mini|desno|Pogled s Lokruma na hotel Belvedere
Hotel Belvedere je nekadašnji luksuzni hotel u Dubrovniku, smješten na strmoj obalnoj padini na području Svetog Jakova, istočno od povijesne gradske jezgre. Projektirali su ga hrvatski arhitekt Julije De Luca te Mirko Bertić i Josip Dumančić iz zagrebačkog Industrijskog projektnog zavoda – OOUR „AR-projekt“. Hotel je otvoren 26. svibnja 1985. kao treći hotel kategorije de luxe na širem dubrovačkom području i jedan od najluksuznijih hotela tadašnje Jugoslavije.L. B., „Ponos HTP Dubrovnik“, Dubrovački vjesnik, 1985, str. 10–11.„U vrhu jugoslavenskog hotelijerstva“, HD vjesnik, 1985, str. 2.
Kompleks je imao 210 smještajnih jedinica s ukupno 462 kreveta. Zbog izrazito strmog terena njegova je velika građevinska masa razložena u niz međusobno povezanih volumena koji se kaskadno spuštaju prema moru. U stručnoj literaturi arhitektura Belvedera povezuje se sa strukturalizmom, kritičkim regionalizmom i postmodernističkom hotelskom arhitekturom.
Hotel je poslovao do 1991. godine. Tijekom napada na Dubrovnik teško je oštećen granatiranjem, a dio kompleksa je izgorio. Nakon rata nije obnovljen i ostao je izvan funkcije. Hotelske nekretnine 2014. kupila je tvrtka Vila Larus d.o.o., za koju je kasnije izrađen projekt novog hotelskog kompleksa studija 3LHD, ali do 2026. postojeći hotel nije srušen niti je započela izgradnja novog kompleksa.
Povijest lokacije i planiranje
Turistički potencijal područja Svetog Jakova bio je prepoznat već početkom 20. stoljeća. Godine 1908. Sindikat za gradnju i vođenje hotela i lječilišta u Dalmaciji zatražio je od dubrovačke općine dugoročni zakup zemljišta uz samostan Svetog Jakova radi gradnje hotela. Općinsko vijeće prihvatilo je zahtjev, ali projekt nije ostvaren jer investitor nije uspio osigurati potrebna sredstva.
Na strmom terenu iznad morskih hridi kasnije je za britansku državljanku Eileen Lewisohn izgrađen manji pansion Belvedere, prema projektu sarajevskog graditelja Mihajla Blagojevića i Rikarda Trostmana. Iza pansiona je 1935. izgrađena i depandansa.E. Fiorenini Škerlj, Izgradnja područja Ploče u Dubrovniku od kraja I. svjetskog rata do danas, magistarski rad, 1979., str. 22.
Planovi za veliki hotelski kompleks ponovo su pokrenuti u drugoj polovini 1970-ih. Hotelsko-turističko poduzeće „Dubrovnik“ pregovaralo je s američkom tvrtkom Intertower International iz Clevelanda o zajedničkom ulaganju, a u početnoj fazi razmatran je luksuzni hotel kapaciteta oko 700 kreveta.„Predradnje za izgradnju hotela u Sv. Jakovu“, Informativni list, 1978, str. 14.
Skupština općine Dubrovnik 1981. donijela je odluku o izradi Provedbenog urbanističkog plana Belvedere – Sveti Jakov. Plan usvojen sljedeće godine predvidio je turističku izgradnju između Ulice Frana Supila i mora te provođenje urbanističko-arhitektonskog natječaja.„Odluka o izradi Provedbenog urbanističkog plana Belvedere – Sveti Jakov“, Službeni glasnik Općine Dubrovnik, 1981.„Odluka o donošenju Provedbenog urbanističkog plana Belvedere – Sveti Jakov“, Službeni glasnik Općine Dubrovnik, 1982.
Planirana gradnja izazvala je protivljenje dijela stručne javnosti. Dubrovački Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode upozoravao je na razmjere planiranog kompleksa, dok je povjesničar umjetnosti Milan Prelog područje opisao kao jedan od posljednjih sačuvanih dijelova prirodnog okvira grada i kritizirao njegovu prenamjenu za intenzivnu turističku izgradnju.
Investitor je 1982. organizirao pozivni arhitektonski natječaj. Budući da nijedno rješenje u prvoj fazi nije u potpunosti zadovoljilo programske i urbanističke zahtjeve, dio autora pozvan je na dodatnu razradu.„Idejna rješenja za kompleks Belvedere“, HD vjesnik, 1982, str. 10. U srpnju 1983. najboljim je ocijenjen projekt Julija De Luce, Mirka Bertića i Josipa Dumančića, koji je prihvaćen kao osnova za daljnju razradu uz određene izmjene.„Hotel Belvedere u Dubrovniku“, Čovjek i prostor, 1983., str. 4.Hotel Belvedere, Tehnički opis glavnog projekta, HR-DADU, Općina Dubrovnik, Hotel Belvedere, UP/I-05/5-579-84, kutija 18, 1984.
