thumb|Pjesma "Morgen" Ive Robića prodana je u više od milijun nosača zvuka Popularna glazba u SR Hrvatskoj nastajala je u specifičnim uvjetima. Uz pop i rock glazbu (tzv. "zabavnu") u negdašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj postojala je i narodna glazba, klasična glazba, jazz, itd.
Etabliranje i prvo veliko omasovljavanje rock’n'roll scene zbilo se 1970-ih godina. Rock’n'roll je u početku bio kritiziran zbog zapadnog utjecaja i "skretanja sa svijetlih staza revolucije".
Povijest Budući da Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija nije bila zemlja Istočnoga bloka i da je bila jedna od država koje su utemeljile Pokreta nesvrstanih, bila je mnogo otvorenija zapadnjačkim utjecajima u usporedbi s ostalim komunističkim državama. Pop i rock bili su prihvaćeni u društvu, zbog čega je pop i rock glazbena scena bila razvijena i dobro pokrivena u medijima, odnosno raznim časopisima te radijskim i televizijskim emisije. Neki su izvođači čak svirali i za sâmoga Tita, a najpoznatiji među njima bijahu Bijelo dugme, Zdravko Čolić te Rani mraz. SFRJ je bila jedina real-socijalistička država koja se uključivala u Pjesmu Eurovizije, i to 1961. godine. To je učinila i prije nekih pro-NATOvih zemalja poput Portugala (1964.), Irske (1965.), Grčke (1974.) i Turske (1975.). Za razliku od stanovnika drugih komunističkih država, građani SFRJ mogli su lakše putovati na Zapad, što je također omogućavalo lagan pristup zapadnjačkoj popularnoj kulturi.
1950-e Jedan od prvih poznatih izvođača popularne glazbe poslije rata u SRH i šire bio je hrvatski pjevač šlagera Ivo Robić, koji se pojavio na sceni još u 1940-ima. Osim domaće, imao je i uspješnu međunarodnu karijeru. On je bio prvi izvođač poznate pjesme "Strangers in the Night" (autori: Avo Uvezian, Bert Kaempfert), "pretekavši" tako Franka Sinatru koji je svoju verziju snimio kasnije u 1966. godini. thumb|Elvis Presley je imao veliki utjecaj na prvu domaću rock&roll scenu. Robić je inače blisko surađivao s Bertom Kaempfertom, koji je također bio agent britanske izdavačke kuće Polydor. Nakon što je u 1960-ima vidio obećavajuće mlade glazbenike, iz Engleske, koji su svirali u hamburškom klubu Top Ten, Robić je uvjerio Kaempferta da pomogne mladićima ostvariti karijeru. Kaempfert je to prihvatio, pa je zahvaljujući Robiću omogućeno sastavu da snima zajedno s tada poznatim Tonyjem Sheridanom. A ti mladići - oni su ustvari bili Beatlesi. To su bile njihove prve komercijalne snimke ikada: "My Bonnie", "Ain't She Sweet" i "Cry for a Shadow".Croatia Records - Ivo Robić, biografija
1960-e Rock and roll scena u SRH se počela izgrađivati tijekom 1960-ih, a na nju su utjecali izvođači klasičnog rocka i rockabillya - kao što su Elvis Presley, Chuck Berry, Bill Haley, Carl Perkins, Buddy Holly... Mnogi mladi ljudi počeli su svirati "električnu glazbu", prozivajući sebe "električarima". Treba spomenuti i Zagrebčana Karla Metikoša, koji je, preselivši se u Pariz, ostvario međunarodnu karijeru pod pseudonimom Matt Collins. Snimao je za Phillips Records te je imao prilike upoznati legende poput Jerryja Leeja Lewisa i Paula Anku. Pjevači Vice Vukov i Đorđe Marjanović bili su megazvijezde (Marjanović do 1968. godine kada je zbog sukoba s Vukovom postao persona non grata u Hrvatskoj).
