Aaliyah je treći i posljednji studijski album američke pjevačice Aaliyah. Objavljen je 7. srpnja 2001. u izdanju Blackground Recordsa i Virgin Recordsa.
Aaliyah je započela s radom na albumu već 1998. no njegovo je snimanje odgodila zbog razvitka svoje glumačke karijere; njena najzapaženija uloga bila je u filmu Romeo mora umrijeti (2000.). Snimanje albuma nastavila je 2000. u Australiji, istovremeno snimajući film Kraljica prokletih. Nakon povratka u SAD, daljnje studijske sesije održale su se u New Yorku i Los Angelesu. Od producenata, Aaliyah je najviše surađivala s Bud'dom, Ericom Seatsom, J. Dubom, Raptureom te dugogodišnjim suradnikom Timbalandom, koji je većinski producirao njen drugi studijski album One in a Million (1996.). Većinu tekstova pjesama na albumu napisao je kantautor Static Major, gostujući izvođač na pjesmi "Loose Rap" koji je, osim suradnika, pjevačici bio i blizak prijatelj. Aaliyah je album smatrala odrazom sebe kao odrasle osobe i zrele umjetnice, stoga ga je i nazvala po sebi.
Aaliyah je u kritičkim osvrtima opisan kao R&B, neo soul i dance-pop album koji eksperimentira sa širokim asortimanom žanrova, uključujući hip-hop, funk, alternativni rock, electronicu i latino glazbu. Pjesme se tematski dotiču različitih stadija romantičnih veza, poput zaljubljenosti, erotike, konflikta, nevjere i srcoloma. Uoči objavljivanja, album je bio entuzijastično primljen od strane kritičara, najviše zbog svoje kohezije, inovativne produkcije i žanrovske raznolikosti, dok se Aaliyah dokazala kao zvijezda u usponu. Album je osim kritičkog postigao i komercijalni uspjeh, debitiravši na drugom mjestu američke top-liste Billboard 200 sa 187 000 prodanih primjeraka u prvom tjednu. Nakon što najavni singl "We Need a Resolution" nije postigao značajan uspjeh (plasirao se tek na 59. mjestu na Billboard Hot 100), Aaliyah i njen menadžment krenuli su s pripremom "Rock the Boat" i "More Than a Woman" kao potencijalnog drugog singla s Aaliyah. Nakon snimanja spota za "Rock the Boat", Aaliyah je zajedno sa sedmero članova svog tima poginula u zrakoplovnoj nesreći na Bahamima 25. kolovoza 2001.
Aaliyah je posljedično doživio nagli porast u prodaji i dosegao vrh Billboard 200; s vremenom je zaradio i dvostruko platinastu nakladu Udruženja diskografske industrije Amerike te se prodao u više od 13 milijuna primjeraka širom svijeta. Na dodjeli nagrada Grammy 2002. godine, bio je nominiran za najbolji R&B album. "Rock the Boat" i "More Than a Woman" obje su objavljene kao singlovi te su postigle komercijalan uspjeh unatoč Aaliyinoj smrti—"Rock the Boat" dosegla je 14. mjesto na Billboard Hot 100, dok je "More Than a Woman" dosegla vrh ljestvica singlova u Hrvatskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu—a njihovi spotovi služili su kao svojevrsni memorijal preminuloj pjevačici. U retrospektivnim osvrtima, kritičari su nazvali Aaliyah jednim od najboljih i najutjecajnijih R&B albuma svih vremena, a njegov utjecaj istaknut je u stvaralaštvu izvođača poput Beyoncé, Rihanne, The Weeknda i Franka Oceana. Iako je zbog unutarnjih sporova između Aaliyine obitelji i menadžmenta godinama bio nedostupan za prodaju i internetski prijenos kao i većina njene diskografije, album je reizdan i po prvi put objavljen na digitalnim platformama u rujnu 2021.
