Francuski republikanski kalendar () ili francuski revolucionarni kalendar (calendrier révolutionnaire français), kalendar predložen tijekom Francuske revolucije. Francuska vlada rabila ga je oko dvanaest godina, od kasne 1793. do 1805.

Od 22. rujna 2013. do 21. rujna 2014. tekla bi 222. godina Republike (Année CCXXII de la République).

Podrijetlo i glavne crte

thumb|left|Francuski Revolucionarni kalendar u Povijesnom muzeju Lozane

Kalendar je oblikovao političar i agronom Charles Gilbert Romme, premda ga obično pripisuju pjesniku Fabre d'Églantine-u, koji je izmislio imena mjeseci. Usvojio ga je Nacionalni konvent, pod nadzorom Jakobinaca, 24. listopada 1793.

thumb|left|Francuski republikanski kalendar iz 1794., nacrtao Louis-Philibert Debucourt

Godine se obično označavaju rimskim brojem i broje se od početka "Republikanskog doba" - 22. rujna 1792., dana kada je proglašena Prva Francuska Republika, dan nakon ukinuća monarhije. Tako rimski broj I označava prvu godinu republike, tj. godinu prije nego što je kalendar ušao u uporabu. Prvi dan svake godine uključuje jesenju ravnodnevicu. Kako bi se dobila godina republikanskog razdoblja treba oduzeti 1792 od godine u razdoblju između 1. siječnja i 22. ili 23. rujna odnosno 1791. do kraja prosinca. Na primjer, kraj 2013. godine bio bi 222. godina (2013-1791=222).

Određeno je 12 mjeseci od po 30 dana, svaki je podijeljen u tri desetodnevna tjedna nazvana dekade (décades). Deseti dan, décadi, je zamijenio nedjeljni dan kao dan odmora i svečanosti, što je dovodilo do sukoba s crkvom. Pet ili šest dana potrebnih da bi se dovršila tropska godina postavljeni su na kraju godine.

Svaki dan je podijeljen u deset sati, svaki sat u 100 decimalnih minuta, a svaka decimalna minuta u 100 decimalnih sekundi. To znači da je decimalni sat trajao (običnih) 2 sata i 24 minuta, decimalna minuta - 1 minuta i 26,4 sekunde i decimalna sekunda - 0,86 običnih sekundi. Izrađivani su i satovi koji su prikazivali ovo decimalno vrijeme, ali ideja nije zaživjela, pa je obvezna uporaba suspendirana 7. travnja 1795. Neki su gradovi nastavili takvo računanje vremena do 1801.

Razdoblje od 4 godine koje se završavalo prijestupnim danom se trebao zvati Franciade. Prijestupna godina zvala se Sextile, što je aluzija na bisekstilne prijestupne godine iz julijanskog i gregorijanskog kalendara, jer je sadržavala šesti dopunski dan.

Katoličkoj crkvi u Francuskoj je Konkordatom iz 1801. vraćen službeni status. Ugovor je stupio na snagu o Uskrsu, 18. travnja 1802., njime su vraćena stara imena dana iz gregorijanskog kalendara, s nedjeljom kao danom odmora i bogoslužja, zadržavajući ostatak republikanskog kalendara.

Kalendar je na kraju ukinuo Napoleon, počevši od 1. siječnja 1806. (dan nakon 10. nivoza godine 14. [10 Nivôse an XIV]), malo više od 12 godina nakon njegovog uvođenja. Opet će nakratko biti korišten tijekom Pariške komune, od 6. do 23. svibnja 1871. (16 Floréal–3 Prairial An LXXIX).

Revolucionarni kalendar tako nije zaživio, za razliku od metričkog sustava koji je istodobno razvijan i usvojen.

Postoje mnoge tablice i programi za konverziju, uglavnom su ih stvorili genealozi. Neki entuzijasti u Francuskoj još rabe ovaj kalendar, više kao homege prošlosti nego radi praktičnosti.

thumb|Decimalni brojčanik

Neki pravni tekstovi koji su usvojeni u vrijeme kada je republikanski kalendar bio služben, još su na snazi i citiraju ih s izvornim nadnevcima.

Sličnosti s drugim kalendarima

Francuski republikanski kalendar ima istovjetnu strukturu (12 × 30 + 5 (ili 6) dana) kao i koptski kalendar, potomak egipatskog kalendara. Koptska nova godina je većinom 29. rujna po julijanskom kalendaru, što je u 18. stoljeću odgovaralo 9. rujnu po gregorijanskom (samo 13 dana prije početka godine po f. r. k.).

Kritika i nedostaci kalendara

Prijestupne godine u kalendaru predmet su velikog spora, poradi proturječnih stavova u dekretu kojim je uveden. . S jedne strane se određuje da je prvi dan godine istodobno i dan jesenje ravnodnevice (astronomski određen), a zatim da je dodatak obično potreban u razdoblju od četiri godine. Položaj dana ravnodnevice (ekvinoksa) ne mora pratiti četvorogodišnje intervale. Tako su prijestupne godine bile III, VII i XI, sljedeća je trebala biti XV pa XX, pet godina kasnije.

