Nezavisna Država Hrvatska (1941. – 1945.) proglašena je 10. travnja 1941. nakon ulaska njemačkih okupacijskih trupa u Zagreb u sklopu Drugog svjetskog rata. Tijekom prve godine postojanja NDH počinjeni su neki od najmasovnijih zločina ustaša nad srpskim, židovskim i romskim civilima i komunistima, među kojima je najviše bilo pripadnika hrvatskoga naroda.
Ideologija ustaškog pokreta bila je temeljena na rasističkoj i ekstremno nacionalističkoj politici, po uzoru na fašističke pokrete u Europi, osobito one najutjecajnije - u Italiji i Njemačkoj, na temelju čega ovaj pokret ubrajamo među fašističke pokrete. Osnovna tendencija ustaške politike ticala se stvaranja etnički homogenog prostora u kome neće biti mjesta za pripadnike srpskog, židovskog i romskog naroda, kao i za političke neistomišljenike, osobito kada je riječ o komunistima. Ovakva politika rezultirala je masovnim uništavanjem srpskog, židovskog i romskog stanovništva, kao i političkih protivnika bez obzira na etničko podrijetlo. Ovakva praksa bila je karakteristična za sve dijelove NDH. Pozadina Prvi masovni zločini Nezavisne Države Hrvatske i ustaškog pokreta javljaju se već u drugoj polovici travnja 1941. Zločini ustaškog pokreta i NDH traju do okončanja Drugog svjetskog rata.
Izbijanjem partizanskog ustanka u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini smanjen je intenzitet ustaških zločina u pojedinim regijama na području NDH. Ovo je posebno izraženo u Istočnoj Hercegovini, Lici, Kordunu i Bosanskoj krajini, gdje od druge polovice kolovoza 1941, zbog izbijanja ustanka, ustaški pohodi sve manje rezultiraju pokoljima, a ujedno gube na intenzitetu. Boljom organizacijom partizanskog pokreta i masovnijim priljevom boraca omogućeni su aktivniji otpor fašističkim formacijama i stvaranje slobodnog teritorija. Unatoč smanjenom intenzitetu nakon uspostave partizanskog pokreta krajem 1941., zločini su nastavljeni, a 1942. godina također je bila obilježena brojnim zločinima.
Od kraja travnja do početka lipnja 1941. godine, ustaše vrše ubojstva odabranog muškog stanovništva, ali najčešće ne svih muškaraca unutar pojedinih zajednica i naselja koja su bila izložena njihovim napadima, iako je u ovom razdoblju bilo značajnih izuzetaka (Gudovac, Hrvatski Blagaj). Od početka lipnja do početka kolovoza vrše istrijebljenja svih muškaraca u okviru naselja koja bi napali, iako je u ovom razdoblju bilo primjera kolektivnog istrijebljenja čitavih obitelji i zajednica (okolina Donjeg Lapca i okolina Gackog). Od početka kolovoza ustaše vrše kolektivna istrijebljenja čitavih naselja i zajednica, bez obzira na spol i dob. Ovakva praksa većinom je spriječena stvaranjem slobodnog partizanskog teritorija u ljeto i jesen 1941. godine, ali su ustaše u ovom razdoblju nastavili deportirati čitave zajednice u logore, naročito kada je bila riječ o židovskom stanovništvu.
Boljom organizacijom partizanskog pokreta omogućen je aktivniji otpor fašističkim snagama i stvaranje slobodnog teritorija. Ustaše su sada morali angažirati velike snage kako bi prodrli u srpska naselja, nasuprot situaciji tijekom ljeta 1941. godine, kada bi im polazilo za rukom manjim snagama pohvatati velik broj stanovnika koje bi potom likvidirali. Međutim, u određenim područjima u kojima su uvjeti organiziranja antifašističke borbe bili otežani (Srijem, Slavonija) ili u onima koja su bila izložena ofenzivama ustaških i njemačkih snaga (Kozara, Kordun) zabilježeni su masovni zločini i masovne deportacije lokalnog stanovništva u logore, uz što su bile vezane iznimno velike ljudske žrtve. Također, tijekom 1942. godine zapaža se masovnije uništavanje romskog stanovništva nego prethodne godine. Ovo se odnosi na kolektivne deportacije romskih zajednica u logor Jasenovac. Isto tako, tijekom 1942. (osobito od travnja do rujna te godine) učestale su kolektivne deportacije stanovništva srpskih sela Bosanske krajine, Slavonije, Banije, Korduna i Srijema, kao i masovne deportacije iz drugih područja u logor Jasenovac. Nastavljene su i deportacije židovskog stanovništva u logore.
S početkom u drugoj polovici 1942. godine, partizanske borbene aktivnosti prenose se na područja nastanjena hrvatskim stanovništvom (sjeverozapadna Hrvatska, prethodno Dalmacija) i time su Oružane snage NDH vezane za daleko širi prostor što dovodi do smanjenja ustaških upada na područja nastanjena Srbima.