Pozadina i nastajanje U kolovozu 1996., Aaliyah je objavila svoj drugi studijski album One in a Million, na kojem su glavni suradnici bili Timbaland i Missy Elliott, prethodno nepoznati široj javnosti. Album je postigao kritički i komercijalni uspjeh te je omogućio Aaliyah da se razvije kao izvođačica i učvrsti svoj status u glazbenoj industriji. Uz to, ponudio je hitove "If Your Girl Only Knew", "One in a Million" i "The One I Gave My Heart To". Tijekom promotivnog ciklusa za One in a Million, Aaliyah je i maturirala. Nedugo zatim, krenula je s doprinosima filmskim soundtrackovima, od kojih je prvobitno najveći uspjeh doživila pjesma "Are You That Somebody?" (1998.), koju je također producirao Timbaland. Aaliyah je u međuvremenu krenula s planiranjem svog trećeg studijskog albuma i najavila ga za veljaču 1999. Međutim, bila je prisiljena odgoditi rad na albumu zbog glavne uloge u akcijskom filmu Romeo mora umrijeti (2000.). Film joj je značajno podigao ugled, a "Try Again", singl s njegovog soundtracka, postao njen prvi singl koji je dosegao vrh američke ljestvice Billboard Hot 100 i prvi singl u povijesti koji je dosegao vrh te ljestvice isključivo na osnovi radijskog emitiranja, odnosno bez prodaje. S obzirom na to da je Virgin Records izdao soundtrack u suradnji s Aaliyinom izdavačkom kućom Blackground Records—na čelu koje je njen ujak Barry Hankerson—Blackground je ubrzo sklopio distribucijski ugovor s američkom produžnicom Virgin Recordsa, što je značilo da će Virgin (umjesto dotadašnjeg distributera Atlantic Records) izdavati buduće albume Blackgroundovih izvođača, uključujući i Aaliyin treći studijski album.
Snimanje i produkcija Snimanje albuma Aaliyah započeto je 1998. Aaliyah je bila izvršna producentica albuma, stoga je imala veću kreativnu kontrolu nego na prijašnjim albumima. Prvobitno je snimila nekoliko pjesama, dvije od kojih s Timbalandom, prije nego što je privremeno obustavila snimanje albuma zbog snimanja filma Romeo mora umrijeti. Samo dvije pjesme snimljene tijekom tih sesija završile su na konačnom albumu–"Loose Rap" i "Rock the Boat". Već 1996. Aaliyah je snimila "I Care 4 U", čiji je tekst napisala Missy Elliott za One in a Million, na kojeg pjesma u konačnici nije bila uvrštena pa je sačuvana za Aaliyah. Tijekom rada na albumu u New Yorku 1999., kontaktirala je Trenta Reznora – frontmena rock benda Nine Inch Nails i jednog od svojih glazbenih idola—zbog potencijalne suradnje; unatoč aktivnim dogovorima, nisu uspjeli uskladiti rasporede, stoga do suradnje nikad nije došlo. Pjevačica je naumila album završiti do kraja 2000. pa je nastavila njegovo snimanje u Australiji paralelno sa snimanjem filma Kraljica prokletih, počevši tog listopada. Pjesme je većinom snimala noću nakon snimanja filma danju, ali je otkrila da nekim noćima ne bi—zbog prevelikog umora—no vikendima je uvijek uspijevala. Potpredsjednik Blackground Recordsa i Aaliyin rođak Jomo Hankerson izjavio je kako je trebao potplatiti producente koji nisu htjeli putovati na drugi kraj svijeta, ali da je proces stvaranja albuma bez obzira na to svima bio ugodan. Prijatelj Barryja Hankersona Jimmy Henchman koordinirao je produkciju Aaliyah i sukladno tome aranžirao krug glazbenika s kojima je Aaliyah surađivala. Uglavnom su to bili oni pod Blackgroundom, uključujući Bud'du, J. Duba, Rapturea i Erica Seatsa. Rapture i Seats producirali su i ukomponirali najviše pjesama na albumu–njih šest–među kojima je i "Rock the Boat", čiji je instrumental Seats zamalo izbrisao jer je prvobitno bio nezadovoljan. Međutim, Static Major čuo je instrumental i krenuo pisati stihove, čime je sačuvao pjesmu od odbacivanja.
