mini|Tahićani u kasnom 19. stoljeću mini|Suvremene tahićanske djevojke Tahićani, na tahićanskom Ta'ata Tahiti (Ma'ohi)), domorodački polinezijski narod Tahitija i još trinaest Društvenih otoka. Po popisu stanovništva iz kolovoza 2007. ima ih 178 133. Služe se tahićanskim i francuskim jezikom, a danas su po vjeroispovijesti mahom kršćani (kalvinisti ili rimokatolici).
Povijest
Domoroci Tahitija prije kontakta s Europljanima nisu poznavali kovine i koristili su tehnologiju kamenog doba. Međutim, krčili su šume i obrađivali plodna vulkanska tla. Izrađivali su kanue.Ben R. Finney. Tahiti: Polynesian Peasants and Proletarians, Transaction Publishers, 2007, p. 11] Oruđe koje su koristili bilo je izrađeno od kamena, kosti, školjki ili drveta. Procjenjuje se da je u trenutku prvog kontakta s Europljanima 1767. na Tahitiju živjelo više od 40 000 ljudi, a na ostalim otocima od 15 000 do 20 000.Finney, p. 13 Europljani (isprva Englezi) donijeli su na otoke mnoge dotada domorocima nepoznate bolesti, poput dizenterije, malih boginja, šarlaha, tifusa i tuberkuloze.Finney, p. 18 Na te bolesti Tahićani nisu imali nikakav imunitet i to je ishodovalo smanjenjem njihovog broja s oko 40 000 u 1767. na oko 16 000 u 1797. godini. Popisom 1881. pobrojeno je 5 960 domorodaca. Unatoč još nekim epidemijama koje su se zbile nakon te godine, broj Tahićana počeo je opet rasti. Danas su Tahićani francuski državljani i imaju dva izabrana zastupnika u francuskoj skupštini i jednog u senatu. Punoljetni Tahićani glasuju na skoro svim francuskim izborima.Victoria S. Lockwood. Tahitian transformation, Lynne Rienner Publishers, 1993, p. 73
Poznati Tahićani
Omai, mladi domorodac kojeg je britanski brod Adventure (s drugog Cookovog putovanja) 1774. doveo u Englesku i poslije vratio u domovinu (drugi je domorodac Oceanije koji je posjetio Europu, nakon Ahu-torua kojeg je u Pariz doveo Bougainville 1768.) Pōmare IV., tahićanska kraljica Oscar Temaru, predsjednik Francuske Polinezije Pouvanaa a Oopa, vođa pokreta za neovisnost Tahitija od Francuske koji je djelovao u kasnim 1950-im
Izvori