Svjetska banka je međunarodna finansijska institucija koja daje zajmove i grantove vladama zemalja sa niskim i srednjim dohotkom u svrhu realizacije kapitalnih projekata. Svjetska banka je zajednički naziv za Međunarodnu banku za obnovu i razvoj (IBRD) i Međunarodnu asocijaciju za razvoj (IDA), dvije od pet međunarodnih organizacija u vlasništvu Grupacije Svjetske banke. Svjetska banka je osnovana 27. decembra 1945. godine na konferenciji u Bretton Woodsu, a počela je s radom 26. juna 1946. godine. Nakon sporog početka, njen prvi zajam bio je Francuskoj 1947. godine. 1970-ih se fokusirala na kredite zemljama u razvoju, odstupajući od te misije 1980-ih. U posljednjih 30 godina, uključila je nevladine organizacije i ekološke grupe u svoj kreditni portfolio. Na njenu kreditnu strategiju utiču ciljevi održivog razvoja, kao i zaštite životne sredine i društva.
Od 2022. Svjetskom bankom upravljaju predsjednik i 25 izvršnih direktora, kao i 29 različitih potpredsjednika. IBRD i IDA imaju 189 odnosno 174 zemlje članice. Najveću moć glasanja imaju SAD, Japan, Kina, Njemačka i Velika Britanija. Banka cilja kredite zemljama u razvoju kako bi pomogla u smanjenju siromaštva. Banka je uključena u nekoliko globalnih partnerstava i inicijativa, i preuzima ulogu u radu na rješavanju klimatskih promjena. Svjetska banka upravlja brojnim krilima za obuku i radi sa Inicijativom za čisti zrak i UN Development Businessom. Radi u okviru Inicijative za otvorene podatke i ugošćuje Open Knowledge Repository.
Svjetska banka je kritikovana da promoviše inflaciju i šteti ekonomskom razvoju, što je izazvalo proteste 1988. i 2000. godine. Također je bilo kritika na račun upravljanja bankom i odgovora na pandemiju COVID-19.
mini|John Maynard Keynes (desno) and Harry Dexter White, osnivači Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda
Struktura Svjetske banke
Grupacija Svjetske banke se sastoji iz sljedećih organizacija:
Međunarodna finansijska korporacija (IFC), Međunarodno udruženje za razvoj (IDA), Multilaterarna agencija za garanciju investicija (MIGA), (ICSID)
Međunarodna banka za obnovu i razvoj]] (IBRD) - ovo je prijašnji naziv za grupaciju svjetske banke
Za Međunarodnu banku za obnovu i razvoj (IBRD) i Međunarodno udruženje za razvoj (IDA) se često koristi naziv Svjetska banka, dok se pod grupacijom Svjetske banke podrazumijevaju sve gore navedene institucije.
Historija Svjetska banka je osnovana na konferenciji u Bretton Woodsu 1944. godine, zajedno sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF). Predsjednik Svjetske banke je tradicionalno Amerikanac.The New York Times, 17 March 2015, "France, Germany and Italy Say They'll Join China-Led Bank" Svjetska banka i MMF imaju sjedište u Washingtonu, D.C., i blisko sarađuju jedni s drugima.
Iako su mnoge zemlje bile zastupljene na konferenciji u Bretton Woodsu, Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo bile su najmoćnije prisutne i dominirale su pregovorima.: 52–54 Namjera koja stoji iza osnivanja Svjetske banke bila je da se daju privremeni kediti zemljama sa niskim dohotkom koje nisu mogle dobiti kredite komercijalno. Banka također može davati kredite i zahtevati reforme politike od primalaca.
