Konzervacija javnih brončanih skulptura je aktivnost posvećena očuvanju, zaštiti, te održavanju javnih, u otvorenom prostoru postavljenih brončanih skulptura. Ove postupke kod djela koja se smatraju kulturnom baštinom trebali bi provoditi isključivo ovlašteni državno ispitani, odnosno školovani konzervatori restauratori metala. Kod nas na ovim spomenicima rade većinom ovom poslu tek priučene osobe (potpuno se pogrešno smatra da su za ovaj posao najkompetentnije ljevaonice umjetnina - nijedna od njih ne zapošljava niti jednog školovanog ili državno ispitanog konzervatora restauratora metala).
Problemi vezani za na otvorenom postavljene brončane skulpture thumbtime=28 |thumb |300px|alt= 16 minute documentary video from UK Parliament about the House of Commons project to conserve the sculpture Knife Edge Two Piece.|16 minutni dokumentarni video posvećen projektu konzervacije restauracije Henry Mooreove skulpture Knife Edge Two Piece.
Cijeli je niz utjecaja koje okoliš ima na otvorenom postavljene brončane skulpture. Kako različita mjesta na kojim su djela postavljena, podrazumijevaju i različite okolišne uvjete postupci odabrani za rad na jednom mjestu neće možda biti djelotvorni na drugom. Stoga konzervator restaurator mora voditi računa o svim faktorima koji utječu na konkretni spomenik. Prije svega se tu radi o vlažnosti zraka, temperaturi, ultra ljubičastim zrakama, te eventualnoj blizini mora, ali i zagađenosti zraka i u blizini spomenika prisutnim životinjskim i biljnim svijetom. Ako se primjerice radi o fontani, u obzir treba uzeti i kvalitetu vode koja zalijeva istu - dali se radi o tvrdoj ili mekoj vodi, te dali je ista alkalna ili kisela. Također važna je i dostupnost skulpture dodirivanju od strane prolaznika, kao i može li se na skulpturu popeti ili ne.
Prema Kipperu, po brončane skulpture posebno je štetna i kisela kiša. Njena su glavna komponenta sulfidi, odnosno sumporna kiselina, oboje vrlo štetno djeluju na patinu i površinu metala.
Okolišni uvjeti kojima je objekt izložen mogu biti uzrok raznih efekata. Prije svega misli se tu na crne inkrustacije ili bijele praškaste nakupine, koje mogu utjecati na percepciju prirodne plavo zelene patine. Ako se ne uklone spomenuti problemi mogu potaknuti propadanje metala, te stvaranje mikroskopski sitnih udubljenja u bronci.
Brončane fontane 200px|mini|lijevo|Zdenac života (1905., spomenik postavljen 1912. na Trgu Republike Hrvatske, ispred HNK u Zagrebu),zasada izbjegao "stručne" restauratorske radove U ovom su slučaju zaštitini elementi posebno važni, jer stalan kontakt s vodom posebno pogoduje cijelom nizu korozionih procesa. Stoga je debljina i broj zaštitnih premaza ovdje u pravilu veći nego kod drugih javnih spomenika. U obzir treba obavezno uzeti i kvalitetu vode koja natapa broncu, kako tvrdoću iste tako i pH vrijednost .Postoji mogućnost da voda stvara bijele prevlake, koje duljim djelovanjem postaju sve deblje te ih je potrebno periodički uklanjati. Provjera stanja te periodičko održavanje u ovom slučaju dakle moraju biti znatno češći nego kod drugih tipova javne brončane plastike.
Stare i zastarjele metode konzervacije U kasnom 19. i ranom 20. stoljeću najčešće se u svrhu čišćenja arheoloških bronci koristilo kemijske ili elektrolitičke metode. Najčešće se tu radilo ili o lokalnoj primjeni ili o uronjavanju cijelog predmeta u kemijsku otopinu ili elektrolit. Obično su ovi postupci za posljedicu imali potpuno uklanjanje korozionih produkata, odnosno predmeti su čišćeni do čiste metalne površine. Isto se može reći i za relativno do nedavno rado izvođeno pjeskarenje.Površine tretirane pjeskarenjem više su nalikovale kamenu pješčenjaku nego metalu.
Treba naglasiti da je postojao i pristup po kojem se nije radilo ništa, a bilo je i predmeta kod kojih se patina smatrala estetski prihvatljivom, te dapače visoko cijenjenom, primjer su stare kineske bronce.
