Pavao Pavličić (Vukovar, 16. augusta 1946. -) je hrvatski književnik koji je istaknut po pisanju kriminalističkih romana za djecu i odrasle. Objavio je preko šezdeset knjiga. Prevodio je sa italijanskog, te napisao više filmskih i televizijskih scenarija.
Biografija
Pavao Pavličić rođen je 16. augusta 1946. godine u Vukovaru, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost i italijanski jezik, a doktorirao je 1974. tezom iz područja metrike (Sesta rima u hrvatskoj književnosti).
Od 1970. g. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i danas redovni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Književni i naučni interesi kod njega su podjednako zastupljeni i isprepliću se. Kao naučnika, Pavličića zaokupljaju teme iz starije hrvatske književnosti i literarne teorije. Iz tog područja objavio je veći broj rasprava i nekoliko knjiga: Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti (1979), Književna genologija (1983), Stih u drami, drama u stihu (1985), Sedam interpretacija (1986), Poetika manirizma (1988), Stih i značenje (1993), Barokni stih u Dubrovniku (1995).
Književnu karijeru započeo je kao novelist i izdao je tri knjige pripovijedaka:Lađa od vode (1972), Vilinski vatrogasci (1975), Dobri duh Zagreba (1976), te dvadesetak romana: Plava ruža (1977), Stroj za maglu (1978), Umjetni orao (1979), Večernji akt (1981), Slobodni pad (1982), Trg slobode (1986), Rakova djeca (1988), Koraljna vrata, Diksilend, Kruh i mast (1996), i drugi.
Neraskidiva veza Pavličićeva naučnog i književnog interesa može se i “pročitati” iz njegovih romana. Naime, gotovo svi njegovi glavni junaci imaju nekakve veze s njegovim zvanjem. Tako u romanu Koraljna vrata filolog odlazi na Lastovo pregledati stare spise, među kojima će pronaći dva izgubljena pjevanja Gundulićevog Osmana. U Rupi na nebu glavni lik je prevoditelj (Pavličić je prevodio italijanske dolcestilnoviste) koji otkriva zagrebačke gornjogradske podzemne hodnike, a u romanu Numerus clausus u središtu radnje je student književnosti kao pripovjedač i njegov prijatelj, student medicine.
Već u Pavličićevoj novelističkoj fazi (treća zbirka pripovjedaka Dobri duh Zagreba) primijećena je stanovita promjena u njegovom pisanju koja je postala njegova trajna odlika: miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Naime, u osnovi većine Pavličićevih romana je struktura enigme, a fantastične elemente koristi pri stvaranju zapleta. Osim strukture enigme i fantastičnih elemenata, u njegovim romanima uočljivi su i postupci karakteristični za tzv. zabavnu književnost: dinamična fabula (puna neočekivanih obrata), jednostavan izraz, plošni likovi, odnosno likovi svedeni na funkcije koje imaju u strukturi zapleta.
Bibliografija
Trojica u Trnju Magda i Trešnjevački fantom Plava ruža Diksilend Kruh i mast Koraljna vrata Studije o Osmanu Umjetni orao Večernji akt Stroj za maglu San koji se ponavlja Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti Književna genologija Stih u drami, drama u stihu Sedam interpretacija Poetika manirizma Stih i značenje Barokni stih u Dubrovniku Lađa od vode Vilinski vatrogasci Dobri duh Zagreba Slobodni pad Trg slobode Rakova djeca Zaborav Pasijans Numerus clausus Rupa na nebu
Filmografija
Autor je scenarija za filmove:
Ritam zločina (1981) Zločin u školi (1982) Treći ključ (1983) San o ruži (1986) Osuđeni (1987) Čovjek koji je volio sprovode (1989) Orao (1990) Vukovar se vraća kući (1994) Putovanje tamnom polutkom (1996) Treća žena (1997)
Vanjski linkovi Filmografija na IMDb Filmografija na Balkanmedia.com
Kategorija:Hrvatski pisci Kategorija:Hrvatski prevodioci Kategorija:Biografije, Vukovar Kategorija:Hrvatski scenaristi Kategorija:Članovi HAZU Kategorija:Rođeni 1946. Kategorija:Živi ljudi Kategorija:Dobitnici Nagrade "Ranko Marinković"