Radovi su započeli 24. studenoga 1983. produženjem Ulice Frana Supila.„Valorizacija najatraktivnije turističke lokacije u Dubrovniku“, HD vjesnik, 1983–1984, str. 3.
Arhitektura
Položaj i organizacija
Belvedere je izgrađen južno od povijesnog benediktinskog kompleksa Svetog Jakova, na izrazito strmom terenu između produžetka Ulice Frana Supila i obale.
Prema glavnom projektu nagib terena iznosio je približno 37–40 stupnjeva. Među glavnim projektnim problemima bili su istaknut položaj hotela u vizurama iz starog grada, velika potrebna građevinska masa, izloženost južnim i jugoistočnim vjetrovima te nastojanje da se sačuva postojeća vegetacija.
Osnovna arhitektonska koncepcija temeljila se na razlaganju velike hotelske mase u niz manjih volumena koji se kaskadno spuštaju niz padinu. Taj se princip tijekom projektiranja mijenjao, ali je ostao glavna prostorna karakteristika kompleksa.„Novi hotel Belvedere – Neobjavljeni razgovor s arhitektom Julijem De Lucom“, Dubrovački horizonti, 1986, str. 13.
Kompleks je imao ukupno 18 etaža organiziranih u nekoliko prostorno-funkcionalnih cjelina. Društveni, ugostiteljski, upravni i servisni sadržaji uglavnom su bili koncentrirani u gornjem dijelu uz Ulicu Frana Supila, dok su se smještajni traktovi spuštali prema jugu i istoku. U zapadnom dijelu nalazili su se zatvoreni i otvoreni bazen te sunčališta.
Hotel je pri otvorenju imao 210 smještajnih jedinica i ukupno 462 kreveta. Uz smještajne prostore sadržavao je više restorana i barova, kongresne i zabavne sadržaje, prodajne i uslužne prostore, bazene i niz terasa.
Donji dio kompleksa bio je povezan s obalnom šetnicom, uz koju su bili uređeni dodatni ugostiteljski sadržaji i amfiteatar. Godine 1986. na stijenama južno od hotela izgrađeno je kupalište prema rješenju Mata Kortizije.Đ. O., „Sagrađena plaža i sunčališta“, Dubrovački vjesnik, 1986., str. 6.
Oblikovanje i stručne ocjene
Konstrukciju hotela uglavnom su činili armiranobetonski zidovi, ploče i skeletni sustavi, dok je konstrukcija iznad zatvorenog bazena bila metalna.
De Luca je veliku masu pokušao vizualno razložiti u niz manjih međusobno povezanih volumena. Posebno naglašen element bio je komunikacijski toranj, za koji je u projektnoj dokumentaciji navedeno da oblikovanjem i materijalom podsjeća na romanički toranj i time uspostavlja vezu s mediteranskim ambijentom.
Na pročeljima su kombinirani bijeli kamen, kamena žbuka, velike staklene površine, aluminijski paneli crvenkastih tonova i drugi suvremeni materijali. Ravni krovovi i terase smještajnih traktova djelomično su bili obloženi tamnocrvenom keramikom. Na dijelovima javnih prostora korišteno je reflektirajuće staklo kako bi se na pročeljima odražavali nebo i okolna vegetacija.
Arhitektonsko tumačenje Belvedera nije jednoznačno. Andrija Mutnjaković svrstao ga je, zajedno s De Lucinim hotelima Kristal i Diamant u Poreču, među njegove strukturalističke radove. Zlatko Tot naglašava istovremenu prisutnost strukturalističkih i regionalističkih načela te ga povezuje s kritičkim regionalizmom,Zlatko Tot, Kritički regionalizam u opusu arhitekta Julija De Luce, diplomski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za povijest umjetnosti. dok Božo Benić koncepciju Belvedera tumači i u kontekstu postmodernističke hotelske arhitekture, posebno kroz razlaganje volumena, metaforičku uporabu elemenata mediteranskog graditeljstva i kombinaciju tradicionalnih i suvremenih materijala.Božo Benić, Kriteriji i modeli za obnovu hotelske arhitekture modernizma na primjerima dubrovačkog područja, doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2026.
