Religija islam ima mnogo pravaca, sekti, škola i tradicija. Postoji hadis koji govori o tome da je Poslanik Muhammed rekao da će se njegov ummet podijeliti na 73 grupe, te da će samo jedna ući u džennet (raj). Prema istom hadisu, ummet bi trebao biti podijeljen na više grupa nego ostale Abrahamske religije (judaizam i kršćanstvo).

Najraniji pravci Nedugo nakon smrti Poslanika u tadašnjim islamskim zemljama, kao i onima koje će to tek postati, postepeno su se razvijala različita shvatanja vjere. Nad svima njima naročito su se istakla tri stava, koja su se zadržala i do dana današnjeg, uz brojne unutrašnje frakcije. Ta tri islamska učenja su: Sunitski islam Šiitski islam i Haridžijski islam

Sunitski islam

Sunitski islam je najveći islamski pravac. Prema nekim izvorima, 85% muslimana svijeta pripada Sunitima.Sunitski i Šiitski islam, objavljeno 4. aprila 2006

Nasuprot Šiitima, Suniti vjeruju da Muhammed nije imenovao svog nasljednika prije smrti. Nakon inicijalnog perioda zbunjenosti, grupa njegovih najbližih prijatelja sastali su se i izabrali Ebu-Bekra, Poslanikovog bliskog prijatelja i punca za prvog halifu.

Inicijalno su Suniti vjerovali da pozicija Halife treba biti demokratski izabrana, ali nakon prvih četiri "pravednih halifa" pozicija se okrenula u nasljednu dinastijsku vladavinu. Nakon pada Osmanlijske imperije 1923, nestalo je hilafeta i nije izabran nijedan novi halifa.

desno|300p|mini|Raspored Šiitskog i Sunitskog islama po zemljama. Sunitske zemlje su obojene zelenom, a Šiitske crvenom bojom

Sunitske škole mišljenja

Škole mišljenja ili Mezhebi su škole mišljenja, ili pravne škole, ili škole fikha unutar Sunitskog islama. Svaki od ashaba je imao jedinstvenu pravnu školu, ali su se te škole postepeno konsolidovale ili odbacivale, pa su sada vidljive četiri škole mišljenja. To su: Hanefijski mezheb, Hanbelijski mezheb, Malikijski mezheb i Šafijski mezheb. Razlike između tih škola manifestuju se u malim razlikama u praktikovanju islama, pa ih mnogi sunitski muslimani smatraju u osnovi istim.

Hanefijski mezheb

Osnovan od strane imama Ebu-Hanife. Smatra se jednom od "najmekših" islamskih škola, otvorena je za moderne ideje. Dominantna je među sunitima u sjevernom Egiptu, Indijskom podkontinentu, Iraku, Turskoj i mnogim zapadnim zemljama.

Bosanskohercegovački muslimani najvećim dijelom pripadaju ovom mezhebu, a učenje ovog mezheba je službeno i u "Islamskoj zajednici" Bosne i Hercegovine.

Barelvi

Barelvije su sljedbenici pokreta unutar Sunitskog islama koji je počeo u Indiji i slijede fikh imama Ebu Hanife. Najveći oponenti Barelvijama su Sunitski reformatorski pokreti kao što je Deobandizam u Indiji . Uopšteno Barelvije zovu sebe Ehli Sunnet Wel Džemat, ili često samo jednostavno Suniti.

Deobandi

Deobandi su muslimani južne Azije i Afganistana, koji slijede fikh imama Ebu-Hanife. Za Talibane se smatra da slijede učenje Deobandi škole.

Malikijski mezheb

Malikijska škola crpi učenja Imama Malika. Najviše se prakticira u Sjevernoj i Zapadnoj Africi. Ovo je druga po veličini škola, koju slijedi otprilike oko 25% muslimana.

Šafijski mezheb

Za osnivača ovog mezheba smatra se Imam Šafija. Otprilike 15% muslimana širom svijeta su sljedbenici ovog mezheba. Najviše sljedbenika ima u Egiptu, Somaliji, Indoneziji, Tajlandu, Singapuru i na Filipinima. Ova škola je službena kod vlada Bruneija i Malezije.

Hanbelijski mezheb

Smatra se najkonzervativnijim od sva četiri mezheba. Škola je dobila ime po imamu Ahmedu ibn Hanbelu koji je bio učenik Šafije. Ovaj mezheb preovladava u Saudijskoj Arabiji, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu, te dijelovima Omana.

Šiitski islam

Šiitski islam je drugi najveći islamski pravac.

Šiitski muslimani vjeruju da je Alija ibn Ebu-Talib izabran od strane Poslanika da bude vođa islamske zajednice. Oni ga označavaju kao prvog imama. Ostali imami su Alijini potomci. Najveća grupa Šiita vjeruje u ukupno 12 imama. Prema njihovom vjerovanju dvanaesti imam bi se trebao pojaviti neposredno prije kijameta, odnosno sudnjeg dana. Šiitski hadisi uključuju govor imama.

