Dinastija Jīn (kineski: 金朝, pinyin: Jīn Cháo; džurdženski: Anchun Gurun; mandžurski: Aisin Gurun; kitanski jezik: Nik, Niku;; mongolski: Altan Ulus), također poznata kao Džurdženska ili Džurdžijska dinastija je bila dinastija džurdženskih vladara iz klana Wanyan (完顏 Wányán) koja je u 12. i 13. stoljeću vladala područjem današnje Mandžurije, ruskog Dalekog Istoka i sjeverne Kine. Njezini potomci su u 17. stoljeću osnovali mandžursku dinastiju Qing. Njen naziv se ponekad ispisuje kao Jinn kako bi ju se razlikovale od ranije kineske dinastije dinastije Jin čiji se naziv istovjetno ispisuje na latinici. mini|lijevo|200px|<center>Pagoda Chengling u Zhengdingu, pokrajina Hebei, je izgrađena od 1161. – 1189. god. Povijest Dinastiju je 1115. god. osnovao džurdženski poglavica Wanyan Aguda (完顏阿骨打). U njegovo vrijeme su glavni neprijatelj Džurdža bili Kitani čija je dinastija Liao vladala sjevernom Kinom. Kako bi ih porazili, Džurdži su sklopili tzv. „Savez na moru” (海上之盟) s dinastijom Song koja je vladala južnom Kinom. Zahvaljujući njemu država Liao je 1123. god. uništena. Međutim, samo dvije godine kasnije Džurdži su se, osjetivši slabost cara Huizonga okrenuli protiv svojih saveznika, napali ih i početkom 1127. god. osvojili kinesku prijestolnicu Kaifeng zarobivši Huizonga i skoro sve članove njegove obitelji. Ostaci dinastije Song su se povukli na jug gdje su sljedećih par desetljeća pružali otpor sve dok se sporazumom u Shaoxingu (紹興和議) 1141. god. nije uspostavila rijeka Huai kao granica između dvije države. Južni Song je morao plaćati i danak od 250.000 taela i 250.000 paketa svile svake godine (do 1164.). Ukratko, sporazum je sveo Južni Song na poluvazalnu državu dinastije Jin. Iako su se Džurdži masovno doselili u novoosvojena područja na jugu, njihova elita se relativno brzo sinizirala, usprkos pokušaja pojedinih vladara dinastije koji su promicali džurdženski jezik i kulturu. Razdoblje dugog mira i prosperiteta je okončano početkom 13. stoljeća kada su Džurdži došli u sukob s Mongolima i njihovim vođom Džingis Kanom. Naposljetku su Mongoli pod kanom Ogedejem, uz pomoć Južnog Songa, 1232. god. napali dinastiju Jin i zauzeli Kaifeng. Sljedeće godine je posljednji car Aizong izvršio samoubojstvo, okončavši tako dinastiju Jin.

Popis careva dinastije Jin

mini|<center>Ukras od žada s motivom grožđa iz vremena dinastije Jin. +Vladari dinastije Jin 1115. – 1234.Hramsko ime(Miao Hao 廟號)Postumno ime(Shi Hao 諡號)Rodno ime (姓名 xìngmíng)Godine vladavinePrijestolno ime (Nian Hao 年號) i godine trajanja Konvencionalno: "Jin" + hramsko ime ili postumno imeTàizǔ太祖Dugo i ne koristi se za ovog vladaraWányán Āgǔdǎ 完顏阿骨打iliWányán Min 完顏旻1115. – 1123.Shōuguó (收國, 1115. – 1116.) Tiānfǔ (天輔, 1117. – 1123.)Tàizōng太宗Dugo i ne koristi se za ovog vladaraWányán Wúqǐmǎi 完顏吳乞買iliWányán Shèng 完顏晟1123. – 1135.Tiānhuì (天會, 1123. – 1135.)Xīzōng熙宗Dugo i ne koristi se za ovog vladaraWányán Hélá 完顏合剌iliWányán Dǎn 完顏亶1135. – 1149.Tiānhuì (天會, 1135. – 1138.) Tiānjuàn (天眷, 1138. – 1141.) Huángtǒng (皇統, 1141. – 1149.)Nije postojaloHǎilíngwáng海陵王Wányán Dígǔnǎi 完顏迪古乃iliWányán Liàng 完顏亮1149. – 1161.Tiāndé (天德, 1149. – 1153.)  Zhènyuán (貞元, 1153. – 1156.)  Zhènglóng (正隆, 1156. – 1161.)Shìzōng世宗Dugo i ne koristi se za ovog vladaraWányán Wūlù 完顏烏祿iliWányán Yōng 完顏雍1161. – 1189.Dàdìng (大定, 1161. – 1189.)Zhāngzōng章宗Dugo i ne koristi se za ovog vladaraWányán Jǐng完顏璟1189. – 1208.Míngchāng (明昌, 1190. – 1196.) Chéng'ān (承安, 1196. – 1200.) Tàihé (泰和, 1200. – 1208.)Nije postojaloWèishàowáng衛紹王iliWèiwáng衛王Wányán Yǒngjì完顏永濟1208. – 1213.Dà'ān (大安, 1209. – 1212.) Chóngqìng (崇慶, 1212. – 1213.) Zhìníng (至寧, 1213.)Xuānzōng宣宗Dugo i ne koristi se za ovog vladaraWányán Xún完顏珣1213. – 1224.Zhēnyòu (貞祐, 1213. – 1217.) Xīngdìng (興定, 1217. – 1222.) Yuánguāng (元光, 1222. – 1224.)Āizōng哀宗Dugo i ne koristi se za ovog vladaraWányán Shǒuxù完顏守緒1224. – 1234.Zhèngdà (正大, 1224. – 1232.) Kāixīng (開興, 1232.) Tiānxīng (天興, 1232. – 1234.)Nije postojaloMòdì末帝Wányán Chénglín完顏承麟1234.Nije postojalo

Izvori

Povijest svijeta, The Times, Hena com, Zagreb, 2002. Jing-shen Tao, The Jurchen in Twelfth-Century China, University of Washington Press, 1976.

Poveznice

Kineska povijest Kineska kultura Kineska umjetnost

Vanjske poveznice

Jin-Song relations

Jin Kategorija:Srednjovjekovna Azija