Kraljevina Navara (bas. Nafarroako Erresuma, špa. Reino de Navarra, fra. Royaume de Navare, lat. Regnum Navarrae), prvotno Kraljevina Pamplona, bila je monarhija čiji je teritorij zauzimao zemlje s obje strane Pirineja na njihovoj atlantskoj strani. Nastala je kada je lokalni baskijski vođa Íñigo Arista od Pamplone izabran ili proglašen za kralja Pamplone (tradicionalno 824. godine) te vodio uspješnu pobunu protiv tadašnjih franačkih vlasti. Južni dio kraljevstva je osvojila Kruna Kastilje 1513. godine, i otada je postao dio ujedinjene Španjoske. Sjeverni dio je sačuvao neovisnost, ali je 1589. s Francuskom ušao u personalnu uniju nakon što je navarski kralj Henrik III. naslijedio francusko prijestolje kao kralj Henrik IV., a godine 1620. je i formalno uklopljen u Kraljevinu Francusku. Etimologija Postoje slični raniji toponimi, ali prva dokumentacijaBernardo Estornés Lasa's Spanish article on Navarra in the Auñamendi Entziklopedia (click on "NAVARRA – NAFARROA (NOMBRE Y EMBLEMAS)") na latinskom "navarros" pojavljuje se u Einhardovoj kronici o podvizima Karla Velikog (Vita Karoli Magni). Kraljevski franački anali istog autora pak spominju oblik "nabarros". Postoje dvije predložene etimologije za ime Navarra/ Nafarroa/ Naparroa: baskijska riječ nabar (u absolutivu jednine nabarra): "smeđe", "višebojno" (što bi bilo kontrast sa zelenim planinskim krajevima sjeverno od izvorne grofovije Navarra). baskijska riječ naba / kastiljanski "nava" ("dolina", "ravnica", prisutna u cijeloj Španjolskoj kao u Las Navas de Tolosa) + baskijka riječ "herri" ("ljudi", "zemlja"). Katalonski jezikoslovac Joan Corominas ne smatra da je riječ "naba" jasno i isključivo baskijska nego kao dio šireg predrimskog suptstrata. Rana povijest
minijatura|Kraljevina Pamplona/Iruña godine 925. (crveno) Kraljevstvo Pamplona/Iruña, kasnije Navara bila je dio tradicionalnog teritorija Vaskonaca, pred-rimskog plemena koje se nalazilo na južnoj padini zapadnih Pirineja i dijelu obale Biskajskog zaljeva. Područje potpuno osvajaju Rimljani 74 godine prije Krista. Ono je isprva bilo dio rimske provincije Hispania Citerior, a onda Tarraconensis. Nakon toga je bilo dio conventus Caesaraugustanus. Rimsko Carstvo je utjecalo na područje u urbanizaciji, jeziku, infrastrukturi, trgovini i industriji.
Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, ni Vizigoti ni Arapi nisu uspjeli trajno zauzeti zapadne Pirineje. Zapadni Pirenejski prolazi bili su jedini koji su omogućavali dobar tranzit kroz planine, osim onih kroz južne Pirinejima. Zbog toga je ovo područje kroz povijest bilo strateški važno. Franci su pod Karlom velikim proširili svoj utjecaj i kontrolu na jug, zauzevši nekoliko regija na sjeveru i istoku Iberijskog poluotoka. Nije jasno koliko je bila čvrsta franačka vlast nad Pamplonom. Dana 15. kolovoza 778., nakon što je u povlačenju Karlo srušio zidove Pamplone, baskijske trupe su uništile njegov zaštitni odred, na čelu s Rolandom, u sučeljavanju na planinskom prolazu poznatom u povijesti kao Bitka kod Roncesvallesa. Kao odgovor na to, kordopski emirat je pokrenuo pohod kako bi taj kraj podredio svojoj vlastite su godine 781. porazili lokalnog vođu zvanog ibn Balask ("sin Velasca"). Emirat je postavio Muwallad guvernera, imenom Mutarrif ibn Musa, u Pamploni. Iste godine baskijski vođa Jimeno 'jaki' podložio se emirovoj vlasti. Godine 799., Mutarrif ibn Musa je ubijen od strane pro-franačke frakcije čiji vođa Velasco je stekao kontrolu u regiji. Godine 806. i 812. Pamplona je pala pod franačku vlast. Zbog teškoća u zemlji, franački vladar nije mogao obratiti punu pozornost na rubni jugozapad te se zemlja postupno u potpunosti izvukla iz njihove vlasti. Emirat je također pokušao uspostaviti svoju kontrolu u regiji, te je godine 816. vodio bitku protiv "neprijatelja Alaha" zvanog Balask al-Yalaski (Velasco gaskonski), koji je ubijen zajedno s Garciom Loupom, bratom Alfonsa II. od Asturije, Sanchom, prvim vitezom od Pamplone, i Saltanom, prvim vitezom Mayusa (pogana).
