mini|Kalabić s ostalim četnicima ispred gostionice Nikola Kalabić (Podnovlje kraj Dervente, 20. prosinca 1906. — kraj Valjeva, 19. siječnja 1946.Kalabić i zvanično mrtav, B. Puzović, Večernje novosti, društvo, 20. siječnja 2011.), poznat i pod pseudonimom Ras-Ras, zapovjednik Gorske kraljeve garde Jugoslovenske vojske u otadžbini i suradnik njemačkog okupatora tijekom Drugog svjetskog rata.
U dogovoru s Nijemcima vršio je brutalnu kampanju terora nad partizanskim simpatizerima na području okupirane Srbije. Njegov život neposredno nakon rata, odnosno navodna uloga u hvatanju Draže Mihailovića je desetljećima bila predmet kontroverzi i urbanih legendi.
Na zahtjev Kalabićeve obitelji, donijeta je 2017. godine kod Višeg suda u Valjevu pokrenut postupak radi njegove rehabilitacije, te je Apelacioni sud u svibnju 2018. godine ukino prvostupanjsku odluku o rehabilitaciji, uputivši da valja utvrditi je li Kalabić počinio ratne zločine. Da je Kalabić kriv za ratne zločine, po svemu sudeći, postoje uvjerljivi dokazi.
Predratni životopis Rođen je 1906. u Podnovlju kraj Dervente, u sjevernoj Bosni, od oca Milana i majke Joke. Nikolin otac se razveo od Joke nakon Prvog svjetskog rata, i zatim se ženio još tri puta. Nikolu je u početku vodio sa sobom, tako da se on školovao u mjestima očevog službovanja, a nakratko i u Novom Pazaru.
Završio je šest razreda gimnazije, a zatim je upisao geodeziju u Beogradu. Na studijama je upoznao godinu dana mlađu drugaricu Borku, rođenu u Rajkovićima kod Valjeva. Borka i Nikola su se vjenčali 1929. godine u Valjevu, a iduće godine, treći kolovoza, rodili su im se blizanci Mirjana i Milan. Prvu službu dobili su u Beogradu. Uslijedilo je premještanje u Aranđelovac, i najzad u Valjevo, gdje su Kalabići ostali boraviti. Nikola Kalabić je do početka Drugog svjetskog rata radio u valjevskoj katastarskoj upravi.
Drugi svjetski rat Prvi ratni dan, 6. travnja 1941. godine, pričuvnog poručnika Nikolu Kalabića zatekao je s nogom u gipsu zbog ozljede u prometnoj nesreći. Skinuo je gips i otišao u Šabac, gdje mu je bio ratni raspored. Vratio se doma nakon dvadesetak dana, s pričom o rasulu kraljevske jugoslavenske vojske.
Odlazak u četnike Ubrzo je na Bukulji pristupio četničkoj organizaciji Koste Pećanca. Pećanac je postavio poručnika Nikolu Kalabića za vojvodu cerskog i valjevskog. Nakon kraćeg vremena Kalabić je Pećancu poslao odoru i objavu, s porukom kako ga napušta zato što je krenuo s Nedićem.
Kalabić je saznao za pukovnika Dražu Mihailovića, te ljeta 1941. godine odlazi na Ravnu Goru. Njegova prva funkcija bila je zapovjednik prateće satnije pukovnika Mihailovića. Od studenog 1941., Kalabić je zapovjednik satnije Gorske kraljeve garde. 19. prosinca Nijemci su odveli na Banjicu Nikolinu i Borkinu rodbinu, koju je kasnije Kalabić uspio izbaviti preko svojih veza.
Četnički teror (1943.) Kalabić je 23. veljače 1943. naredio formiranje Rudničkog letećeg odreda za borbu protiv pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta na širem području planine Rudnik:
Sredinom 1943. godine Kalabić se pokušao približiti Nijemcima, ali je odbijen:
U borbama protiv partizanskog pokreta otpora, Kalabićevi četnici činili su surove zločine. 3. studenog 1943. jedan član Kalabićevog stožera pisao je Draži Mihailoviću o zločinima Kalabićevih četnika na području Rudnika:
Ugovor s Nijemcima (1943.) mini|Područja četnika koji su potpisali sporazume s Nijemcima
27. studenog 1943. Jevrem Simić i Nikola Kalabić zajedno su potpisali ugovor s predstavnicima Wehrmachta o zajedničkoj borbi protiv partizana.Sporazum od 27. studenog 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića s njemačkim predstavnikom o suradnji u borbama protiv NOVJ Ugovor je, između ostalog, imao sljedeće stavke:
Po sklapanju sporazuma, Kalabić je naredio svojim ljudima "da se Nijemci i pripadnici Njemačke oružane snage ne smiju napadati pa ni razoružavati." Svaki napad na njemačke okupatore Nikola Kalabić je kažnjavao smrću:
Prosinačka kampanja terora Nakon dogovorene suradnje s Nijemcima, u drugoj polovini prosinca 1943. južno od Beograda provedena je akcija "čišćenja komunista". Koordinatori akcije bili su pukovnik Jevrem Simić, glavni inspektor četničkih odreda i Nikola Kalabić, zapovjednik Korpusa gorske garde, koji su izvršili koncentraciju postrojbi i otpočeli takozvano "čišćenje terena". Na ovu akciju odnosi se sljedeće Mihailovićevo naređenje zapovjednicima.
