Karlistički ratovi bili su niz građanskih ratova u Španjolskoj tijekom 19. stoljeća. Borbe su se vodile oko prava na prijestolje, premda su postojale i neke druge političke razlike. U nekoliko navrata tijekom razdoblja 1833. – 1876. karlisti - sljedbenici Infante Carlosa (kasnije Carlosa V.) i njegovih potomaka – okupili su se uz poklič "Bog, domovina i kralj " boreći se za španjolsku tradiciju (legitimizam i katoličanstvo) protiv liberalizma, a kasnije i republikanstva. Karlistički su ratovi imali jaku regionalnu komponentu (s uporištima u Baskiji, Kataloniji, itd. ), s obzirom na to da je novi poredak doveo u pitanje regionalne specifične povlastice, autonomije i običaje čuvane stoljećima.
Kad je Ferdinand VII. umro godine 1833., njegova četvrta supruga Maria Cristina postala je kraljica namjesnica u ime svoje maloljetne kćeri Izabele II. To je razdijelilo zemlju na dvije frakcije poznate kao kristinci (ili izabelinci) i karlisti. Kristinci su bili podupirači kraljice namjesnice i njezine vlade, i bili su stranka liberala. Karlisti su bili pristaše Carlosa V., kandidata za tron i brat preminulog Ferdinanda VII., koji je negirao valjanost pragmatične sankcije iz 1830. koja je poništila polusalijski zakon (on je rođen prije 1830.). Karlisti su htjeli povratak autokratske monarhije .
Dok neki povjesničari broje tri rata, većina spominje dva velika angažmana, prvi i drugi, dok se događanja u razdoblju 1846. – 1849. uzimaju kao manje epizode.
Prvi karlistički rat (1832. – 1839.) trajala je više od sedam godina a borbe su trajale većim dijelom zemlje u jednom ili drugom trenutku, iako je glavni sukob bio usredotočen na karlističku domovinu Baskiju, Kataloniju, Aragon i Valenciju. Drugi karlistički rat (1846. – 1849.) bio je manji katalonski ustanak. Pobunjenici su pokušali instalirati Carlosa VI. na tron. U Galiciji, ustanak je bio manjeg opsega te ga je ugušio general Ramón María Narvaez.
Treći karlistički rat (1872. – 1876.) počeo je u razdoblju nakon uklanjanja jednog vladajućeg monarha i abdikacije drugoga. Kraljica Isabella II. je srušena u zavjeri liberalnih generala godine 1868., te je napustila Španjolsku. Cortes (parlament) ju je zamijenio s Amadeom, vojvodom od Aoste (i drugim sinom kralja Viktora Emanuela od Italije). Zatim, kada su španjolski izbori 1872. rezultiralo nasiljem protiv vlade karlističkih kandidata i odmakom od karlizma, karlistički pretendent, Carlos VII., odlučio je da samo silom oružja može osvojiti prijestolje. Započeo je treći karlistički rat koji je trajao do 1876.
Prema karlistima Španjolski građanski rat (1936. – 1939.) je također još jedan križarski rat protiv sekularizma. Usprkos pobjedi njihove strane, general Franco bio je frustriran zahtjevima karlističkog monarhizma. On podložio njihove paravojne snage u nacionalističku vojsku a njihovu političku stranku (Comunión Tradicionalista) u svoj Nacionalni pokret ( Falange Tradicionalista y de las J.O.N.S. )
Izvori
Kategorija:Povijest Španjolske Kategorija:Građanski ratovi