAA nastaje National Basketball Association (NBA). Pošto NBA ligu smatraju za nasljednika BAA lige ekipi je priznata titula iz 1949. godine u BAA ligi, ali se rezultati iz NBL lige ne zbrajaju u ukupnu statistiku.
Početak u NBA U prvoj sezoni lige, pod sadašnjim imenom ekipa osvaja novu titulu, dok 1951. gube u finalu lige. Nakon tog poraza ekipa osvaja tri uzastopne titule 1952, 1953. i 1954. i tako postaju prva NBA dinastija. Sljedeće sezone povredama pritisnuti Mikan odlazi u penziju, a liga uvodi nova pravila, (kao što je ograničenje napada na 24 sekunde), što je prisililo ekipu na sasvim novi stil igre. Nenaviknuti na novi stil, sezonu završavaju neuspjehom te za iduću aktiviraju Mikana, koji nije imao snage za cijelu sezonu, tako da se ovog puta penzionisao zauvijek.
Iako su tu sezonu, kao i sezonu 1957 ušli u doigravanje, nisu ostvarili znatniji uspjeh.
Sezonu 1958. završavaju katastrofalno uz omjer 19-53, i kao posljednjeplasirana ekipa dobijaju pravo prvog izbora na NBA draftu. To pravo koriste da u svoje redove dovedu Elgin Baylora, koji 1959. osvaja nagradu za novajliju godine. Te sezone Lakersi idu do NBA finala, ali gube od Boston Celticsa.
Godine 1960, i pored lošeg omjera od 25-50, ulaze u završnicu, ali gube u ranoj fazi.
Preseljenje u Los Angeles Od odlaska Mikana, drastično je smanjen broj gledalaca i zbog teške finansijske situacije, klub je zamalo prodat i preseljen u Kansas City 1957. Do toga nije došlo jer je lokalni privrednik Bob Short kupio ekipu, ali nije uspio popraviti tešku finansijsku situaciju.
Poučeni pozitivnim iskustvom bejzbolske ekipe (u Major League Baseball ligi), koji su preseljenjem u Los Angeles, ostvarili značajan finansijski uspjeh, Lakersi se 1960. sele u grad u kojem i danas igraju domaće utakmice.
Bilo je još velikih promjena, kao što je novi plejmejker Jerry West, novi trener Fred Schaus i tokom sezone doveden je komentator i službeni spiker Chik Hearn.
U sezoni 1961. gube konferencijsko finale, ali dvojac Baylor-West plasira se među prvih deset strijelaca lige, što su ponovili sljedeće četiri godine.
Godine 1965. klub za 5 miliona dolara kupuje Jack Kent Cooke, čime postaju najskuplja ekipa lige.
Od preseljenja u Los Angeles, pa sve do 1972, i pored vrhunskih igrača, klub ne uspijeva osvojiti NBA-titulu, iako su u tom periodu gubili, frustrirajućih, sedam finala, jedno od New York Knicksa, a čak 6 od Boston Celticsa. To je dovelo do najvećeg rivalstva u NBA-ligi (Lakers-Celtics).
Kraj frustracija U sezoni 1971/72. u klub dolazi novi trener, Bill Sharman, a nakon samo devet utakmica Elgin Baylor, pritisnut brojnim povredama, oprašta se od aktivnog igranja košarke. Iste noći Lakersi bilježe prvu pobjedu, u onome, što će kasnije postati rekordni niz od 33 uzastopne pobjede. Pobjednički niz je prekinula ekipa Milwaukee Bucksa, čiji su rekord, od 20 uzastopnih pobjeda, Lakersi i oborili.
Te sezone postigli su omjer 69-13, što je bio rekordan broj pobjeda, sve do 1996. godine (Chicago Bulls 72–10). Klub je predvodio u ligi po broju postignutih poena, skokova i asistencija, a Sharman je dobio nagradu NBA Trener godine. U finalu lige su pobjedili Knickse, i obezbjedili prvu titulu u Los Angelesu.
Lakersi gube finale lige 1973, a Chamberlain se oprašta od košarke. Sezonu poslije to čini i West, a 1975, uz omjer 30-52 propuštaju prvo doigravanje nakon 17 sezona.
Dolazak "magije" Iako je u Lakerse došao izvanredni centar, Kareem Abdul-Jabbar, i iste sezone osvojio nagradu, NBA Najkorisniji igrač, klub neuspjeva ući u doigravanje drugu sezonu u nizu.