Tijekom ove akcije izvršeni su svirepi četnički zločini: pokolj u Vraniću, pokolj u Boleču i na drugim mjestima. U prosincu 1943. četnici Nikole Kalabića zaklali su u selu Kopljarima kod Aranđelovca 21 seljaka.Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima
Bitka za Ivanjicu (1944.) Partizani su u siječnju 1944. godine uspjeli zauzeti Ivanjicu, ali su intervencijom višestruko jačih osovinskih snaga odbijeni.
11. siječnja 1944. Nikola Kalabić javlja Draži kako su četnici, Nijemci i Bugari s tenkovima ušli u Ivanjicu:
14. siječnja 1944. Nikola Kalabić javlja Draži kako se Bugari i četnici bore protiv partizana, a Ivanjica je uništena od topništva:
16. siječnja 1944. Kalabić obavještava Dražu kako se protiv partizana na Javoru zajedno bore četnici, nedićevci, Nijemci i Bugari:
"Hajka" na Kalabića (1944.) Krajem veljače istekom četničko-njemačkih sporazuma o primirju, četnici su formalno opet postali neprijatelj okupacijskih snaga. U ožujku 1944. Nijemci i Bugari poveli su "lov" na Kalabića, poznat pod zaporkom Operacija Treibjagd, nanijevši četnicima ozbiljne gubitke. Ubrzo su ponovno uspostavili suradnju.
Četnički teror (1944.) Proljeća 1944. godine Mihailović je odlučio formirati krupne mobilne operativne formacije, jurišne korpuse, i od njih skupine jurišnih korpusa kao formacije na razini vojske. Jedina potpuno formirana bila je Četvrta skupina jurišnih korpusa u zapadnoj i središnjoj Srbiji. Četvrtu skupinu jurišnih korpusa činilo je pet jurišnih korpusa, sastavljenih od elitnih brigada iz zapadne i središnje Srbije, kojima je dodijeljeno najbolje raspoloživo naoružanje. Nikola Kalabić je bio zapovjednik Drugog jurišnog korpusa, brojčane snage od oko 1 800 ljudi. U idućem razdoblju, Kalabić je u suradnji s Nijemcima sudjelovao u svim većim borbama protiv partizana u Srbiji: u Župi, na Jastrepcu, u Toplici, na Kopaoniku, ponovo u Župi, na Jelovoj Gori i na prilazima Ravnoj Gori.
Mihailović je u proljeće 1944. ponovno naredio zapovjedniku Gorske garde, Nikoli Kalabiću, "pod svaku cijenu uništiti komunističke dijelove u oblasti Kosmaja, Venčaca, Bukulje i sve do Beograda", što se pretvorilo u brutalan teror nad stanovništvom. U dnevniku 3. brigade Gorske garde iz travnja 1944. o ovim operacijama, pored ostalog, piše:
Selo Vlaška je kažnjeno jer su mještani prethodno tjerali četničku stražu, i bježali kako bi izbjegli prisilno novačenje u četničku vojsku.Izvještaj zapovjednika 3. brigade Korpusa Gorske garde od 3. travnja 1944. o borbama protiv pripadnika NOP-a kod Umčara
U svom pismu od 24. travnja Nikola Kalabić osobno daje upute za klanje partizanskih simpatizera:
29. travnja 1944. Nikola Kalabić je vodio Korpus gorske garde u napadu na selo Drugovac kod Smedereva, kada je počinjen zloglasni pokolj u Drugovcu, prilikom kojeg su četnici poubijali veliki broj mještana.