Travanj
10. travnja: Prva uhićenja u Gospiću provedena su u večernjim satima, 10. travnja 1941., na dan proglašenja NDH. Prvi uhićeni bili su muškarci srpske nacionalnosti, njih 20. Tijekom travnja i svibnja 1941., u Gospiću je uhićeno nekoliko desetaka ljudi srpske nacionalnosti, uključujući nekoliko žena. Uhićenja su nastavljena i nakon 10. travnja, kada je uhićena skupina od 23 gospićkih komunista i lijevih HSS-ovaca, Hrvata. Objavljena su imena 19 uhićenika hrvatske nacionalnosti, zatočenih u ustaškom zatvoru u Gospiću iz travnja 1941., uključujući i imena pojedinih komunista iz Perušića. Uhićenici Srbi likvidirani su početkom svibnja 1941., najvjerojatnije pokraj Macoline jame. Jedan broj uhićenih Hrvata pušten je iz zatvora. Poznata je struktura izvršitelja uhićenja i počinitelja navedenih ubojstava i imena su im objavljena. Zdunić(1989), 178-179.
11. travnja: Uhićenje oko 30 srpskih muškaraca u Novoj Gradiški. Uhićeni su u zatvoru u Novoj Gradiški ostali do 6. svibnja 1941, kada su prepraćeni u kaznionicu u tvrđavi Stara Gradiška. Dvojica su ubijena u zatvoru u Novoj Gradiški, prije 6. svibnja. Iz kaznionice u Staroj Gradiški 16 zatočenika pušteno je 2. srpnja 1941., pod uvjetom da se presele u Srbiju. Ostali su stradali u ustaškim logorima.Škiljan (2009) 0,37-38. Prema pojedinim istraživanjima, 11. travnja 1941. u Novoj Gradiški uhićeno je 57 osoba, od čega sedmero djece i trinaest žena. Za uhićenja u Novoj Gradiški odgovoran je Mirko Eterović. Mirković (2002),116-119.
13. travnja: Pripadnici Hrvatske seljačke zaštite opkolili su šest sela u seoskoj općini Novigrad Podravski (kotar Koprivnica) i uhitili veći broj muškaraca Srba (prema tvrdnjama svjedoka riječ je o oko 500 uhićenih). Od njih je 40 zadržano u pritvoru, a ostali su pušteni. Od 40 zadržanih osoba, rat su preživjele samo 2 osobe. Ostali su stradali tijekom ljeta 1941.Škiljan (2010a), 95.
13. – 14. travnja: Uhićenje 12 komunista Hrvata u Perušiću i sprovođenje u mjesni ustaški zatvor, gdje je istovremeno izolirano 5 muškaraca Srba. U sličnim okolnostima uhićenja su vršena i u Gornjem Kosinju i Donjem Kosinju. U Kosinju je uhićeno najmanje 8 komunista (4 hrvatske i 4 srpske nacionalnosti) i najmanje 4 muškarca srpske nacionalnosti nekomunista. Objavljeni su podaci o uhićenim osobama, poimence. Među uhićenima je bio i Dušan Brujić, član Okružnog komiteta KPJ/KPH za Liku. Uhićenici srpske nacionalnosti ubijeni su krajem travnja 1941. te bačeni u jamu Duman pokraj Ličkog Lešća. Arbanas (1989),149-150. Prema drugim, preciznijim, podacima, dio uhićenih Srba s područja Kosinja, koji su lišeni slobode 13. – 14. travnja 1941., ubijen je pokraj jame Duman 10. srpnja 1941. ŽFT Gospić - Perušić (1989) 0,1034, 1151.
14. travnja: Uhićenje 12 srpskih stanovnika Topuskog, od kojih su objavljena imena njih 7. Ove su osobe stradale tijekom ljeta 1941. u logorima u Lici.Zatezalo (2005),114-115.
14. – 15. travnja: Uhićenje 20 Hrvata, članova i simpatizera KPJ/KPH i lijevo naklonjenih HSS-ovaca u Pazarištu pokraj Perušića u Lici. Među uhićenima bio je i španjolski borac Mile Butorac iz Donjeg Pazarišta. Imena uhićenih su objavljena. Od 20 uhićenih ustaše su u travnju ubile četiri komunista u blizini sela Klanca. Među ubijenima bili su španjolski borac, Mile Butorac, i predsjednik seoske općine Pazarište, Vicko Milinković. Većina uhićenih puštena je nakon određenog vremena, ali su mnogi od njih ponovno uhićeni u drugoj polovici svibnja 1941. Arbanas (1989),150-151. ŽFT Gospić - Perušić (1989) 0,1174 - 1175.