Pred početak sezone 1979/80. ekipu kupuje Jerry Buss, a spletom sretnih okolnosti Lakersi imaju pravo prvog izbora na draftu, gdje biraju talentovanog plejmejkera Earvin "Magic" Johnsona. Tokom sezone u klub dolazi novi pomoćni trener, Pat Riley, dotadašnji TV-komentator.
Iako je, izvanredni centar Kareem Abdul-Jabbar, odigrao super sezonu, novu titulu prvaka je osigurao Magic Johnson, koji je u svojoj prvoj sezoni, u šestoj utakmici finala, zamijenio povrijeđenog Abdul-Jabbara i postigao 42 poena, 15 skokova i 7 asistencija i time za Lakerse osigurao odlučujuću, u seriji do četiri pobjede.
Nova sezona donosi brojne nesuglasice u ekipi, i uz povredu Johnsona, Lakersi ispadaju u prvom krugu završnice 1981.
Sljedeće sezone Pat Riley postaje glavni trener, a Lakersi obezbjeđuju novu titulu NBA prvaka. Zahvaljujući razmjeni igrača, od prije dvije sezone Lakersi ponovo biraju prvi na draftu, što je bilo prvi put da aktuelni šampion ima pravo da prvi bira. Izabran je James Worthy.
Zbog velikog broja povređenih igrača, gube finale lige 1983. godine, a finale 1984, gube od starih rivala, Celticsa.
Showtime Showtime, ili u slobodnom prevodu vrijeme za zabavu, bio je često korišten naziv za dopadljivu igru Lakersa, s brojnim brzim kontrama i atraktivnim asistencijama Johnsona i uz mnoštvo poena.
U sezoni 1984/85. Showtime era u punom je zamahu, tako da postaju prvaci grupe po četvrti put zaredom, sa rekordnom prednošču od 20 utakmica. Po deveti put u finalu lige, igraju protiv Celticsa. U prvoj utakmici katastrofalan poraz, 148-114. I sa 38 godina Abdul-Jabbar se ne predaje i Lakersi osvajaju titulu prvaka NBA lige u šestoj utakmici, u Bostonu, čime postaju prva ekipa koja je titulu obezbjedila na gostujućem terenu.
Lakersi su sljadeću sezonu ponovo prvi u diviziji, ovaj put sa 22 utakmice prednosti, međutim, gube konferencijsko finale od Houston Rocketsa.
Sa 40 godina Abdul-Jabbara, Riley prebacuje fokus napada na Johnsona. Ova taktika osigurala je novu titulu prvaka 1987, ponovo protiv Celticsa. Ovog puta odlučujuća utakmica odigrana je u Los Angelesu.
Godine 1988. uspijevaju odbraniti titulu, pobjedom protiv Detroit Pistonsa, sa tripl-dabl učinkom Magica Johnsona u sedmoj utakmici finala.
Kraj jedne ere Iako su sezonu 1988/89. završili prvi u grupi, i djelovali izuzetno snažno, nakon povrede Johnsona gube u NBA finalu od pistonsa 4-0, poslije čega se Abdul-Jabbar povlači u 41. godini i nakon 20 sezona košarke. mini|lijevo|Kobe Bryant u dresu Lakersa Deveti put zaredom su prvi u grupi, ali ispadaju u drugom krugu završnice
Novi trener usporava igru, napuštajući šoutajm taktiku, ali ipak vodi klub u NBA finale 1991, gdje gube od novonastale dinastije, Chicago Bullsa i velikog Michael Jordana, kojima ja to bila prva titula u nizu.
Početkom sljedeće sezone, Magic Johnson objavljuje da je HIV pozitivan i napušta aktivno bavljenje košarkom. Iste sezone, kao i sezonu 1992/93, gube u prvom krugu doigravanja.
Sezonu 1993/94. završavaju omjerom 33-49 i propuštaju doigravanje.
Naredne dvije sezone gube u prvom krugu doigravanja, iako je Johnson odigrao drugu polovinu sezone 1996, što je poremetilo mladi sastav Lakersa. Poslije te sezone Magic se konačno penzioniše.
Novi početak Tokom pauze 1996. ugovor za ekipu potpisuje slobodni igrač, novi dominantni centar Shaquille O'Neal, a kroz razmjenu igrača, u klub dolaze 18-godišnji novajlija Kobe Bryant i Robert Horry. Ipak, sezonu završavaju u drugom krugu doigravanja.