Kraljevstvo Dolazak na Vlast Eneka Aritze
Također, godine 816., Ludovik Pobožni odlučio je ukloniti buntovnog Seguina kao vojvodu od Gaskonje. Pobunjenik Garcia Jiménez se pojavio na njegovom mjestu te je ubijen godine 818. Ludovikov sin Pepin, tada kralj Akvitanije, uništio je vaskonsku pobunu u Gaskonji. Potom je progonio poglavare, koji su izbjegli u južnu Vaskoniju, odnosno Pamplonu i Navarru, koja više nije bila pod kontrolom Franaka. On je poslao preko vojsku na čelu s grofovima Aeblusom i Aznar-Sanchezom (posljednji je imenovan za kneza, ali ne i vojvodu, Gaskonje od strane Pipina nakon suzbijanja ustanka u vojvodstvu), ostvarujući njihove ciljeve bez otpora u Pamploni (koja i dalje nije imala gradske zidine nakon uništenja godine 778.). Međutim, na putu natrag, oni su upali u zasjedu i poraženi u Roncesvauxu vjerojatno od strane zajedničkih vaskonsko-muslimanskih snaga. Baskijski poglavica Eneko Aritza je preuzeo vlast. Tradicija kaže da je bio izabran za kralja Pamplone godine 824., čime se uspinje dinastija kraljeva u Pamploni koja će trajati četiri godine.
Pamplona i Navara su bile dvije zasebne cjeline. Pamplona je navedena godine 778. u franačkim zapisima kao navareško uporište, što se može svesti na njihovo nejasno znanje o vaskonskom teritoriju. Oni ističu Navaru i Pamplonu kao vaskonski glavni grad godine 806., (" in Hispania, vero Navarensis et Pampelonensis"), dok Kronika Fontenelle citira" Induonis et Mitionis, ducum Navarrorum". Primitivnu Navaru možda čine doline Goñi, Gesalaz, Lana, Allin, Deierri, Berrueza i Mañeru, koje su kasnije formirale merindad Estella. Najranije razdoblje Godine 905., dinastija koju je osnovao Eneko Aritza je srušena kroz makinacije susjednih knezova, a Sancho I. Garcés (905. – 925.), nećak grofa od Ribagorze, bio je postavljen na prijestolje. On se borio protiv Maura s ponovljenim uspjehom i pridružio Ultra-Puertos tj. današnju Donju Navaru vlastitim dominionima, također šireći svoje teritorij do Najere. Kao zahvalu za svoje pobjede, on je osnovao godine 924. samostan Albelda. Prije svoje smrti, on je protjerao sve Maure iz zemlje. Njegov sin i eventualni nasljednik, Garcia Sanchez I. (931. – 970.), koji je imao podršku svoje energične i diplomatske majke Tode (Teude) Aznárez iz linije Aritza, isto tako je sudjelovao u brojnim sukobima s Maurima. U tom trenutku, grofovija Aragon, prethodno samo vazalna država, došla je pod izravnu vlast kraljeva Pamplone.
Kronika Albelda (čije je zadnje ažuriranje bilo 976.) ocrtava po prvi put proširenje Kraljevine Pamplone godine 905. Proširena je do Najere i Arbe (vjerojatno Araba ). Neki povjesničari smatraju da je to sugerira da je uključivala i zapadnu Baskiju, kao i: http://humanidades.cchs.csic.es/ih/paginas/fmh/albeldensia.htm
mini|lijevo|200px|Iberski polutok godine 910. Godine 934., Abd - ar - Rahman III. je intervenirao u kraljevstvu, započevši razdoblje čestih kaznenih kampanja iz Córdoba i pokoravanja Pamplone. Sin Garcie Sancheza, Sancho II. Garces, s nadimkom Abarca, vladao je kao kralj Pamplone 970. – 994. Oko 985. Sancho II. Garces je prešao Pireneje da bi došao u Gaskonju, kojom su harali Normani, vjerojatno zbog spašavanja svog šogora Vilima Sáncheza, ali se morao vratiti natrag na vijesti o muslimanskom napadu na Pamplonu. Prolazi su, međutim, bili pod snijegom, ali ekspedicijske snage su imale neke odgovarajuće cipele ("Abarca" u baskijskom) za prelazak planine, što im je omogućilo uhhvatiti muslimanske napadače na iznenađenje i pobijediti ih, pa mu je stoga ostao taj nadimak.
Historia general de Navarra autora Jaimea del Burga kaže da povodom donacije vili Alastue strane kralja Pamplone u samostanu San Juan de la Peña u 987, on se oslovio kao " kralj Navare ", i bio prvi koji je koristio taj naslova. Na mnogim mjestima se spominje kao prvi kralj Navare, a u drugim kao treći. Kako god, međutim, on je bio barem sedmi kralj Pamplone. minijatura|Iberski polutok, godine 1030. Navarra (Pamplona) u svojem najvećem opsegu (narančasto) za kraljevanja Sanča III.