Šiitske grupacije Šije, odnosno pripadnici Šiitskog islama, smatraju da je Poslanik Muhammed imenovao svog nasljednika prije smrti i smatraju da je Alija ibn Ebu-Talib trebao da bude njegov nasljednik. Također smatraju da jedino Muhammedova porodica ima pravo da vodi islamski ummet.

Šiitski islam je također podijeljen na brojne grupacije od kojih su najznačajnije jedine tri preostale: Dvanaestoimamci ili Džaferije, sljedbenici 12 imama, Zejdije i Ismailije

Osim njih postojale su još i: Batinije, Nizariti, Musta'liti, Druzi i Mukann'ahiti.

Dvanaestoimamci

Dvanaestoimamci su najveća grupacija Šiitske škole mišljenja. Čine oko 80% svih Šiita. Najdominantniji su u Azerbejdžanu, Iranu, Iraku, Libanu i Bahreinu. Vjeruju u 12 imama, potomaka Poslanika, i vjeruju da će dvanaesti imam biti Mehdi.

Zejdije

Zejdije su se odvojili od dvanaestoimamaca i ismailija prilikom neslaganja oko toga ko je peti imam. Dvanaestoimamci i ismailije vjeruju da je to bio Muhammed el-Bakir, dok zejdije vjeruju da je to bio njegov polubrat Zejd ibn Ali odnosno, drugim imenom Zejd el-Šehid.

Ismailije

Ismailije i Imamije inicijalno prihataju iste principe u ranoj historiji. Međutim, do njihovog odvajanja je došlo prilikom prihvaćanja šestog imama, sina Džafera es-Sadika po imenu Ismail bin Džafer. Ismail je umro u ranoj mladosti, još za vrijeme života njegovog oca, koji je na njegovu dženazu sazvao svjedoke uključujuci guvernera Medine. Ismailije smatraju da Ismail nije umro, nego da je ta dženaza bila sazvana sa ciljem da se prikrije istina zbog straha od Abasidskog halife. Ismailije također vjeruju da je Ismail otišao u skrovitost, i da će se pojaviti kao Mehdi.

Batinije

Batinije naučavaju unutarnji, skriveni, tajnoviti smisao Kur'anskih iskaza, te ih podvrgavaju alegorijskom tumačenju, (te'vil), kako bi dospjeli do unutarnje istine objavljenog učenja. Kod Gazalija, batini je tehnički naziv ali i historijska oznaka koja se odnosi na sljedbu Batinija.

Talimije

Talimije su sljedbenici učenja o podučavanju od nepogrešivog imama. Talimije su ogranak Ismailita i naučavali su da je istina samo u podučenosti i podučavanju (ta'lim) od nepogrešivog učitelja (mu'allim ma'sum). Gazali izjednačava Talimije sa Batinijama.

Haridžijski islam

Haridžije, odnosno "pobunjenici" ili "oni koji su se otcijepili" je termin koji označava islamsku sektu koja je originalno podržavala Alijin Hilafet. Nakon što je on pregovarao i postigao arbitražu sa Muavijom tokom islamskog građanskog rata u 7. vijeku, oni su se otcijepili, tj. otkazali su lojalnost halifi.Pregled Haridžijskog islama Nakon toga pokrenuli su sukob sa halifinim ljudima, u kojem bivaju poraženi. Smatraju se odgovornim za ubistvo Alije.

U osnovi Haridžijski islam ima tri osnovna načela: priznavanje samo dvojice pravednih halifa, Ebu-Bekra i Omera počinioci velikog grijeha smatraju se nevjernicima obaveznost ustajanja protiv halife/imama koji krši sunnet

Haridžijske grupacije Haridžijski ortodoksni i fanatični stavovi, koji su imali za posljedicu obračunavanje sa neistomišljenicima vodili su ih iz sukoba u sukob sa pripadnicima ostalih islamskih škola mišljenja. S obzirom da nisu bili mnogobrojni, gubili su većinom sve bitke. Jedina preživjela grupacija Haridžija u modernom dobu su Ibadije, koji su imali najliberalnije stavove i koji su uspjeli organizirati svoj život sa ostalim zajednicama. Osim njih postojali su još i: Ezarika, Buhejsije, Mukrimije, Adžaride, Nedždat, Hafsije, Harisije, Sufrije, i mnoge druge.

Ezarika

El-Ezarika je bila najmnogoljudnija a ujedno i najekstremnija Haridžijska sekta. Ime je dobila po imenu Ebu Rešida Nafi ibn Ezreka. Nastanili su se u Perziji, a došli su iz Basre. U borbama koje su vodili protiv muslimanske vojske iz Basre, a koje su trajale punih 19 godina, poraženi su, i time se označava njihov kraj. Gotovo svi islamski učenjaci se slažu da su svojim ekstremističkim stavovima zastranili u vjeri.