Oslobođenje Srbije Pobočnik njemačkog generala Hansa Felbera, u svom ratnom dnevniku bilježi kako je general obilazio postrojbe koje drže bojišnicu prema partizanima, i u sklopu obilaska sastao se 7. svibnja 1944. s četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem.National Archive Washington, T501, roll 255, frame 804, dostupno na https://znaci.org/00002/317_808.htm
Tijekom rujna Četvrta skupina jurišnih korpusa pod zapovjedništvom Dragoslava Račića, zajedno s Kalabićevim postrojbama, poražena je od nastupajućih snaga NOVJ i potisnuta prema Beogradu. Vojvođanski borci NOVJ koji su porazili ovu grupaciju opisuju kako su se Kalabićevi četnici razlijetali "kao perje", potpuno nesposobni suprotstaviti se.Mirko Tepavac: MOJ DRUGI SVETSKI RAT I MIR
Kalabićeve postrojbe Nijemci su tijekom 3, 4. i 5. listopada vlakovima vratili iz Beograda za Kraljevo nastaviti borbu protiv Narodnooslobodilačke vojske.Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim 1974 - strane 17-18Radomir Milošević - Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd 1996 - strane 78-79
Dragoslav Račić je zbog nastupanja Crvene armije 19. listopada namjeravao povesti borbu protiv Nijemaca, ali je Kalabić smatrao takav potez preuranjenim.Zbirka dokumenata Armijske grupe F: "Racic beschloss den Kampf gegen den "Okkupator" aufzunehmen trotz abraten von Kalabic, der ein solches Vorgehen mit verfrüht bezeichnet."
Povlačenje u Bosnu Nakon oslobođenja Srbije Četvrta skupina jurišnih korpusa je rasformirana, i Kalabić je ponovno na čelu Gorske garde. Zajedno s Nijemcima povlačio se preko Sandžaka ka Bosni. U Bosni je nastavio borbu protiv Narodnooslobodilačke vojske u suradnji s okupatorima, od kojih je potrebovao "puščano, mitralješko i bacačko streljivo".Obavještenje zapovjednika Skupine korpusa gorske garde od 13. prosinca 1944. njemačkom zapovjedniku odsjeka Rogatica — Sarajevo o upućivanju časnika za vezu radi dobijanja strjeljiva za borbu protiv NOVJ
16. siječnja 1945. godine pukovnik Gojko Borota izvještava Dražu Mihailovića kako je Kalabić dobio potrebito od Nijemaca:
U svibnju 1945. četničke postrojbe su uništene u bici na Zelengori, od strane Jugoslavenske armije. S nekoliko desetaka svojih ljudi Kalabić je uspio stići u okolinu Valjeva.
Zločini Kalabićevih četnika nad civilima Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u priopćenju od 11. veljače 1945. obznanila je pismo Nikole Kalabića od 24. travnja 1943. (potpisano Kalabićevim pseudonimom "Čika Pera") u kojem Kalabić sugerira podređenima izvršiti klanje 9 lica u selima u okolini Valjeva. U "Priopćenju Državne komisije br. 22." (Beograd, 1945) objavljen je faksimil ovog pisma:
"Dragi Pape, Za klanje komunista molim te dobro tu stvar provjeri. Ispitaj još barem 3 čovjeka za te ljude koje treba zaklati. Pitaj Peru Miletića, Stevana Besarovca i Živorada Pejića pa ako oni kažu da su krivi kao komunisti onda najviše zakoljite u Jasenici 3, Papučke 2, Garić 2, Grabovica 2. Konja pastuha od Zazića mi dovedite a za njega zna Stanimir. Mene ćeš naći tek drugi dan Uskrsa uvečer u Leskovicama kod Stanoja. Nemoj se vraćati dok zadatak ne izvršiš. Želim iskreno da praznik Kristova uskrsnuća dočekate svi zdravi. Doviđenja. Pozdravi sve a tebe najviše pozdravlja tvoj Čika Pera, 24.4.43.g."Саопштења Државне комисије за утврђивање злочина окупатора и њихових помагача, бр. 7-33, Београд, 1945, стр. 323, 325.
Nikola Kalabić u depeši od 29. prosinca 1943. obavijestio je Dražu Mihailovića o pokolju koji su počinili četnici pod njegovim zapovjedništvom u selu Kopljare pokraj Aranđelovca u noći 25. – 26. prosinca 1943. Najveći broj stradalih bili su pripadnici romskih obitelji koje su živjele u selu.
"U Kopljarima uhićeno na spavanju i poklano 24 aktivna komunista od kojih su 20 cigani, koji su priznali da su bili takozvani "jarugaši", danju rade svoje poslove kući, a noću u akciji. Sve sam poklao. Ras Rasa"Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u naroda Jugoslavije, XIV/3, Beograd, 1983, str. 213.
Ovaj pokolj potvrđuju i nedićevski izvori ("Izvještaj odjela za državnu zaštitu Nedićevog Ministarstva unutarnjih poslova od 30. prosinca 1943. o događajima u Srbiji od 24. do 30. prosinca"):
"Noću 25./26. om. četnici DM zaklali su u selu Kopljaru, sreza orašačkog, Gavrilović Milutina, općinskog djelovođu, Milanovića Radojicu i Savkovića Tihomira, zemljoradnike i 15 cigana i 4 ciganke i spalili sve ciganske kuće u selu, kao i kuće dvojice seljaka čiji se članovi obitelji nalaze u partizanskim redovima. Djelo je izvršeno zbog suradnje ubijenih s partizanima."Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u naroda Jugoslavije, I/21, Beograd, 1965, str. 560.