Pod Sanchom III. Velikim (vladar od 1000/4 do 1035.) i njegovim neposrednim nasljednicima, Pamplona je dosegla vrhunac svoje moći i opsega. Navara se pridružila kršćanskoj koaliciji koja je godine 1002. porazila i ubila Al- Mansura ibn Ebi Aamira, što je dovelo do građanskog rata koji je na kraju rezultirao raspadom kordopskog kalifata, zamijenivši dominantnu silu na poluotoku sa zbirom neučinkovitih taifa država i oslobađajući Navaru od stalnih vojnih pohoda i plaćanja danka. Naslijedivši Pamplonu, uključujući i Aragon, Sancho III. je osvojio Ribagorzu i Sobrarbe, koje su bile raseljene od prekida maurske kontrole. Manjina Garcíje Sáncheza od Kastilje prisilila je grofoviju Kastilju na podložnost navareškom Sanchu, grofovom šogoru. Garcijino ubojstvo iz 1028. omoućilo je Sanchu imenovanje svog mlađeg sina Ferdinanda kao grofa. Također je proširio protektorat nad Gaskonjom. Stekao je zemlju Pisuergu i Ceu, koja je pripadala Kraljevini León, i odveo vojsku u marš u srce tog kraljevstva prisiljavajući kralja Bermuda III. na bijeg u Galiciju. Sancho na taj način praktički vladao sjeverom Iberije od granica Galicije do grofovije Barcelone.
Razdioba teritorija Sanča III. minijatura|domene Sanča III. Za svog najvećeg opsega Kraljevstvo Navarra je uključivalo čitavu suvremenu pokrajinu Navarru; sjeverne padine zapadnih Pirineja pozvaneod Španjolaca, ultra puertos ( " zemlja izvan planinskih prijevoja " ) ili Francuska Navarra ; Baskijske pokrajine Španjolskoj i Francuskoj; Bureba ,dolinu između baskijskih planine i Montes de Oca na sjeveru Burgosa, a Rioja i Tarazona u gornjoj dolini Ebra. Na samrti, Sancho je podijelio svoje posjede među svoja četiri sina. Država Sancha Velikog nikada više nije bila ujedinjena (do Ferdinanda Katoličkog): Kastilja je trajno spojena s Leonom, dok je Aragon proširio svoj teritorij, pridruživši Kataloniju brakom.
Od Sanchovih sinova, Garcia od Najere naslijedio je kraljevstvo Pamplonu i pripojio joj istočni dio grofovije Kastilje (u blizini Burgosa i Santandera ) Ostatak Kastilje i zemlju između Pisuerge i Cea dobio je najstariji sin Fernando. Gonzalo je dobio Sobrarbe i Ribagorzu. Zemlja u Aragonu je dodijeljena nezakonizom sinu Ramiru. Mlađi sin Ferdinand I. Naslijedio je umanjenu grofoviju Kastilje, ali nakon stjecanja Kraljevstva León, on je koristio titulu kralja Kastilje, te je povećao je svoj carstvo na različite načine (vidi Kraljevstvo Kastilje ). Nezakoniti sin Sancha III., Ramiro de Aragon, osnovaoje navarešku dinastiju Aragona. García ,najstariji zakoniti sin, trebao je biti feudalni vladar svojee braće, no on je ubrzo isprovocirao svoju braću, što je dovelo do prve podjele kraljevstva nakon njegove smrti u bitci kod Atapuerce, godine 1054. Crkveni poslovi U tom razdoblju od neovisnosti, crkveni poslovi u zemlji su postigli visok stupanj razvoja. Sancho Veliki je odrastao u Leyri, koja je kratko vrijeme bila sjedište biskupije Pamplone. Uz to, postojala je biskupija Oca, koja je ujedinjena godine 1079. s biskupijom Burgos. Godine 1035. Sancho Veliki ponovno uspostavlja Sjedište Palencia, koje bilo opustošeno u vrijeme maurske invazije. Kada je godine 1045. grad Calahorru oduzet od Maura, pod čijom je vlasti bio više od tri stotine godina, i tu je osnovano sjedište koji je u istoj godini apsorbira biskupiju Najera te, godine 1088, biskupiju Alava, čije je područje obuhvaćalo sadašnju biskupiju Vitoria. Sancho Veliki je također zaslužan za obnovu biskupije u Pamploni, s ciljem kojeg je sazvao je sinodu u Leyra 1022., i drugu u Pamploni godine 1023. Ove sinode su isto tako pokrenule reformu crkvenog života s gore navedenim samostanom kao centrom.
Komadanje Navare Prva podjela García Sánchez III. ( 1035. – 1054. ) uskoro se našao u borbi protiv svoje braće, pogotovo ambicioznog Ferdinanda od Kastilje. Umro je boreći se protiv njega u Atapuerci, u blizini Burgosa, tada granici Pamplone.