15. travnja: Formiran je prvi ustaški logor, logor Danica, u Koprivnici. Prvi zatočenici su u logoru izolirani između 18. i 24. travnja 1941. Riječ je o manjoj grupi lokalnih stanovnika srpske, hrvatske i židovske nacionalnosti, uhićenih u Koprivnici i okolici. Prvi upravnik logora bio je koprivnički ustaša - emigrant Martin Nemec. Već 4. svibnja, u logoru je bilo 763 logoraša, a 18. svibnja, 1007, 30. lipnja, 2175, a 15. srpnja, 2656 logoraša. U drugoj polovici srpnja 1941. dolazi do prebacivanja logoraša iz logora Danica u ustaške logore u Lici (Gospić, Jadovno), tako da je do kraja srpnja iz logora Danica za Gospić upućeno 1960 logoraša, dok ih je 76 oslobođeno.Dizdar (2006), 94.Horvatić (1976) 0,869 - 883.
Sredinom travnja: Uhićenje 2 osobe hrvatske i 2 osobe srpske nacionalnosti u Dugoj Resi. Prema izvorima iz NDH, jedan od uhićenih, radnik Josip Juran, ubijen je 16. travnja 1941. Ostali su sprovedeni u ustaške zatvore i logore odakle se nisu vratili. Ljubić, Lulik, Ludviger (1986),390-391.
17. travnja: Prvi poznati masovni zločin ustaša nad srpskim stanovništvom u NDH, na temelju do sada poznatih povijesnih izvora, dogodio se u blizini Starog Petrovog Sela, na području kotara Nova Gradiška, 17. travnja 1941. Riječ je o ubojstvu oko 25 srpskih stanovnika sela Stari Slatinik i Brodski Stupnik s područja kotara Slavonski Brod (sela se nalaze između Nove Gradiške i Slavonskog Broda i bila su etnički mješovita, ali većinski naseljena hrvatskim stanovništvom). Ustaše su u ovim selima sredinom travnja uhitile oko 30 srpskih stanovnika i 17. travnja 1941. provele su ih prema Novoj Gradiški, ali su na putu prema gradiškom zatvoru odlučili izvrše strijeljanje uhićenika u blizini Starog Petrovog Sela. Od oko 30 uhićenika strijeljano je oko 25, dok se za petoricu vjeruje da su uspjeli pobjeći. Zločini NDH (1993) 0,18-19. rs/celo/2009_3.pdf Škiljan (2009), 38.
18. travnja: Ubojstvo 39 muškaraca srpske nacionalnosti i jednog muškarca hrvatske nacionalnosti na području kotara Slavonska Požega. Iz grada Slavonske Požege odvedena su i ubijena dvojica muškaraca, jedan srpski, a drugi hrvatske nacionalnosti. Ubojstva odraslih muškaraca vršena su u nekoliko sela u Požeškoj kotlini. U Amatovci je zabilježeno ubojstvo 5 lica, u Bogdašiće 3, u Kruševu 2, u Mijaca 2, u Mihajlije 5, u Sažije 4, u Kamenskoj Šeovica 7, u Ratkovici 6, u Gradskim Vrhovcu 3, u Vučijaku Čečavske jednog lica. Istog dana u selu Striježevica uhićena su dva muškarca srpske nacionalnosti koji su transportirani u logor Danica, gdje su ubijeni nepoznatog datuma. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima. Bjelić (2008) 0,89-90.
19. travnja: Osnovan ustaški logor u Kerestincu. Prvih dana postojanja logora u Kerestinec su deportirani uglavnom Židovi i Srbi. Prvi komunisti zatočeni u logoru bili su lica koja su novouspostavljenim ustaškim vlastima predali organi Banovine Hrvatske. Procjenjuje se da je tijekom svibnja u logoru bilo zatočeno oko 300 osoba, od čega je komunista bilo oko 50. Početkom srpnja u logoru je bilo oko 100 komunista. Većina srpskih i židovskih zatočenika premještena je tijekom svibnja i lipnja u logor Danica te u logore u Lici, dok je većina komunista ubijena tijekom srpnja 1941.Jelić (1986) 0,39, 94.
20. – 21. travnja: Nekoliko stotina mađarskih vojnika i 25 ustaša izvršili su opkoljavanje i pretres sela Silaš, dobrovoljačkog naselja između Osijeka i Vukovara. U selu su uhićena 24 muškarca. Također, manja uhićenja su izvršena i u susjednim selima : Ada (tri muškarca) i Palača (dva muškarca). Sutradan, 21. travnja, u blizini Laslova, strijeljano je devet stanovnika Silaša, dva stanovnika Palače i tri stanovnika Ade. Među ubijenima 11 je bilo srpske nacionalnosti, jedan hrvatske nacionalnosti i jedna osoba nepoznate nacionalnosti. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. Lazić, Majski (1977), 44.