Suvremene metode konzervacije Određenje stanja thumb|right|300 px|Konzervacija brončanih konja s crkve Sv. Marka u Veneciji Prije bilo kakovog zahvata potrebno je detaljno definirati trenutačno stanje predmeta. Prethodno uključuje uvid u prethodno izvedene zahvate, izradu detaljne fotografske dokumentacije, određenje stupnja strukturalnog integriteta, konzultiranje autora (ako se radi o živućem autoru) odnosno vlasnika djela, kao i definiranje potrebnog zahvata, te eventualno ispitivanje novih ili raznorodnih postupaka.
Sukladno Virginiji Naudé i Glenn Whartonu, 4 su osnovna stupnja utvrđivanja stanja objekta, koji oni zovu “Outdoor Sculpture Condition Survey”, odnosno Izvještaj o stanju skulpture na otvorenom.
Tehnički opis i definiranje zatečenog stanja. Spomenuto pak pretpostavlja identifikaciju materijala, određenje načina izrade, određenje stanja površine, te procijenu strukturalnog integriteta objekta, kao i eventualnog prijašnjeg održavanja. Napomene o posljedicama rutinskog održavanja, popravaka ili zahvata također su važan podatak. Preporuke za održavanje. Iste moraju biti utemeljene na saznanjima o povijesti objekta, njegovom stanju i lokaciji, vlasniku raspoloživim sredstvima, te relativnim potrebama objekta u kontekstu cijele zbirke. Preporuke za održavanje moraju uključivati i rutinsko zbrinjavanja i periodički potrebne zahvate. Određenje prioriteta kod izvedbe zahvata. Konzervator ove određuje temeljem prikupljenih tehničkih informacija. Ove prioritete pak kasnije treba dovesti u odnos s povijesno umjetničkim, te prioritetima vezanim za prikupljanje sredstava za zahvat. Određenje neophodnih resursa. Cijena radova sukladno različitim opcijama mora biti izražena bilo kroz novčanu vrijednost odnosno broj sati potrebnih za izvođenje zahvata(kako konzervatora, tehničara, te drugih stručnjaka).Ovo je posebno važno ako radovi neće biti izvedeni odmah. U sve treba uključiti i cijenu opreme i potrošnog materijala.
Čišćenje,uklanjanje korozionih slojeva i drugih naslaga
Ručno Mehaničko uklanjanje korozionih slojeva i nečistoća, najčešće uz korištenje skalpela, četkica od staklenih vlakana ili žice još uvijek predstavlja klasičan način rada na javnoj brončanoj plastici. Dodatno se još može kombinirati sa zagrijavanjem ili otapalima, a kod finijeg rada isti se može vršiti uz primjenu povećala ili stereomikroskopa s niskim povećanjem.
Stlačeni vodeni mlaz Ova često korištena metoda pretpostavlja uporabu stlačenog vodenog mlaza kao glavnog načina rada. U svijetu su razvijeni i sustavi posebno oblikovani za ovu svrhu, ovi uključuju i mogućnost dodavanja abraziva u vodeni mlaz. Kod nas ovaj posao obično obavljaju za rad na kulturnim dobrima potpuno needucirane osobe, te bez sustavnog i kompetentnog nadziranja rada na licu mjesta.
Laser Uporaba je lasera za rad na javnoj brončanoj plastici danas uobičajena u svijetu. Nakon više od 30 godina ispitivanja laser se može preporučiti kao najpouzdaniji, najbrži i najprecizniji alat za uklanjanje neželjenih korozionih slojeva i nečistoće s povijesnih objekata od metala.http://epubl.ltu.se/1402-1544/2006/02/LTU-DT-0602-SE.pdf Pristup stranici 7.03.2014. Kod nas su rađene samo probe čišćenja metala laserom, cijena uređaja je još uvijek za naše uvjete previsoka (engleska tvrtka Lynton prodaje sustav za čišćenje laserom za 20 700 funti sterlinga / više od 188 000 KN / + PDV!, Hrvatski restauratorski zavod navodno posjeduje 2 lasera).
Pjeskarenje pomoću staklenih perli Iako znatno pouzdanije od jako kritiziranog korištenja običnog pijeska ili korunda i ovaj način rada nosi sa sobom i određene opasnosti po predmet te ga se nikako ne može preporučiti za rad na javnoj brončanoj plastici.
Pjeskarenje pomoću orahove ljuske Za razliku od prethodne ova se metoda može preporučiti za rad na čišćenju brončanih skulptura. Osim orahove ljuske može se koristiti i mljevene kukuruzne klipove te plastični granulat.https://www.nickelinstitute.org/~/media/Files/TechnicalLiterature/PROTECTING%20PUBLIC%20ART%20AGAINST%20CORROSION.ashx?la=en Pristupljeno 19.07.2017.