Nedždat

Nastali su od vojske koja je krenula u pomoć Ezarikama pod vodstvom Nedžda ibn Amir el-Hanefija i jednog dijela nezadovoljnika Ezarika, koji su obavijestili Nedžda o Ezrekovim zastranjenjima u vjeri i priklonili se Nedždovoj vojsci. Osnovna neslaganja te dvije skupine, a koje su bile brana njihovom ujedinjenju bila su u tome što su Nedždati smatrali da je dozvoljeno sakrivati svoju vjeru (tekijja) ukoliko situacija tako nalaže i da muslimanskom ummetu nije potreban predvodnik (halifa ili imam).

Ibadije

Jedina preživjela Haridžijska grupacija su Ibadije, koji su koncentrisani uglavnom u Omanu. Njihovo vjerovanje se razlikuje od ostalih Haridžija po tome što oni vjeruju da su oni koji ne slijede njihovo učenje nevjernici, ali ne i mnogobošci. Ostale muslimane neharidžije smatraju muwehhidunima odnosno onima koji vjeruju u Božije jedinstvo, ali ne i vjernicima.

Upravo ova umjerenost omogućila im je da prežive do danas.

Ostali pravci Pod ostalim pravcima svrstaćemo sve one pravce u islamu koji nisu nastali u doba života Poslanikovih savremenika, te one koji se ne mogu svrstati unutar jedne od osnovnih grupa, kao njena podgrupa ili varijacija.

Sufizam

Sufizam je termin koji označava asketski i mistički pokret unutar islama, školu ezoterične islamske filozofije bazirane na istraživanju spiritualne istine kao definitivnog cilja i postignuća. Sufizam nije ogranak sam po sebi jer Sufije sami sebe ne svrstavaju ni u jednu granu islama, mada pripadnici mogu imati i Sunitska i Šiitska uvjerenja.

Sufijski redovi

Sufije se u svome praktikovanju okupljaju u redove koji se zovu tarikati. Tarikat je plan i program te metod i režim nekog sufijskog reda. Postoji dvanaest glavnih tarikatskih redova. Oni se u svom cilju ujedinjuju ali se kod primjene, u izvjesnim propisima razlikuju.Osnovno o derviškim redovima prema riječima Fejzulah ef. Hadžibajrića Sufije koji se nalaze u tarikatu nazivaju se Derviši.

Kadirije

Kadirije su jedan od najstarijih Sufijskih tarikata. Dobili su ime po Abdul Kadir Gejlaniju. Ovo je jedan od najrasprostranjenijih redova u islamskom svijetu i može se naći u Indiji, Pakistanu, Turskoj i istočnoj i zapadnoj Africi. Također postoji mnogo pripadnika i na Balkanu. Vjeruju u fundamentalne principe islama, ali interpretiraju ih kroz mistička iskustva.

Najpoznatija tekija u Bosni i Hercegovini je: hadži Sinanova tekija

Nakšibendije

Nakšibendije su jedan od najvećih Sufijskih redova. Osnovan je 1380. Red je prepoznatljiv po svom tihom zikru (slavljenju Boga). Riječ Nakšibendi dolazi od imena Behauddina Nakšibenda, mada se smatra da je osnivač ovog reda Ebu Jakub Jusuf el-Hamedani.

Nakšibendijski tarikat je danas najbrojniji tarikat u BiH.

Poznate nakšibendijske tekije u Bosni i Hercegovini su : Gaziler (današnji Higijenski zavod u Sarajevu), Skenderija, Jedileri, Tekija na Oglavku, Tekija u Kaćunima i Tekija u Vukeljićima.

Bektašije

Bektašije su osnovane u 13. vijeku od strane Hadži Bektaš Valija, kojeg su pripadnici ovog tarikata proglasili svetim. Njegovi pristalice smatraju da on potiče od direktne loze Poslanika. Ovaj tarikat je pretrpio veliki uticaj od strane Hurufizma i anadolijskih kršćanskih sekti iz kojih crpe ideje poput trojstva (Allah - Muhammed - Alija)O Bektašijama - Samir Berglerović. Reorganizovao ih je Balim Sultan u 15. vijeku. Bektašije su koncentrirani u Turskoj i Albaniji.

Mevlevije

Osnivač Mevlevijskog reda je Dželaludin Rumi. Pripadnici ovog tarikata prepoznatljivi su po svom plesu, tokom kojeg kružeći zikre. Sam ples izmislio je Rumi, kada je tužan zbog gubitka najboljeg prijatelja čuo zvuke kovača. Zovu ih Kružeći derviši. Iz Konje se ovaj red proširio po cijeloj Turskoj i dijelovima Zapadne Azije.