Gilbert Rome je 19 Floréal An III (8. svibnja 1795.) u ime Odbora javnog obrazovanja predložio fiksno aritmetičko pravilo za određivanje prijestupnih godina. Njime je bila predviđena primjena istog pravila kao u gregorijanskom kalendaru (da godine djeljive s 4 budu prijestupne, osim većine djeljivih sa 100), samo da godina 4000. (posljednja godina desetog četiristogodišnjeg Razdoblja) bude prosta umjesto prijestupna. Pošto ovaj prijedlog nikada nije prihvaćen, nastavilo se s prvobitnim astronomskim pravilom, koje je isključivalo bilo kakvo aritmetičko pravilo. Prijedlogom je trebalo izbjeći neke neizvjesne prijestupne godine izazvane nepreciznošću astronomskog znanja 1790-ih (ovo čak i danas ima smisla zbog neizvjesnosti u ΔT). Npr. Odbor je zamijetio kako će ravnodnevica godine 144. biti u "11:59:40 popodne", što je mnogo bliže ponoći od 3 ili 4 minute inherentne neizvjesnosti.

Kalendar je ukinut jer je desetodnevni radni tjedan davao radnicima manje odmora (jedan od deset dana, umjesto jedan od sedam); jer je za početak godine odabran ekvinoks (pokretan nadnevak - fantastičan izvor zabune); i zato što je bio nesuglasan sekularnom ritmu sajmova i poljoprivrednih trgova.

Poznatiji nadnevci

Vjerojatno najčuveniji nadnevak ovjekovječio je Karl Marx u naslovu svog pamfleta 18. brimer Luja Napoleona iz 1852. 18 Brumaire An VIII (9. studenog 1799.), kada je Napoleon uzeo vlast, smatra se krajem Francuske revolucije.

Još jedan čuveni nadnevak je 9 Thermidor An II (27. srpnja 1794.), dan kada se Konvent okrenuo protiv Robespierre-a, koji je s drugim Montanjarima, giljotiniran sljedećeg dana. Na osnovi tog događaja u marksistički rječnik ušao je izraz "termidorski" za revolucionare koji uništavaju revoluciju iznutra i okreću se protiv njenih pravih ciljeva. Npr. Trocki i njegove pristaše rabili su taj naziv za Staljina.

Roman Emila Zole Germinal uzima ime od kalendara, kao i jelo Jastog thermidor. Fregate klase Floréal nose imena republikanskih mjeseci.

Mjeseci

Revolucionarni kalendar imao je 12 mjeseci od po 30 dana, kojima su dana imena iz prirode. Imena su kovanice iz latinskog, francuskog i grčkog jezika. Završeci naziva nazvani su po godišnjim dobima. Dolje su predočeni nazivi mjeseci i značenje:

Jesen: Vendémiaire (od latinskog vindemia, "berba grožđa") počinje 22., 23. ili 24. rujna Brumaire (od francuskog brume, "izmaglica") počinje 22., 23. ili 24. listopada Frimaire (od francuskog frimas, "mraz") počinje 21., 22. ili 23. studenog Zima: Nivôse (od latinskog nivosus, "snježni") počinje 21., 22. ili 23. prosinca Pluviôse (od latinskog pluviosus, "kišoviti") počinje 20, 21. ili 22. siječnja Ventôse (od latinskog ventosus, "vjetroviti") počinje 19., 20. ili 21. veljače Proljeće: Germinal (od latinskog germen, "sjeme") počinje 20. ili 21. ožujka Floréal (od latinskog flos, floris, "cvijet") počinje 20. ili 21. travnja Prairial (od francuskog prairie, "livada") počinje 20. ili 21. svibnja Ljeto: Messidor (od latinskog messis, "žetva") počinje 19. ili 20. lipnja Termidor (od grčkog thermos, "vrući") počinje 19. ili 20. srpnja Fructidor (od latinskog fructus, "plod") počinje 18. ili 19. kolovoza

U Engleskoj su protivnici Revolucije ismijavali kalendar imenima: Wheezy, Sneezy and Freezy ("Zviždavi" [kao pri disanju], "Kijavi" i "Ukočanjeni"); Slippy, Drippy and Nippy ("Klizavi", "Kapavi" i "Štipavi" [kao mraz]); Showery, Flowery and Bowery ("Pljuštavi", "Nacifrani" i "Čardaklijski"); Wheaty, Heaty and Sweety ("Pšenični", "Vrući" i "Slatki").

Deset dana dekade

Mjesec je podijeljen u tri dekade (décades) od po deset dana, jednostavno nazvane po rednom broju:

primidi (prvi dan) duodi (drugi dan) tridi (treći dan) quartidi (četvrti dan) quintidi (peti dan) sextidi (šesti dan) septidi (sedmi dan) octidi (osmi dan) nonidi (deveti dan) décadi (deseti dan)

Dekade su napuštene u travnju 1802., prema Konkordatu.

