Iluzija o Bogu (eng.: The God Delusion)Napomena: Naslov djela preveden je na hrvatski jezik kao Iluzija o Bogu, što nije istovjetno engleskoj riječi "delusion". Iluzija označava tek "pogrešnu percepciju stvarnog izvanjskog podražaja, varku u opažanju", "pričin, privid", dok "delusion" (hrv.:"deluzija") označava "bolesno umišljanje odn. vjerovanje koje se opire svim protuargumentima", "sumanutost". najprodavanija je nefikcijska knjiga iz 2006. godine engleskog biologa Richarda Dawkinsa, redovitog profesora na Novom kolegiju u Oxfordu i bivšeg pročelnika Katedre Charlesa Simonyija za javno razumijevanje znanosti na Sveučilištu u Oxfordu.
U Iluziji o Bogu Dawkins tvrdi da nadnaravni tvorac gotovo sigurno ne postoji i vjerovanje u osobnog Boga definira kao perzistentno lažno uvjerenje koje se drži unatoč predočenju snažnih protudokaza.; on-line
Do siječnja 2010. godine engleska je inačica Iluzije o Bogu prodana u preko 2 milijuna primjeraka. Dosegla je 2. mjesto na popisu najprodavanijih knjiga na Amazon.comu u studenome 2006. godine."Amazon.com book page – search for sales rank for current position". ASIN 0618680004 Početkom prosinca 2006. godine dosegla je 4. mjesto na popisu najprodavanijih nefikcijskih tvrdouvezanih knjiga New York Timesa nakon devet tjedana provedenih na popisu. Na popisu je ostala sveukupno 51 tjedan sve do 30. rujna 2007. Njemačka inačica naslovljena Der Gotteswahn prodana je u preko 260 000 primjeraka do 28. siječnja 2010. godine. Ovo je djelo potaknulo komentare i reakcije sa svih strana, a mnogo je knjiga napisano kao odgovor na nju.
Pozadina Dawkins je u svojim prethodnim djelima o evoluciji raspravljao protiv kreacionističkih objašnjenja života. Tema Slijepog urara, objavljenog 1986. godine, govori o tome da evolucija može objasniti prividan dizajn u prirodi. U Iluziji o Bogu on se fokusira izravno na širok raspon argumenata rabljenih za i protiv vjerovanja u egzistenciju Boga (ili bogova).
Dawkins opetovano identificira sebe kao ateista, dok također ističe da je, u jednom smislu, on i agnostik, iako "samo do one razine do koje sam agnostik u pogledu vila pri dnu vrta".
Dawkins je dugo želio napisati knjigu u kojoj otvoreno kritizira religiju, no njegov ga je izdavač odgovarao od toga. Do 2006. godine njegov se izdavač zagrijao za ideju. Dawkins ovu promjenu uma pripisuje "četirima Bushevim godinama". Do tog je trenutka jedan broj pisaca uključujući Sama Harrisa i Christophera Hitchensa, koje je zajedno s Dawkinsom Robert Weitzel označio "Nesvetim Trojstvom", već bio napisao knjige koje otvoreno napadaju religiju. Prema mrežnom mjestu Amazon.co.uk knjiga je dovela do rasta od 50 % u njihovoj prodaji knjiga o religiji i duhovnosti (uključujući antireligijske knjige poput Hitchensova Bog nije velik) i pada od 120 % u prodaji Biblije.
Sadržaj Dawkins posvećuje knjigu Douglasu Adamsu i citira ovog romanopisca: "Zar nije dovoljno smatrati da je vrt lijep bez potrebe da se vjeruje da se pri njegovu dnu također nalaze vile?" Knjiga sadrži deset poglavlja. Prvih nekoliko poglavlja govori o tome da Bog gotovo sigurno ne postoji dok se u ostatku raspravlja o religiji i moralu.
Dawkins piše da Iluzija o Bogu sadrži četiri "osvješćujuće" poruke: Ateisti mogu biti sretni, uravnoteženi, moralni i intelektualno ispunjeni. Prirodni odabir i slične znanstvene teorije superiorne su "hipotezi o Bogu", iluziji inteligentnog dizajna u objašnjenju živog svijeta i svemira. Djeca ne bi trebala biti obilježena religijom svojih roditelja. Pojmovi poput "katoličkog djeteta" ili "muslimanskog djeteta" trebali bi ljude činiti udvornima. Ateisti bi trebali biti ponosni, ne apologetički, jer ateizam je dokaz zdrava, neovisna uma.