Pjeskarenje pomoću suhog leda
Ova relativmo nova metoda također se može koristiti, naravno isključivo od strane odgovarajuće obučenih osoba, kao i uz primjeren nadzor radova.
Pjeskarenje pomoću natrijeva bikarbonata Prvi puta korišteno na kipu slobode u New Yorku, još kasnih osamdesetih godina 20. stoljeća. Također se može koristiti uz sustavan i kompetetentan nadzor radova.
Zaštitne prevlake Od zaštitnih prevlaka kod nas se još uvijek najčešće koristi mikrokristali vosak, te nešto rjeđe lakovi. To su Paraloid B-72, Paraloid B-44, Incralac i Renaissance Wax.
Soter 201/LC,202/LS i 501/OC voskovi (ove se voskove spominje u stručnoj literaturi) su mješavina mikrokristalnih voskova i benzotriazola.
Kombinirane prevlake tipa donji sloj lak gornji sloj vosak
Briga za javnu brončanu plastiku - opće napomene Koraci neophodni za zbrinjavanje i održavanje javne brončane skulpture, istima dakako prethodi provjera stanja spomenika, istu je najbolje provesti barem 2 puta godišnje,te bi isto trebao provesti ili nadzirati isključivo školovani ili državno ispitani konzervator restaurator metala:
Pranje površine s čistom vodom. Kod ovog rada odmah izdvojiti površine na kojima se sakuplja voda, te ove u daljem postupku obraditi s posebnom pažnjom. Razmutiti neionski sapun u vodi (omjer zavisno o vrsti!), nipošto u metalnoj posudi. Prati kružnim pokretima, četkom od meke dlake, uz povremeno ispiranje, sve dok ne dobijemo površinu čistu od nečistoće, ostataka ptičjeg izmeta, te drugih eventualno prisutnih tvari. Ostaviti da se objekt temeljito osuši. Proces se može ubrzati korištenjem papirnatih ubrusa ili krpa te fena. Nanijeti odabrani vosak odnosno voštanu pastu, sve u tankom i ujednačenom sloju. Površina može biti prethodno ugrijana plinskim plamenikom ili bolje pištoljem na vrući zrak(nipošto ne pregrijati površinu, može doći do neželjene promjene boje!). Nakon što se vosak ohladi i osuši istrljati ga do željenog sjaja pomoću pamučne krpe. Na manjim površinama mogu se koristiti kistovi. Ako treba ponovite korak 4 i 5, sve dok metal nije primjereno prekriven slojem voska. Umjesto voska mogu se koristiti i lakovi, možemo izdvojiti Incralac, lak razvijen za zaštitu bakrenih slitina na bazi Paraloida B 44 i benzotriazola, te Ormocer lakove, koji su trenutačno još uvijek u fazi ispitivanja (još nije riješeno pitanje reverzibilnosti te utjecaja na boju i sjaj tretirane površine). Danas (2017.) se i na hrvatskom tržištu mogu naći nanotehnološke prevlake, no za sada je njihova uporaba na brončanoj skulpturi upitna, zbog problematične reverzibilnosti i nedovoljne ispitanosti primjene ovakovih proizvoda u konzerviranju restauriranju.
Školovanje konzervatora restauratora javne brončane skulpture U Hrvatskoj su konzervaciji restauraciji predmeta od metala posvećena 2 studija, u Splitu i u Dubrovniku, a kao izborni predmet se konzerviranje restauriranje metala predavalo (predavač Mr. art. Dragan Dokić, preminuo početkom 2013.) i na Odjelu za konzerviranje restauriranje Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Diplomirani bi konzervatori restauratori metala u principu morali znati barem elementarne postupke konzervacije u eksterijeru postavljenih brončanih skulptura.
Javna plastika od drugih metala U suvremenoj se javnoj skulpturi u svijetu osim bronce često koriste i razni čelici, te aluminij. Kod povijesnih objekata može se susresti i predmete od cinka i ljevanog željeza, te rijetko olova ili kositra. Osnovni principi zbrinjavanja ovih objekata identični su ili vrlo slični postupcima koji se koriste na bronci. Nešto drugačiji pristup zahtijevaju skulpture od obojenog željeza odnosno čelika(kod spomenutih se puka radikalna obnova još uvijek smatra prihvatljivom). Slobodno stojeće skulpture od cinka su kod nas razmjerno rijetke, dok onih od kositra i olova kod nas niti nema. Za sve njih tipična su izobličenja zbog težine, te razna napuknuća,lomovi i druga mehanička oštećenja.
Dodatna literatura Knjige