Sljedeće sezone Lakersi su jedina ekipa bez igrača starijeg od 30 godina, u ligi, i gube u konferencijskom finalu.
Nova razmjena igrača i u ekipu dolazi izvanredni šuter Glen Rice. Ipak, 1999. gube u drugom krugu doigravanja.
Nova sezona 1999/2000, nova dvorana Staples Center, novi trener Phil Jackson i nova taktika. Na kraju sezone najbolji omjer lige 67-15 i nova titula prvaka.
Sljedeće sezone omjer 56-26, a u doigravanju rekordan omjer (15-1) i druga NBA titula u nizu.
Nova sezona, i nada Lakersa za trećom titulom u nizu. U, po mnogima, najinteresantnijem konferencijskom finalu igraju protiv super jakih Sacramento Kingsa. U sedmoj utakmici čak je odigran produžetak, koji su Lakersi dobili. U finalu lige su savladali New Jersey Netse sa 4-0 i osigurali treću titulu u nizu.
Četvrta titula u nizu izmakla je u drugom krugu doigravanja, porazom od San Antonio Spursa.
Početak kraja Za sezonu 2003/04. u ekipu su dovedeni, kao slobodni igrači Karl Malone i Gary Payton, te su Lakersi smatrani za najveće favorite za titulu. Ipak su izgubili NBA finale od Pitonsa.
Dugotrajne nesuglasice na relaciji O'Neal-Bryant-Jackson, dovele su do rasipanja ekipe, gdje je u klubu, od ključnih igrača ostao samo Bryant. Jackson je otišao u penziju, a O'Neal mijenjan za Lamara Odoma.
Godine 2005. Lakersi ponovo propuštaju završnicu uz omjer 34-48.
Poslije ovog neuspjeha uprava ponovo dovodi Jacksona, ali ispadaju u prvom krugu završnice 2006.
Rekorderi kluba
Rekordi karijere poeni ukupno: Jerry West (25.192) poeni prosjek: Elgin Baylor (27,36) skokovi ukupno: Elgin Baylor (11.463) skokovi prosjek: Wilt Chamberlain (19,24) asistencije ukupno: Magic Johnson (10.141) asistencije prosjek: Magic Johnson (11,19) ukradene lopte ukupno: Magic Johnson (1724) ukradene lopte prosjek: Jerry West (2,61) blokade ukupno: Kareem Abdul-Jabbar (2694) blokade prosjek: Elmore Smith
Rekordi sezone poeni ukupno: Kobe Bryant (2832) poeni prosjek: Elgin Baylor (38,3) skokovi ukupno: Wilt Chamberlain (1712) skokovi prosjek: Wilt Chamberlain (21,1) asistencije ukupno: Magic Johnson (989) asistencije prosjek: Magic Johnson (13,1) ukradene lopte ukupno: Magic Johnson (208) ukradene lopte prosjek: Magic Johnson (3,43) blokade prosjek: Elmore Smith (393) blokade ukupno: Elmore Smith (4,85)
Rekordi po utakmici poeni: Kobe Bryant (81) skokovi: Wilt Chamberlain (42) asistencije: Magic Johnson (24) ukradene lopte: Jerry West (10) blokade: Elmore Smith (17)
Penzionisani brojevi 8 – Kobe Bryant, bek šuter (1996–2006) 13 – Wilt Chamberlain, centar (1968–1973) 22 – Elgin Baylor, krilo (1958–1971, uključujući posljednju sezonu u Minneapolisu) 24 – Kobe Bryant, bek šuter (2006–2016) 25 – Gail Goodrich, bek (1965–1968, 1970–1976) 32 – Magic Johnson, bek (1979–1991, 1995–1996); trener (1994) 33 – Kareem Abdul-Jabbar, centar (1975–1989) 34 – Shaquille O'Neal, centar (1996–2004) 42 – James Worthy, krilo (1982–1994) 44 – Jerry West, bek (1960–1974); trener (1976–1979); generalni menadžer (1981–2002) Mikrofon – Chick Hearn, komentator (1960–2002)
Zaslužni pojedinci dok je tim bio stacioniran u Minneapolisu (njihovi brojevi nisu penzionisani): John Kundla, trener (1948–1959) 99 – George Mikan, centar (1948–1956; nije igrao 1954/55) 17 – Jim Pollard, krilo (1948–1955) 19 – Vern Mikkelsen, krilo (1949–1959)