Dani u godini

Tradicionalni katolički kalendar posvetio je svaki dan nekom svecu. Da bi bio raskid s vjerskom tradicijom, svaki dan je dobio posvetu: velika većina biljkama ili, u zimskom Nivôse-u, mineralima; dani koji se završavaju s "5" životinjama i dani koji se završavaju s "0" (décadi) alatima, uglavnom poljoprivrednim.

U tablici su dane posvete danima, u francuskom izvorniku i hrvatskom prijevodu (odn. engleskom kod slabije poznatih biljaka, kurzivom). Označeni su i neki gregorijanski nadnevci (približno svaki peti) radi lakšeg snalaženja. Treba imati u vidu raspored prijestupnih godina (počinje li godina 22. ili 23. rujna, pogledaj dolje Prebacivanje u gregorijanski kalendar)

Jesen

Vendémiaire (22. rujna ~ 21. listopada) Brumaire (22. listopada ~ 20. prosinca) Frimaire (21. prosinca ~ 20. studenog) Raisin (Grožđe) Safran (Šafran) Châtaigne (Kesten) Colchique (Mrazovac) 25. rujna Cheval (Konj) Balsamine (Balzaminka, prskavac) Carotte (Mrkva) Amarante (Amarant, štir) Panais (Paškanat/Pastrnjak) Cuve (Bačva, kaca) 1. 10. Pomme de terre (Krumpir) Immortelle (npr. Smilje) Potiron (Kalabaza) Réséda (Rezeda, ljubimac) 5. listopada Âne (Magarac) Belle de nuit (Noćna frajla) Citrouille (Tikva) Sarrasin (Heljda) Tournesol (Suncokret) 10. listopada Pressoir (Presa za grožđe) Chanvre (Konoplja) Pêche (Breskva) Navet (Repa) Amaryllis (Amarilis) 15. listopada Bœuf (Krava) Aubergine (Plavi patlidžan) Piment (Papar) Tomate (Rajčica) Orge (Ječam) Tonneau (Vinsko bure) Pomme (Jabuka) Céleri (Celer) Poire (Kruška) Betterave (Cikla) 25. listopada Oie (Guska) Héliotrope (Heliotrop, sunčac) Figue (Smokva) Scorsonère (Zmijak) Alisier (Divlja oskoruša) Charrue (Plug) Salsifis (Turovet) 1. studenog Macre (Vodeni čičak) Topinambour (Čičoka) Endive (Endivija, žućanica) Dindon (Pura) 5. studenog Chervis (Vodena drezga) Cresson (vodena grbaštica, ugas) Dentelaire (Blitvina) Grenade (Nar) Herse (Drljača) 10. studenog Bacchante (Divlji đumbir) Azerole (Acerola, barbadoska trešnja) Garance (Broć) Orange (naranča) Faisan (Fazan) 15. studenog Pistache (Pistaćo, morski lješnjak) Macjonc (Orašak) Coing (Dunja) Cormier (Oskoruša) Rouleau (Valjak) Raiponce (Motovilka) Turneps (Repa) Chicorée (cigura) Nèfle (Mušmula) Cochon (Svinja) 25. studenog Mâche (Matovilac) Chou-fleur (Cvjetača) Miel (Med) Genièvre (Kleka, obična borovica) Pioche (Pijuk, budak) Cire (Vosak) 1. prosinca Raifort (Hren) Cèdre (Cedar) Sapin (Jela) Chevreuil (Srna) 5. prosinca Ajonc (Štipavica) Cyprès (Čempres, kiparis) Lierre (Bršljan) Sabine (Somina) Hoyau (Motika) 10. prosinca Érable sucré (Kanadski javor) Bruyère (Vrijes) Roseau (Trska) Oseille (Kiseljak) Grillon (Cvrčak) 15. prosinca Pignon (Pinjol, borova sjemenka) Liège (Pluta) Truffe (Tartuf, gomoljika) Olive (Maslina) Pelle (Lopata)

Zima

Nivôse (21. studenog ~ 19. siječnja) Pluviôse (20. siječnja ~ 18. veljače) Ventôse (19. veljače ~ 20. ožujka) Tourbe (Treset) Houille (Ugljen) Bitume (Bitumen) Soufre (Sumpor) Chien (Pas) 25. prosinca Lave (Lava) Terre végétale (Gornji sloj tla) Fumier (gnojivo) Salpêtre (salitra) Fléau (Cijep) Granit (Granit) Argile (Glina) 1. siječnja Ardoise (Škriljac) Grès (Pješčenjak) Lapin (Pitomi zec) Silex (Kremen) 5. siječnja Marne (Lapor) Pierre à chaux (Vapnenac) Marbre (Mramor) Van (Košara za ovejavanje) Pierre à plâtre (Gips) 10. siječnja Sel (Sol) Fer (Željezo) Cuivre (Bakar) Chat (Mačka) Étain (Kositar) 15. siječnja Plomb (Olovo) Zinc (Cink) Mercure (Živa) Crible (Sito) Lauréole (lovorolisni likovac) Mousse (Mahovina) Fragon (Kostrika) Perce-neige (Visibaba) Taureau (Bik) Laurier-thym (Šibikovina) 25. siječnja Amadouvier (Trud [gljiva]) Mézéréon (Likovac) Peuplier (Topola)