Hipoteza o Bogu Na početku knjige Dawkins razlikuje ono što naziva "ajnštajnskom religijom" od nadnaravne religije, tvrdeći da potonju ne bi trebalo brkati s prethodnom. Einstein je napisao da je bio religiozan u tom smislu da je bio svjestan stvari izvan dohvata uma, "čija nas ljepota i sublimnost doseže tek neizravno i poput slaba odraza". No, Dawkins tvrdi, ovaj bog "je svjetlosnim godinama udaljen od intervencionističkog biblijskog Boga koji čudima slama, misli čita, grijehe kažnjava i na molitve odgovara".The God Delusion, str. 13, 19. Predložena egzistencija ovog intervencionističkog Boga, koju Dawkins naziva "hipotezom o Bogu", postaje važna tema u knjizi.The God Delusion, str. 31. On drži da bi egzistencija takva Boga imala učinke na fizički svemir i, poput svake druge hipoteze, može se testirati i falsificirati.The God Delusion, str. 50.
Dawkins ukratko elaborira glavne filozofske argumente u korist Božje egzistencije. Od raznih filozofskih dokaza o kojima raspravlja, izdvaja argument iz dizajna radi podužeg razmatranja. Dawkins zaključuje da evolucija prirodnom selekcijom može objasniti prividan dizajn u prirodi.
On piše da je jedan od najvećih izazova ljudskom umu bio objasniti "kako nastaje složeni, nevjerojatan dizajn svemira", i predlaže da postoje dva nadmetajuća objašnjenja: hipoteza koja uključuje dizajnera, to jest, složeno Biće odgovorno za složenost koju vidimo. hipoteza, s podupirućim teorijama, koja objašnjava kako od jednostavnih početaka i principa može nastati nešto složenije. Ovo je osnovni postav njegova argumenta protiv postojanja Boga, gambit ultimativnog Boeinga 747,The God Delusion, str. 114. u kojem raspravlja da je prvi pokušaj samoodbacivački, dok je drugi pristup korak unaprijed.Ova interpretacija argumenta zasnovana je na recenzijama Daniela Dennetta i P.Z. Myersa.
Pri kraju četvrtog poglavlja Zašto gotovo sigurno nema Boga Dawkins sumira svoje argumente i izjavljuje, "iskušenje (da se pripiše izgled dizajna samom stvarnom dizajnu) jest lažno zato što hipoteza o dizajneru odmah postavlja još veći problem o tome tko je dizajnirao dizajnera. Čitav problem s kojim smo započeli bio je problem objašnjavanja statističke nevjerojatnosti. Očito je da rješenje nije postulirati nešto još nevjerojatnije".The God Delusion, str. 158. Štoviše, u četvrtom se poglavlju iznosi da alternativa hipotezi o dizajneru nije izgled nego prirodna selekcija.
Dawkins ne tvrdi da je dokazima pobio Boga apsolutnom sigurnošću. Umjesto toga predlaže da kao opći princip prednost imaju jednostavnija objašnjenja (vidi Occamova oštrica) i da bi sveznajući i svemogući Bog morao biti krajnje složen. Upravo stoga on tvrdi da teorija svemira bez Boga ima prednost pred teorijom svemira s Bogom.The God Delusion, str. 147-150.
Religija i moral Druga polovica knjige počinje istraživanjem korijenâ religije i traženja objašnjenja njezine sveprisutnosti diljem ljudskih kultura. Dawkins zagovara "teoriju religije kao slučajna nusproizvoda – zatajivanja nečeg korisnog""The general theory of religion as an accidental by-product – a misfiring of something useful – is the one I wish to advocate" The God Delusion, p. 188 kao na primjer umnog angažmana intencijskog stava. Dawkins predlaže da teorija mema, a naročito ljudska osjetljivost na religijske meme, može objasniti kako su se religije mogle širiti poput "umnih virusa" diljem društava."the purpose of this section is to ask whether meme theory might work for the special case of religion" (ukošeno u izvorniku, referirajući na jedan od pet odsječaka u petom poglavlju), The God Delusion, str. 191.