Početkom 1960-ih došlo je do pojavljivanja brojnih sastava, a mnoge su inspirirali tada popularni Cliff Richard i The Shadows: Uragani iz Rijeke oformljeni 1960,http://www.mojarijeka.hr/kultura/red-river-rock-prvi-monografski-prikaz-jedne-gradske-rock-scene-60-ih-u-hrvatskoj/ Red! River! Rock! prvi monografski prikaz jedne gradske rock-scene 60-ih u Hrvatskoj Bijele strijele i Siluete, oformljeni 1961. godine; Crveni koralji, sa sjedištem u Zagrebu te beogradski Zlatni dečaci 1962. godine; 1963. osnovana su još dva važna beogradske sastava: Samonikli i Crni biseri, a član posljednjih bio je Vlada Janković-Džet, istaknuti jugoslavenski glazbenik, koji je svoj nadimak dobio po Jetu Harrisu. Delfini, sa sjedištem u Zagrebu, također su osnovani iste godine. Nakon britanske invazije, mnogi od tih sastava prešli su na britanski ritam i blues. U Skoplju osnovan je popularni rock’n'roll sastav iz 1960-ih, Bisbez, koji je smatran "makedonskim Beatlesima". Nastali su spajanjem dva već postojeća sastava: Bisera i Bezimenih. left|thumb|250 px|Beatlesi 1964. godine 1960-ih se također pojavljuje Beatlemanija. Mnogi novooformljeni sastavi bili su pod utjecajem Beatlesa ili Rolling Stonesa, a obja sastava imala su kultni status i veliki broj obožavatelja u Jugoslaviji. Svađe između fanova dva sastava bile su česte, iako ne nužno nasilne. Jedan od najvažnijih izvora preko kojeg su se mladi informirali o najnovijim vijestima u svijetu rocka bio je čuveni Radio Luxemburg. Neki su britanski glazbenici održali koncerte u Jugoslaviji (npr. The Searchers i The Hollies), a i Yu glazbenici također su svirali u Europi, posebice u susjednim zemljama Italiji i Austriji. Na granici s Italijom postojalo je nekoliko jugoslavensko-talijanskih festivala beat glazbe.
Mladi Jugoslavije nisu zaostajali sa Zapadom, i sami pokazuju buntovništvo: dečki puštaju kosu, a cure ju krate, i, naravno, nose minice. Pojam mladenačkog buntovništva spominje se i u hrvatskom filmu Imam 2 mame i 2 tate (1968.), u kojem se jedan od likova, tinejdžera, druži sa svojim istomišljenicima, koji slušaju rock, nose dugu kosu te pokazuju buntovništvo spram društva i roditelja.
Prvi čupavac bio je pjevač Silueta, Zoran Miščević, koji postaje idol nove generacije i seks simbol. Njegov primjer uskoro su slijedili i neki drugi glazbenici, uključujući i tri člana Silueta. Međutim, stari partizanski borci dugu su kosu povezivali s četnicima, pa se ispočetka tako gledalo i na rockere. Ipak, krajem 60-ih čupavci su uspjeli uvjeriti funkcionere da su lojalni socijalizmu, pa je se 1967. u Savez komunista učlanio i prvi dugokosi mladić. Tako je duga kosa postala društveno prihvatljiva. Mini suknja postala je omiljena među tinejdžericama, a prve koje su nosile minicu (ili minić) bile su zagrebačke i beogradske srednjoškolke.
Sredinom 1960-ih neki sastavi poput Džentlmena, Robota i reformiranih Silueta bili su pod utjecajem rhyhtma and bluesa, dok su drugi bili više orijentirani na pop. Najpopularniji strani sastavi bil su The Animals, The Byrds, The Monkees, The Kinks, The Who, Manfred Mann, i ostali. Također je bio prihvaćen i garažni rock (prozvan i punkom 60-ih). Glavni konkurenti već spomenutih Silueta bile su Elipse, koji su počeli svirati soul nakon što su dobili novog pjevača, afričkog studenta iz Konga po imenu Edi Dekeng.
Ne bi se smjelo zaboraviti ni Indexe, koji su bili utjecajni ne samo u SR BiH već i u ostatku zemlje. Osnovani su u Sarajevu 1962. godine, te uz sastav Pauk, predstavljaju početak poznate Sarajevske škole pop rocka. Na početku, njihova glazba je bila vidno inspirirana Beatlesima i Shadowsima. Napisali su brojne evergreene, a obradili su i pjesmu Beatlesa Nowhere Man (pod nazivom: Jednom smo se svađali). Zaštitni znak bio im je prepoznatljivi vokal Davorina Popovića zvanog Pimpek. U nekim pjesmama eksperimentirali su sa zvukom sličnim Beatlesima na albumu Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band; zvuk je postupno postajao psihodeličniji, s kompleksnijim solo dionicama na gitari i klavijaturama, te s primjesama elemenata narodne ili čak klasične glazbe. Jedan od najpoznatijih članova Indexa, Kornelije Kovač, napustio je Indexe i uskoro, 1968. godine, oformio drugi legendarni sastav, beogradsku Korni grupu.
Socijalistička država vs. rock Rock glazba na početku nije bila veoma prihvaćena zbog navodnog skretanja sa svijetlih staza revolucije. U izvještaju Saveza komunističke omladine Jugoslavije iz 1963. tako je stajalo da "treba osuditi pevanje rokenrola na talasima Radio Beograda" - preko čega je ubrzo poslije nepoznata osoba (iz vrha Partije) crvenom olovkom na riječ osuditi napisala zahvaliti.