Ivan Štraus pozitivno je ocijenio način na koji je De Luca građevinu strukturirao niz strmu obalu, stvarajući dojam razlomljene i rasute mase. Duško Kečkemet Belvedere je također naveo kao jedno od zanimljivijih rješenja dubrovačke turističke arhitekture 1980-ih zbog oblikovanja manjih građevnih cjelina raspoređenih po strmom terenu, iako je kritizirao prevelike kapacitete tadašnje hotelske izgradnje.
Kasniji Detaljni plan uređenja „Belvedere“ bio je kritičniji prema odnosu građevine i lokacije, navodeći da se hotel iz udaljenih vizura, unatoč razlaganju volumena, i dalje doživljava kao velika nepravilna masa koja dominira prostorom.Detaljni plan uređenja „Belvedere“, Grad Dubrovnik.
Rad hotela i ratna razaranja
Belvedere je svečano otvoren 26. svibnja 1985. godine. U vrijeme otvorenja opisivan je kao jedan od najluksuznijih i najbolje opremljenih hotela u Jugoslaviji. Zahvaljujući lokaciji, sadržajima i visokom standardu usluge služio je i kao mjesto održavanja kongresa i drugih skupova.
Početkom 1990-ih, raspadom dotadašnjeg HTP-a Dubrovnik, hotel je prešao u sastav novoosnovanog Hotelsko-turističkog poduzeća „Belvedere“.Državni ured za reviziju, Područni ured Dubrovnik, Izvješće o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije – HTP „Belvedere“, Dubrovnik, Dubrovnik, ožujak 2002.
Tijekom napada na Dubrovnik krajem 1991. hotel je teško oštećen granatiranjem, a dio kompleksa je izgorio. Nakon toga više nije vraćen u funkciju. U sljedećim desetljećima napušteni kompleks bio je izložen vandalizmu, otuđivanju inventara i postupnom propadanju.
Poslijeratno razdoblje i vlasništvo
Nakon rata Hotelsko-turističko poduzeće „Belvedere“ ušlo je u proces pretvorbe i privatizacije. Godine 1995. osnovano je društvo Belvedere d.d., a značajne vlasničke udjele tijekom sljedećih godina imali su INA i privatizacijski fondovi. Državni ured za reviziju kasnije je utvrdio nepravilnosti povezane s dijelom postupka pretvorbe. INA Turizam je 1995. zaključila ugovor o sanaciji i obnovi hotela, a dio radova je izveden, no rekonstrukcija nije završena i hotel nije ponovno otvoren.
Početkom 2000-ih većinski paket prešao je na privatne investitore. Do 2008. kao većinski vlasnik navodila se panamska tvrtka Cleostone Corporation, povezana s hrvatsko-britanskim poduzetnikom Zvonkom Stojevićem, dok je INA zadržala značajan manjinski udio. Cleostone je najavljivao obnovu hotela vrijednu oko 50 milijuna eura, ali projekt nije ostvaren.„INA pred prodajom svog udjela“, Jutarnji list, 11. kolovoza 2008.
Nakon što zajam osiguran hotelskim nekretninama nije vraćen, INA je 2010. pokrenula postupak prisilne naplate i prodaje nekretnina.INA – Industrija nafte d.d., Godišnje izvješće 2022., bilješke uz financijske izvještaje, „Predmeti Belvedere“. Stečajni postupak nad Belvedereom d.d. otvoren je u srpnju 2012.Leona Rašica, „Stečaj konačno završen nakon 10 godina: Dubrovačka hotelska tvrtka Belvedere razvijat će brend Nikole Tesle“, DuList, 9. ožujka 2022.
Prva javna dražba hotelskih nekretnina 2013. odgođena je zbog pitanja pomorskog dobra, dok na sljedećoj dražbi nije bilo zainteresiranih kupaca.HINA, „Prodan dubrovački hotel Belvedere; neslužbeno kupac ruski milijunaš Vekselberg“, 9. svibnja 2014.; preneseno u Novom listu i drugim medijima.
Na ponovljenoj dražbi 9. svibnja 2014. jedini ponuđač bila je tvrtka Vila Larus d.o.o., koja je hotelske nekretnine kupila za 12,2 milijuna eura. Vila Larus se u to vrijeme povezivala s ruskim poduzetnikom Viktorom Vekselbergom.3LHD, „3LHD pobjednik natječaja za Hotel Belvedere u Dubrovniku“, 30. lipnja 2016.
Prodajom su na Vila Larus prenesene hotelske nekretnine, a ne dionice društva Belvedere d.d. Samo društvo nastavilo je postojati u stečaju, koji je okončan 2022. godine.
Planovi obnove
Detaljni plan iz 2013.