1944–1974 U svojim ranim godinama, Banka je počela sporo iz dva razloga: bila je nedovoljno finansirana i bilo je borbe za liderstvo između američkog izvršnog direktora i predsjednika organizacije. Kada je Marshallov plan stupio na snagu 1947. godine, mnoge evropske zemlje počele su primati pomoć iz drugih izvora. Suočena s ovom konkurencijom, Svjetska banka je svoj fokus prebacila na neevropske saveznike. Do 1968. godine, njeni krediti su bili namijenjeni za izgradnju infrastrukturnih radova, kao što su pomorske luke, sistemi autoputeva i elektrana, koji bi generisali dovoljan prihod da omogući zemlji zajmoprimcu da otplati kredit. 1960. formirana je Međunarodna asocijacija za razvoj (za razliku od UN fonda pod nazivom SUNFED), koja je davala povoljne kredite zemljama u razvoju. Prije 1974. godine, krediti Svjetske banke za obnovu i razvoj bili su relativno mali. Njeni zaposlenici su bili svjesni potrebe da se ulije povjerenje u banku. Vladao je fiskalni konzervativizam, a zahtjevi za kredit su morali ispunjavati stroge kriterije.: 56–60
Prva zemlja koja je dobila kredit Svjetske banke bila je Francuska 1947. Tadašnji predsjednik Banke, John McCloy, izabrao je Francusku u odnosu na dva druga kandidata, Poljsku i Čile. Kredit je iznosio 250 miliona dolara, polovinu traženog iznosa, i dolazio je pod strogim uslovima. Francuska je morala pristati na izradu uravnoteženog budžeta i davanje prioriteta otplati duga Svjetskoj banci u odnosu na druge vlade. Osoblje Svjetske banke pažljivo je pratilo korištenje sredstava kako bi osiguralo da francuska vlada ispunjava uslove. Osim toga, prije nego što je kredit odobren, State Department Sjedinjenih Država rekao je francuskoj vladi da će njeni članovi povezani s Komunističkom partijom prvo morati biti uklonjeni. Francuska vlada se povinovala i uklonila vladu komunističke koalicije – takozvanu tročlanu. Nekoliko sati kasnije odobren je kredit Francuskoj.
1974–1980 Od 1974. do 1980. godine, banka je bila koncentrisana na zadovoljavanje osnovnih potreba ljudi u zemljama u razvoju. Veličina i broj kredita zajmoprimcima su se znatno povećali, kako su se ciljevi kredita proširili sa infrastrukture na socijalne usluge i druge sektore.
Ove promjene se mogu pripisati Robertu McNamari, kojeg je 1968. godine Lyndon B. Johnson imenovao na mjesto predsjednika.: 60–63 McNamara je zamolio blagajnika banke Eugenea Rotberga da traži nove izvore kapitala izvan sjevernih banaka koje su bile primarni izvori finansiranja. Rotberg je iskoristio globalno tržište obveznica da poveća kapital koji je na raspolaganju banci. Jedna od posljedica perioda davanja kredita za smanjenje siromaštva bio je brz porast duga trećeg svijeta. Od 1976. do 1980. godine, dug svijeta u razvoju je rastao po prosječnoj godišnjoj stopi od 20%.
Upravni sud Svjetske banke osnovan je 1980. godine, da odlučuje o sporovima između Grupacije Svjetske banke i njenog osoblja u kojima nije ispoštovana tvrdnja o nepoštivanju ugovora o zapošljavanju ili uslova imenovanja.
1980–1989 McNamaru je 1980. naslijedio kandidat američkog predsjednika Jimmy Cartera, Alden W. Clausen. Clausen je zamijenio mnoge članove McNamarinog osoblja i postavio drugačiji naglasak na misiju. Njegova odluka iz 1982. da zamijeni glavnog ekonomistu banke, Hollisa B. Cheneryja, sa Anne Krueger bila je primjer ovog novog fokusa. Krueger je bila poznata po svojoj kritici finansiranja razvoja i po tome što je vlade Trećeg svijeta opisala kao "države koje traže rentu".
Tokom 1980-ih, banka je stavljala naglasak na kreditiranje za servisiranje duga trećeg svijeta i politike strukturalnog prilagođavanja osmišljene da pojednostave ekonomije zemalja u razvoju. UNICEF je izvijestio kasnih 1980-ih da su programi strukturnog prilagođavanja Svjetske banke bili odgovorni za „smanjenje nivoa zdravlja, ishrane i obrazovanja za desetine miliona djece u Aziji, Latinskoj Americi i Africi“.
1989– Počevši od 1989. godine, kao odgovor na oštre kritike mnogih grupa, banka je počela da uključuje ekološke grupe i nevladine organizacije u svoje kredite kako bi ublažila prošle efekte svoje razvojne politike koja su izazivale kritike.: 93–97 Takođe je formirala i organizaciju za provedbu, u skladu sa Montrealskim protokolima, da zaustavi oštećenje Zemljine atmosfere zbog oštećenja ozonskog omotača postepenim ukidanjem upotrebe 95% hemikalija koje oštećuju ozonski omotač, sa ciljnim datumom 2015. Od tada, u skladu sa svojim tzv. pod nazivom "Šest strateških tema", banka je sprovela razne dodatne politike za očuvanje životne sredine uz promociju razvoja. Na primjer, 1991. godine banka je objavila da radi zaštite od krčenja šuma, posebno u Amazoniji, neće finansirati nikakve komercijalne sječe ili infrastrukturne projekte koji štete okolišu.