Po citatu povjesničara Aleksandra Rakovića:
Spomenute godine je, s odobrenjem predsjednika Saveza omladine Jugoslavije, Tomislava Batovinca, održana beogradska Gitarijada na kojoj pobjeđuju Elipse. U "Politici" mladi su prozvani zbog neprimjerenog ponašanja, no nakon Gitarijade održana je partijska analiza gdje su analitičari zaključili da rock kao glazba mladih može biti dobar način da ih se privuče k socijalizmu. Zaključeno je još da nošenje dugih kosa i minica ne predstavlja ideološki problem, već je riječ o generacijskom jazu.
1968. – protesti i hippie-pokret thumb|290px|Indexi 1962. godine, prva postava Nakon takozvanog Toplog ljeta ljubavi 1967. godine, širi se hippie pokret, kako po svijetu tako i u Jugoslaviji. 1968. godina bila je također obilježena studentskim protestima u svijetu, što je uključivalo i masovne studentske demonstracije u mnogim gradovima, u Hrvatskoj i u drugim republikama. O nemirima govori i novovalna pjesma Azre iz 1982. godine, nazvana '68 (čitaj: osam šezdeset), a više puta spominju se također u filmu Varljivo ljeto '68.
Značajan sastav hippie-ere je hrvatska Grupa 220, čiji je član određeno vrijeme bio Piko Stančić, koji je kasnije postao jedan od najpoznatijih aranžera i producenata u Jugoslaviji. Mnogi mladi ljudi, koji su slušali glazbu Boba Dylana i Joan Baez, prigrlili su akustični zvuk. Prozvali su se akustičarima, kao suprotnost od električara iz ere pedesetih. Akustičnu glazbu je svirao Ivica Percl, bivši član Robota. Na njega su utjecali već spomenuti Bob Dylan, te Donovan, a osim što se bavio glazbom bio je i mirovni aktivist.
Drugi poznati sastav tog vremena bili su Ambasadori. Jedan od članova i Korni grupe i Ambasadora bio je Zdravko Čolić, koji je kasnije prešao na solo karijeru, te bio prozvan najvećom pop zvijezdom Jugoslavije.
Hippie period obilježio je mjuzikl Hair. Napravljeno je više produkcija u svijetu nakon prvotnog izdavanja u SAD-u 1967., npr. u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Švicarskoj, Brazilu, Argentini, Izraelu i u Japanu. Jugoslavenska produkcija (Kosa) bila je prva napravljena u nekoj komunističkoj državi, a bila je veoma hvaljena od izvornih autora mjuzikla Geromea Ragnia i Jamesa Radoa, koji su putovali iz zemlje u zemlju kako bi pogledali svako izvođenje.
Ragni je rekao da je beogradski šou "bio tako lijep, tako spontan, da smo morali otići na pozornicu da podijelimo entuzijazam." Za vrijeme boravka u Beogradu izjavio je: Ovdje nema predrasuda o srednjoj klasi.
Što se pjevača tiče, vrijedi spomenuti Josipu Lisac koja je u to doba pjevala prve pjesme (poput Voljeti, to je radost, iz 1967.), a već tada glas joj je bio zamijećen. Izdala je brojne albume u svojoj bogatoj karijeri, pa i danas uživa veliku popularnost na prostorima bivše države. Još jedna istaknuta hrvatska pjevačica Tereza Kesovija predstavljala je Monako na Pjesmi Eurovizije 1966. godine. Tijekom 1960-ih i 1970-ih Tereza je izgradila karijeru u Francuskoj, u koju se preselila 1965. godine. Od muških vokalista je pak čuven Boba Stefanović.
Festivali Osnovani su mnogi festivali pop-glazbe diljem SFR Jugoslavije, uključujući i Splitski festival, Opatijski festival, Beogradsko proleće, Skopljanski festival, Vaš šlager sezone u Sarajevu, te kasnije i MakFest u Štipu. Obiteljska pop glazba koja se svirala na tim festivalima može se usporediti sa starijim Eurosongovima, žanrom njemačkih šlagera, te talijanskim Festivalom San Remo ili kategorijom pop glazbe čija su ciljana publika odrasli. Specifični prizvuk dalmatinske pop glazbe sviran je na festivalima u turističkim dijelovima jadranske obale, a koja je sadržavala i lokalne folklorne elemente, bila je vrlo popularna i neki od njenih poznatijih izvođača su Oliver Dragojević i Mišo Kovač.
1970-e