Bitka za Edsonov greben, poznata i kao Bitka za krvavi greben i Bitka za greben, je kopnena bitka na pacifičkom bojištu u Drugom svjetskom ratu, između carske japanske vojske i savezničkih kopnenih snaga (većinom američkih marinaca). Bitka se odigrala od 12. do 14. rujna 1942. godine, na otoku Guadalcanalu na Salomonskim Otocima, i bio je to drugi od tri posebna velika japanska kopnena napada tijekom Guadalcanalske kampanje.
U bitci, američki marinci, pod općim zapovjedništvom američkog general-bojnika Alexandra Vandegrifta, odbijaju napade japanske 35. pješačke brigade, koja je bila pod zapovjedništvom japanskog general-bojnika Kytokea Kawaghuchija Marinci su branili perimetar Lunga, gdje se nalazila zračna luka „Hendersenovo polje“, koju su Saveznici zauzeli od Japanaca odmah nakon iskrcavanja na Guadalcanal 7. kolovoza 1942. godine. Kavagučijeva postrojba poslana je ka Guadalcanalu kao odgovor na saveznička iskrcavanja, sa zadatkom preoteti zračnu luku i istjerati savezničke vojnike s otoka. Podcjenjujući brojnost savezničkih snaga na Guadalcanalu, koje su u to vrijeme brojile oko 12 000 ljudi, Kavagučijevih 6 000 vojnika izvode nekoliko noćnih frontalnih juriša na savezničku obranu. Glavni japanski napad se dogodio u blizini grebena Lunga, južno od zračne luke „Hendersenovo polje“, gdje su se nalazile neke postrojbe iz američkog marinskog korpusa, uglavnom postrojbe iz 1. rejderskog i 1. padobranskog bataljona, koje su bile pod zapovjedništvom američkog potpukovnika Edsona. Premda je obrana američkih marinaca gotovo pregažena, Kavagučijev napad je propao s velikim gubicima japanskih vojnika.
Pošto su ključ obrane bile Edsonove postrojbe na grebenu, greben se obično naziva „Edsonov greben“ u povijesnim knjigama zapadnog podrijetla.Jersey, Hell's Islands, s. 224. Nakon bitke za Edsonov greben, Japanci nastavljaju slati postrojbe na Guadalcanal, radi novog pokušaja zauzimanja zračne luke „Hendersenovo polje“, koja je izravno utjecala na japanske napadačke operacije u ostalim oblastima južnog Pacifika.
Pozadina
Guadalcanalska kampanja
Dana 7. kolovoza 1942. godine, savezničke snage (prvenstveno američke) iskrcale su se na otoke Guadalcanal, Tulagi, Gavutu i Tanamboga, sva u sastavu Salomonskih Otoka. Iskrcavanje saveznika na ove otoke izvedeno je kako bi se spriječilo njihovo korištenje od strane Japanaca kao baze za presijecanje snabdjevačkih putova iz Sjedinjenih Američkih Država za Australiju i ujedno osiguralo otoke kao početnu točku za kampanju. Cilj kampanje bi bio: izolacija glavne japanske baze na tom dijelu Pacifika (luka Rabaul), a istodobno podrška savezničkoj kampanji na Novoj Gvineji. Ova iskrcavanja su potaknula šestomjesečnu Gvadalkanalsku kampanju.Hog, Pearl Harbor to Guadalcanal, s. 235–236.
Koristeći zatečenost Japanaca, savezničke desantne snage završavaju svoje početne ciljeve za osiguranje Tulagija i susjednih otočića, kao i izvjesne zračne luke u izgradnji na Lunga Pointu na Guadalcanalu, u suton 8. kolovoza.Morison, Struggle for Guadalcanal, s. 14–15. Vandegrift smješta svojih 11 000 vojnika iz 1. divizije marinaca na Guadacanalu, na jedan neučvršćen perimetar oko oblasti Lunga Point.