Kako bi promovisala globalna javna dobra, Svjetska banka pokušava da kontroliše zarazne bolesti kao što je malarija, isporučuje vakcine u nekoliko dijelova sveta i udružuje snage s drugim organizacijama. 2000. godine banka je najavila "rat protiv AIDS-a", a 2011. godine se pridružila Partnerstvu za zaustavljanje tuberkuloze.
Tradicionalno, na osnovu prešutnog dogovora između Sjedinjenih Država i Evrope, predsednik Svetske banke biran je među kandidatima koje su predložile Sjedinjene Američke Države. Ovo je značajno jer Svjetska banka nastoji da spremnije daje kredite zemljama koje su prijateljske sa Sjedinjenim Državama, ne zbog direktnog uticaja SAD-a, već zbog zaposlenih u Svjetskoj banci. 2012. godine po prvi put su nominovana dva državljana koji nisu iz SAD.
Dana 23. 3. 2012. godine, američki predsjednik Barack Obama najavio je da će Sjedinjene Države predložiti Jim Yong Kim za sljedećeg predsjednika banke. Jim Yong Kim je izabran 27. 4. 2012. i ponovo je izabran na drugi petogodišnji mandat 2017. On je najavio da će podnijeti ostavku 1. februara 2019. godine. Na privremenoj osnovi ga je zamijenila sada bivša izvršna direktorica Svjetske banke Kristalina Georgieva, a zatim David Malpass 9. 4. 2019.
Liderstvo Predsjednik banke je predsjednik cijele Grupacije Svjetske banke. Odgovoran je za predsjedavanje sastancima odbora direktora i za cjelokupno upravljanje bankom. Tradicionalno, predsjednik banke je uvijek bio državljanin SAD-a kojeg su nominirale Sjedinjene Države, najveći dioničar banke (upravni direktor Međunarodnog monetarnog fonda je oduvijek bio Evropljanin). Kandidat podliježe potvrdi odbora izvršnih direktora da služi petogodišnji mandat s mogućnošću obnavljanja. Dok je većina predsjednika Svjetske banke imala bankarsko iskustvo, neki nemaju.
Potpredsjednici banke su njeni glavni menadžeri, zaduženi za regije, sektore, mreže i funkcije. Postoje dva izvršna potpredsjednika, tri viša potpredsjednika i 24 potpredsjednika.
Upravni odbor se sastoji od predsjednika Grupacije Svjetske banke i 25 izvršnih direktora. Predsjednik je predsjedavajući i obično nema pravo glasa osim kada je neodlučeno po broju glasova. Izvršni direktori kao pojedinci ne mogu vršiti nikakva ovlaštenja, obavezu ili predstavljanje banke osim ako kada ih odbori izričito ovlaste za to. Od 1. novembra 2010, broj izvršnih direktora je povećan za jednog, na 25.
Predsjednici +Presidents of the World Bank Ime Datum Državljanstvo Eugene Meyer 1946–1946 John J. McCloy 1947–1949 1949–1963 George Woods 1963–1968 Robert McNamara 1968–1981 Alden W. Clausen 1981–1986 Barber Conable 1986–1991 Lewis T. Preston 1991–1995 1995–2005 i Paul Wolfowitz 2005–2007 Robert Zoellick 2007–2012 Jim Yong Kim 2012–2019Kristalina Georgieva (v. d.)2019David Malpass2019–2023Ajay Banga2023–present
Glavni ekonomisti
+Glavni ekonomisti Svjetske banke Ime Datum Državljanstvo Hollis B. Chenery 1972–1982 Anne Osborn Krueger 1982–1986 Stanley Fischer 1988–1990 i Lawrence Summers 1991–1993 Michael Bruno 1993–1996 Joseph E. Stiglitz 1997–2000 Nicholas Stern 2000–2003 François Bourguignon 2003–2007 Justin Yifu Lin 2008–2012 Kaushik Basu 2012–2016 Paul Romer 2016–2018 Shanta Devarajan (v. d.) 2018–2018 Penny Goldberg 2018–2020 Aart Kraay (v. d.) 2020–2020 Carmen Reinhart 2020–2022Indermit Gill 2022–danas
Također pogledajte Bretton Woods Međunarodni monetarni fond
Reference
Dodatna literatura Ascher, W. "New development approaches and the adaptability of international agencies: the case of the World Bank" International Organization 1983. 37, 415–439. Bazbauers, Adrian Robert. The World Bank and Transferring Development (Springer, 2018). Bergsen, H., Lunde, L., Dinosaurs or Dynamos? The United Nations and the World Bank at the Turn of the Century. (Earthscan, London, 1999). Bilbert, C., and C. Vines, eds. The World Bank: Structures and Policies (Cambridge UP, 2000) Brown, Michael Barratt. Africa's choices: after thirty years of the World Bank (Routledge, 2019).