Zatim prelazi na temu morala držeći da nam religija ne treba da budemo dobri. Naprotiv, naš moral ima darvinističko objašnjenje: altruistični geni, selekcionirani u procesu evolucije, daju ljudima prirodnu empatiju. Pita se, "biste li počinili ubojstvo, silovanje ili pljačku ako biste znali da ne postoji Bog?" On tvrdi da bi vrlo malo ljudi odgovorilo s "da" potkopavajući tvrdnju da je religija potrebna da se ponašamo moralno. U prilog ovome pogledu on elaborira povijest morala tvrdeći da postoji moralni Zeitgeist koji kontinuirano evoluira u društvu, općenito napredujući prema liberalizmu. Kako on napreduje, ovaj moralni konsenzus utječe na to kako religijski vođe interpretiraju svoja sveta pisma. Stoga, Dawkins tvrdi, moral nema korijene u Bibliji, već nas napredak vlastitog morala informira o dijelu Biblije koji kršćani prihvaćaju i onaj koji danas odbacuju.Davši nekoliko primjera onoga što smatra brutalnim moralom Starog zavjeta, Dawkins piše, "Of course, irritated theologians will protest that we don't take the book of Genesis literally any more. But that is my whole point! We pick and choose which bits of scripture to believe, which bits to write off as symbols and allegories." The God Delusion, str. 238.
Iluzija o Bogu nije tek obrana ateizma, već također prelazi u napad protiv religije. Dawkins gleda na religiju kao na subverzivnu znanost koja potiče fanatizam, hrabri bigotnost protiv homoseksualaca i utječe na društvo na ostale negativne načine.On daje primjere slučajeva gdje su se zakoni o blasfemiji rabili za osuđivanje ljudi na smrt kada su se pogrebi gejeva i njihovih simpatizera piketirali. Dawkins tvrdi da su se propovjednici u južnim dijelovima Sjedinjenih Država koristili Biblijom radi opravdanja ropstva tvrdeći da su Afrikanci bili potomci Noina grešnog sina Hama. Tijekom križarskih ratova pogani i heretici koji se ne bi preobratili na kršćanstvo bivali su ubijani. U ekstremnu primjeru iz modernih vremena on citira slučaj velečasnog Paula Hilla, koji se radovao u sebi svojstvenom mučeništvu: "Očekujem veliku nagradu na nebesima... gledam unaprijed radi slave," objavio je pri suočavanju sa smrtnom kaznom zbog ubojstva liječnika koji je izvodio pobačaje na Floridi u SAD-u. Najviše ga razbješnuje poučavanje religije u školama što smatra indoktrinacijskim procesom. On izjednačava religijsko poučavanje djece koje provode roditelji i učitelji u vjerskim školama s oblikom mentalnog zlostavljanja. Dawkins smatra oznake "muslimansko dijete" ili "katoličko dijete" jednako pogrešno primjenjivim poput opisa "marksističko dijete" ili "torijevsko dijete" jer se čudi kako se mlado dijete može smatrati dovoljno razvijenim da ima takve neovisne poglede na svemir i mjesto čovječanstva u njemu.
Knjiga završava pitanjem da li religija, unatoč svojim navedenim problemima, ispunjava "toliko potreban jaz", pružajući utjehu i nadahnuće ljudima koji je trebaju. Prema Dawkinsu, ove su potrebe puno bolje ispunjene nereligijskim sredstvima poput filozofije i znanosti. On predlaže da je ateistički svjetonazor životno afirmativan na način na koji religija, sa svojim nezadovoljavajućim "odgovorima" na životne misterije, nikad neće biti. U dodatku se navode adrese za one "kojima je potrebna podrška u bijegu od religije".
Kritike Knjiga je izazvala žestoke reakcije, kako pozitivne tako i negativne, te je bila izdana s odobrenjem znanstvenika poput nobelovca i supronalazača strukture DNK Jamesa D. Watsona, harvardskog psihologa Stevena Pinkera, ali i popularnih pisaca fikcije i iluzionista Penna i Tellera. Unatoč svemu, knjiga je dobila podijeljene ocjene kritičara: Metacritic je izvijestio da je knjiga stekla prosječnu ocjenu 59 od 100 dok je London Review of Books kritizirao Richarda Dawkinsa zbog neprovođenja pravog istraživanja o ovoj temi svojega djela, religiji, i postavljanja slamnatog čovjeka da bi svoje argumente protiv teizma učinio valjanima. Knjiga je nominirana za najbolju knjigu na Britanskim knjižnim nagradama na kojima je Richard Dawkins imenovan piscem godine. Iluzija o Bogu potaknula je odgovore kako religijskih tako i ateističkih komentatora.također (Wilson 2007 http://www.skeptic.com/eskeptic/07-07-04#feature). Dawkins je nazvao ovu potonju vrstu kritike, "Ja sam ateistička ostava za piće"