Bitka za Vozuću vodila se u završnom razdoblju rata u Bosni i Hercegovini između Armije RBiH i Vojske Republike Srpske od srpnja do 10. rujna 1995. u selu Vozuća kod Zavidovića.
Pripreme Armije Republike Bosne i Hercegovine za ofanzivu na području Vozuće i planine Ozren odvijale su se tokom 1995. godine. Dana 10. rujna 1995., nakon združene ofanzive koju je odobrio Štab Vrhovne komande, jedinice pod zapovjedništvom 2. i 3. korpusa ARBiH izvele su vojnu operaciju protiv snaga Vojske Republike Srpske koje su branile vozućko-ozrensko područje. U operaciji su sudjelovale jedinice i dijelovi 21., 22. i 25. divizije 2. korpusa te 35. i 37. divizije 3. korpusa. Linije VRS-a su probijene, nakon čega je ARBiH zauzela područje koje je prethodno bilo pod nadzorom VRS-a.
Dana 11. rujna, nakon zauzimanja Vozuće, zarobljeno je približno 60 osoba, prvenstveno pripadnika VRS-a i nekoliko civila, među kojima su bile i tri žene. Zarobljena skupina najprije je odvedena u Kesten na području općine Zavidovići, a dio zarobljenika potom je prebačen u logor Kamenica u dolini Gostovića.
U operacijama na ovom području sudjelovao je i odred El Mudžahid, jedinica u sastavu 3. korpusa ARBiH. Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove navodi da su pripadnici odreda El Mudžahid u logoru Kamenica zatočili i potom ubili 52 pripadnika VRS-a zarobljena nakon pada Vozuće. Zabilježena su i teška zlostavljanja zatočenika, uključujući slučajeve odrubljivanja glava.
U presudi Rasimu Deliću MKSJ je utvrdio da su pripadnici odreda El Mudžahid u događajima iz rujna 1995. ubili jednog starijeg srpskog civila i 52 zarobljena pripadnika VRS-a te zlostavljali još deset zarobljenika. Delić, međutim, nije proglašen krivim za zapovjednu odgovornost za ta ubojstva, jer Vijeće nije utvrdilo potrebne elemente njegove odgovornosti za te konkretne zločine.
Istrage o zločinima
Zločini počinjeni nad zarobljenim pripadnicima Vojske Republike Srpske na području Kamenice bili su predmet istraga i postupaka pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Sudom Bosne i Hercegovine.
MKSJ je u predmetu protiv Rasima Delića utvrdio da su pripadnici odreda El Mudžahid u rujnu 1995. u selu Kesten i logoru Kamenica ubili jednog starijeg srpskog civila i 52 zarobljena pripadnika VRS-a te zlostavljali još deset zarobljenika. Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove navodi da su 11. rujna 1995. pripadnici odreda El Mudžahid zatočili i potom ubili 52 pripadnika VRS-a u logoru Kamenica. Nekim zatočenicima bile su odsječene glave, dok su preživjeli svjedočili o zlostavljanju i ponižavanju.
Delić je pred MKSJ-om bio optužen po osnovi zapovjedne odgovornosti za više zločina koje su počinili pripadnici odreda El Mudžahid. Za ubojstva i zlostavljanja povezana s događajima u Kestenu i Kamenici u rujnu 1995. oslobođen je, jer Pretresno vijeće nije moglo utvrditi izvan razumne sumnje da je imao razloga znati da će ti zločini biti počinjeni ili da su već bili počinjeni. Delić je ipak osuđen na tri godine zatvora zbog propusta da spriječi ili kazni okrutno postupanje pripadnika odreda El Mudžahid prema zarobljenicima u drugim događajima tijekom srpnja i kolovoza 1995. Nakon njegove smrti 2010. godine Žalbeno vijeće MKSJ-a obustavilo je žalbeni postupak i proglasilo prvostupanjsku presudu pravosnažnom.
Pred Sudom Bosne i Hercegovine vođen je i postupak protiv Sakiba Mahmuljina, bivšeg zapovjednika 3. korpusa ARBiH. Apelacijsko vijeće Suda BiH 2022. pravosnažno ga je proglasilo krivim za ratne zločine protiv ranjenika i bolesnika, ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva, uključujući ubojstva i nečovječno postupanje, te mu izreklo kaznu zatvora u trajanju od osam godina.
Izvori
Kategorija:Bitke Armije RBiH u Ratu u Bosni i Hercegovini Kategorija:Bitke Vojske RS u Ratu u Bosni i Hercegovini Kategorija:Zavidovići u Ratu u Bosni i Hercegovini Kategorija:Maglaj u Ratu u Bosni i Hercegovini