Dana, 12. kolovoza zračna luka na Guadalcanalu dobila je ime „Hendersenovo polje“, po bojniku Loftonu Hendersenu, mornaričkom pilotu, koji je poginuo u bici za Midway. Saveznički zrakoplovi i piloti koji su kasnije vojno djelovali iz zračne luke „Hendersenovo polje“ bili su nazvani „Kaktus zračne snage“, po savezničkom šifriranom imenu za Guadalcanal.Shaw, First Offensive, s. 13. lijevo|mini|300px|Oblast Salomonskih Otoka u južnom Pacifiku. Japanska baza Rabaul na Novoj Britaniji se nalazi lijevo-gore. Guadalcanal (desno-dolje) leži na jugoistočnom kraju „Procijepa“. Kao odgovor na savezničko iskrcavanje na Guadalcanal, japanski carski glavni stožer dodjeljuje zadatak 17. japanskoj vojsci, veličine korpusa, čiji se stožer nalazio u Rabauli i bila je pod zapovjedništvom general-lajtant-a Harukiši Hjakutake, preuzeti Guadalcanal od savezničkih snaga. Japanska 17. vojska već je bila teško zaposlena u japanskoj kampanji na Novoj Gvineji, i imala je samo nekoliko postrojbi raspoloživih za slanje u oblast južnih Salomonskih Otoka. Od ovih postrojbi, 35. pješačka brigada pod zapovjedništvom general-bojnika Kijotake Kavagučija nalazila se na otocima Palau, 4. (Aoba) pješački puk bio je na Filipinima, a 28. (Ičiki) pješački puk pod zapovjedništvom pukovnika Kijonao Ičikija bio je ukrcan na transportnim brodovima u blizini Guama. Različite postrojbe počele su odmah pokrete ka Guadalcanalu, ali Ičikijev puk će prispjeti prvi. Ičiki i 916 od 2 300 vojnika njegovog puka, koji su činili „prvi ešalon“, uspješno je bio prebačeno do Taivu Pointa, oko 35 kolimetara istočno od Lunga Pointa, pomoću 6 razarača u 01:00 sati, 19. kolovoza.Smith, Bloody Ridge, s. 88, Jersey, Hell's Islands, s. 221, i Frank, Guadalcanal, p. 141–143. Japanska 35. pješačka brigada imala je 3 880 vojnika i časnika.
Podcjenjujući brojnost savezničkih snaga na Guadalcanalu, koje su u to vrijeme brojile oko 11 000 ljudi, Ičikijeva postrojba izvodi noćni frontalni juriš na poziciju marinaca u Zaljevu aligatora, na istočnoj strani perimetra Lunga u ranim jutarnjim satima 21. kolovoza. Ičikijevi napadi odbijeni su s teškim gubicima među japanskim napadačima u bici koja je poznata kao bitka na rijeci Tanaru. Ukupno, samo 128 od 917 vojnika Ičikijevog „Prvog ešalona“ preživjelo je ovu bitku. Preživjele Ičikijeve snage vraćaju se do Taivu Pointa, odakle obavještavaju stožer 17. vojske o porazu u bici, i iščekuju nova pojačanja i naređenja iz Rabaula.Frank, Guadalcanal, s. 156–158 i 681. mini|Japanski general-bojnik Kijotake Kavaguči (sjedi u sredini) na skupnoj fotografiji sa svojim brigadnim stožerom u Palauu, nešto prije odlaska na Guadalcanal.Smith, Bloody Ridge, s. 136–137. Dana, 23. kolovoza Kavagučijeva postrojba nalazila se u bazi Truk i bila je natovarena na spore transportne brodove radi preostalog puta ka Guadalcanalu. Pošto su oštećenja prouzrokovana od savezničkog zračnog napada na jedan zaseban postrojbeni konvoj tijekom bitke kod istočnih Salomona, Japanci odlučuju ne slati Kavagučijeve postrojbe na Guadalcanal sporim transportnim brodovima. Zato, brodovi prebacuju Kavagučijeve vojnike u Rabaul. Iz Rabaula Japanci planiraju prebaciti Kavagučijeve ljude do Guadalcanala pomoću razarača, prolazeći kroz japansku pomorsku bazu na otocima Shortland. Japanski razarači bili su sposobni za jednu noć proći kroz „Procijep“ do Guadalcanala i vratiti se natrag, te na taj način smanjiti njihovo izlaganje savezničkim zračnim napadima. Međutim, prebacivanjem postrojbi, sačuvan je veći dio teške opreme vojnika, a sljedovanja, kao i teško topništvo, vozila, veći dio hrane i municije, bit će kasnije prebačena na Guadalcanal. Ovi brzi noćni transporti razaračima do Guadalcanala, koji će trajati do kraja Gvadalkanalske kampanje, bili su kasnije nazvani od savezničkih vojnika „Tokyo Express“, a od Japanaca „Glupi prijevoz „ ili „Prijevoz miševa“.Griffith, Battle for Guadalcanal, s. 113 i Frank, Guadalcanal, s. 198–199, 205, i 266. Japanci su nadzirali mora oko Salomonskih Otoka tijekom noći, i nisu bili izazivani od saveznika. Međutim, bilo koji japanski brod koji je ostao u granici doleta zrakoplova s „Hendersenovog polja“ tijekom dnevnih sati (oko 300 kilometara), bio je u velikoj opasnosti biti potopljen ili oštećen od zračnih napada. Ova „čudna taktička okolnost“ postojat će u nekoliko narednih mjesecu tijekom kampanje.Morison, Struggle for Guadalcanal, s. 113–114.