thumb|lijevo|Aaliyah u svibnju 2000. Nakon što je prethodno napisao Aaliyine hitove "Are You That Somebody?" i "Try Again", Static je bio pozvan da bude glavni tekstopisac za Aaliyah; inače je bio dio Aaliyine skupine bliskih prijatelja te je bio zaljubljen u nju. Smatrao je da je Aaliyah idealna za njegov stil pisanja, dok je ona vjerovala da on može istinito predočiti njene osjećaje. Kantautor suptilno seksualnog karaktera, već 1999. napisao je "Rock the Boat" no Aaliyin menadžment tad je smatrao da ona nije spremna za tako eksplicitne tekstove. Barry Hankerson ipak je kasnije izjavio da je bilo nemoguće naći Staticovo stvaralaštvo uvredljivim, dok je Missy Elliott zaključila da je upravo Static tekstualno uzdigao Aaliyah. Dok je o tekstovima razgovarala sa Staticom, Aaliyah je od Bud'de tražila savjetovanje oko glazbenog smjera albuma. Primjerice, tijekom procesa snimanja zanimala ju je scena britanskog žanra UK garage. Većina pjesama s albuma snimljena je u studiju Sony Music Studios u New Yorku ili u Sing Sing Studios u Melbourneu; "Loose Rap" snimana je u oba. Među ostalim lokacijama bili su Manhattan Center Studios u New Yorku, u kojem je snimljena "More Than a Woman"; Soundtracks Studios u New Yorku, u kojem je snimljena "U Got Nerve"; Westlake Recording Studios u Los Angelesu, u kojem je snimljena "We Need a Resolution"; te Magic Mix Studios i Music Grinder Studios u Los Angelesu, u kojima je snimljena "I Care 4 U". Timbaland prvobitno nije trebao surađivati s Aaliyah na albumu zbog nesuglasica s Blackground Recordsom. Međutim, po povratku iz Australije, Aaliyah ga je kontaktirala kako bi ga nagovorila da doprinese produkciji, na što je on pristao iz ljubavi prema njoj. Kako se u produkciju albuma uključio tek pretkraj procesa iste, bilo je upitno hoće li uspjeti u roku završiti svoj rad; producirao je tri pjesme koje su završile na albumu. Nakon što je snimanje filma Kraljica prokletih odužilo period produkcije albuma i dodatno odgodilo njegovo objavljivanje, Aaliyah je završila snimanje njegove posljednje pjesme 9. ožujka 2001. Pjevačica je navodno snimila dovoljno pjesama za dva studijska albuma no brojne pjesme ostale su neobjavljene zbog različitih unutarnjih nesuglasica između Aaliyine obitelji, menadžmenta i producenata. Ipak, šest takvih pjesama objavljeno je 2002. na Aaliyinom postumnom albumu I Care 4 U.
Glazba i tekstovi Većinski R&B, neo soul i dance-pop album, Aaliyah se sastoji od bržih pjesama pod utjecajem hip-hopa, funk pjesama srednjeg tempa te balada s odrazom starinskog soula. Uz navedene žanrove, instrumentacije pjesama integriraju i glazbu Srednjeg istoka, alternativni rock te Latino timbar. Produkcija albuma obuhvaća sintesajzerske melodije, elektroničke bubnjeve, iskrivljenu gitaru, staccato aranžmane te slojevite, ekscentrično izmanipulirane vokale. Urednik britanskog časopisa NME John Mulvey zvuk albuma nazvao je suptilnim te napisao da mu fali "bombastičnosti i histrionizma". U istom časopisu, Alex Needham usporedio je visokofrekvencijsku produkciju albuma s dub glazbom i "mračnim" dance stvaralaštvom američkog repera Dr. Drea i britanskog sastava Massive Attack. U svom osvrtu za AllMusic, Stephen Thomas Erlewine napisao je da, za razliku od pjevačica poput Macy Gray i Jill Scott, Aaliyah nije pokušavala pronaći dodirnu točku s klasičnim soulom nego je na suvremen i nekonvencionalan način eksperimentirala s glazbenim stilovima različitih kultura. Neki kritičari takvo su eksperimentiranje usporedili s albumima Stankonia (2000.) američkog dua Outkast, Lovers Rock (2000.) britanskog benda Sade te Miss E... So Addictive (2001.) Missy Elliott. Album se tekstualno dodiruje tema koje se tiču različitih situacija u romantičnim vezama, kao što su zaljubljenost, konflikt i nevjera. Suptilan i vedar humor i prethodno navedena ekscentrična vokalna manipulacija kontrast su temama poput srcoloma i erotike. Urednik web-stranice Citysearch Justin Hartung napisao je kako album tematski "preobražava zbunjenost mlade odraslosti u uzbudljivu slobodu", dok je urednik Billboard-a Rashaun Hall primijetio da svaka pjesma posjeduje pojedinačni emocionalni identitet, što prati žanrovsku raznolikost albuma. Aaliyah je na albumu pjevala suzdržanim sopranom. Kritičari su uočili da se Aaliyah više usredotočuje na Aaliyino pjevanje od njenih prijašnjih albuma te da je njen glas ključan za adekvatnu predodžbu osjećaja unutar svake pjesme. Primjerice, balade "Never No More", "I Care 4 U" i "I Refuse" otpjevane su potresno, kako bi se izrazile melankolija i bol, dok je "Rock the Boat" izvedena zadihano, kako bi se dočarala njena erotska tematika. Pjevačica je u jednom intervjuu izjavila kako album smatra odrazom sebe kao mlade odrasle osobe i zrele umjetnice, zbog čega ga je i nazvala po sebi.