Pokreti postrojbi
28. kolovoza 600 Kavagučijevih vojnika ukrcano je na razarače Asagiri, Amagiri, Jugiri i Širakumo, iz sastava 20. divizije razarača. Pošto je oskudijevala gorivom, 20. divizija razarača nije mogla prijeći cijeli put velikom brzinom do Guadalcanala i natrag u jednoj noći. Zato je 20. divizija razarača krenula na put ranije, u tijeku dana, tako da su mogli završiti put sljedećeg jutra bez žurbe. U 18:05 sati, istog dana, 11 američkih obrušavajućih bombardera iz VMSB-232 pod zapovjedništvom potpukovnika Richarda Mangruma,Hulbert i De Chant, Flying Leathernecks, s. 49. koji su uzletjeli sa zračne luke „Hendersenovo polje“, otkriva i napada 20. diviziju razarača na oko 110 kilometara sjeverno od Guadalcanala. Tijekom ovog napada potopljen je razarač Asagiri, a teško oštećeni razarači Jugiri i Širakumo. Amagiri počinje tegliti razarač Širakumo, i sva tri razarača se vraćaju u bazu na otocima Shortland, ne izvršivši misiju. U napadu na 20. diviziju razarača, ubijeno je 62 pripadnika Kavagučijeve postrojbe i 94 članova posade razarača.Griffith, Battle for Guadalcanal, s. 114, Frank, Guadalcanal, s. 199–200, i Smith, Bloody Ridge, s. 98. lijevo|mini|Japanske postrojbe iz 4. (Aoba) pješačkog puka na maršu po obali Guadalcanala, ubrzo nakon iskrcavanja u prvom tjednu rujna 1942. godine. Sljedeći „Tokyo Express“ transporti su bili bolje sreće. Između 29. kolovoza i 4. rujna različite japanske lake krstarice, razarači i ophodni brodovi su prebacili na Guadalcanal kod Taivu Pointa oko 5 000 vojnika, uključujući kompletnu 35. pješačku brigadu, jedan bataljon 4. (Aoba) pješačkog puka, i ostatak Ičikijevog puka. Sam general Kavaguči je stigao „Tokyo Expressom“ 31. kolovoza, te postaje glavni zapovjednik svih japanskih postrojbi na Guadalcanalu.Frank, Guadalcanal, s. 201–203, Griffith, Battle for Guadalcanal, s. 116–124, i Smith, Bloody Ridge, s. 87–112. U noći 4. na 5. rujna, tri razarača „Tokyo Expressa“ (Judači, Hacujuki i Murakumo) granatiraju zračnu luku „Hendersenovo polje“, nakon što su iskrcali postrojbe, a ujedno otkrivaju dva američka broda u blizini. Ova dva broda bila su mali, stari transportni razarači (Little i Gregory), koji su bili korišteni kao pratnja savezničkim postrojbama u oblasti Guadalcanala i Tulagija. Veći i suvremeniji japanski razarači potapaju odmah oba američka broda, zajedno s 33 člana posade.Frank, Guadalcanal, s. 211–212, Peatross, Bless 'em All, s. 91–92, i Morison, Struggle for Guadalcanal, s. 118–121.
Usprkos uspješnoj transportaciji razaračima, Kavaguči je ustrajao da se veliki broj njegovih vojnika po mogućnosti prebaci do Guadalcanala pomoću sporih teretnih čamaca. Stoga, jedan konvoj prevozi 1 100 Kavagučijevih vojnika i tešku opremu na 61 teretni čamac, pod zapovjedništvom pukovnika Akinosuka Oke, napuštajući južne obale otoka Santa Isabel, 2. rujna. U tijeku četvrtog i petog dana rujna zrakoplovi sa zračne luke „Hendersenovo polje“ napadaju taj konvoj i pri tom ubijaju oko 90 Kavagučijevih vojnika i uništavaju veći dio teške opreme. Većina od preostalih 1 000 vojnika iskrcana je sljedećih dana u blizini Kamimboa, zapadno od perimetra Lunga.Griffith, Battle for Guadalcanal, s. 116–124, Frank, Guadalcanal, s. 213, i Smith, Bloody Ridge, s. 106–109. Griffith navodi 400 ubijenih vojnika, Frank i Smith navode 90 ubijenih vojnika.
Od 7. rujna Kavaguči je imao 5 200 vojnika kod Taivu Pointa i 1 000 zapadno od perimetra Lunga.Frank, Guadalcanal, s. 219. Kavaguči je bio uvjeren da može poraziti savezničke snage, te on odbija prijedlog iz stožera 17. vojske o isporuci još jednog pješačkog bataljona, kako bi povećao svoje snage. Kavaguči je vjerovao kako se na Guadalcanalu nalazi svega oko 2 000 američkih marinaca.Frank, Guadalcanal, s. 218. mini|175px|Merritt A. Edson, zapovjednik američkog 1. rejderskog bataljona marinaca, tijekom bitke.