Metković je grad u Dalmaciji, u sastavu Dubrovačko-neretvanske županije. Nalazi se na jugoistoku Hrvatske, na obalama rijeke Neretve i na granici s Bosnom i Hercegovinom.
Naziv Ime grada smatra se izvedenicom od prezimena Metković, koje je pak nastalo od osobnoga imena Metko (Medo). Do sredine 20. stoljeća češće je u množini Metkovići. Općenito su na području doline Neretve imena na -ići češća u manjim naseljima i zaseocima. __TOC__ Zemljopisni položaj lijevo|mini|250x250px|Obradive površine u delti Zemljopisni smještaj Metkovića na 43°03' SŠ i 17°39' ID, te otvorenost doline Neretve prema moru, svrstava ga u mediteranske gradove sa svim utjecajima koje mediteranski civilizacijski i klimatski krug donosi. Smješten na samoj granici dvaju nekadašnjih svjetova, Venecije i Osmanskog Carstva, Metković je ipak sačuvao svoju pripadnost hrvatskom nacionalnom biću.
Delta Neretve od Metkovića do ušća sa sjevera i sjeveroistoka omeđena je ograncima dinarskih planina, a s juga podgradinsko-slivanjskim brdima. Na zapadu Delta je otvorena moru i nalazi se pod njegovim stalnim utjecajem. U jesen se more polagano hladi, oslobađa toplinu i time produžuje ljeto, a u proljeće je obrnuto, ohlađeno more sprječava zagrijavanje zraka iznad kopna. U gornjem području Delta je otvorena prema prodiranju suhih vjetrova ljeti, a hladnih zimi i u proljeće. I ovo je razlog stvaranju različitih mikroklima, pa u prostoru od Metkovića skoro do Opuzena zimske su temperature za stupanj, dva niže, a što je odlučujuće da u tom gornjem dijelu teže uspijevaju agrumi (zimsko izmrzavanje). Ljeto je ovdje dugo, toplo i suho, a zima je blaga i kišna. Klima mini|lijevo|120px|Snijeg u Metkoviću - rijetka pojava Srednja godišnja temperatura iznosi 15,7 °C. Srednje mjesečne i dekadne temperature su pozitivne. Najhladniji mjeseci su prosinac, siječanj i veljača. Najhladniji period je prema podacima opažanja treća dekada siječnja s 2,5 °C. Međutim, opaženi su pojedini dani s negativnim temperaturama. U veljači su zabilježene i dosta minimalne temperature; 1947. g. čak -11 °C, a nešto se slično ponovilo i tri puta: 1974., 1978. te 1985. što je vrlo opasno za suptropske kulture kao što su mandarine zbog smrzavanja.
Najtoplije je u srpnju i kolovozu od zadnje dekade lipnju do zadnje dekade kolovoza. U kolovozu skoro svake godine temperatura zraka doseže u pojedinim danima i do 35 °C, a 1946. i 2006. bilo je dana i s 40 °C. U srpnju su zabilježeni dani i do 35 °C. Lipanj je relativno hladniji, a u rujnu se temperature mogu zabilježiti i do 35 °C. Godišnja količina padalina u prosjeku za cijelu Deltu je oko 1300 mm. U zimskom razdoblju padne 65-75% godišnje količine padalina. Uglavnom su to kiše, a snijeg je rijetka pojava i kratko traje. Evidentan je problem da kiše padaju kada je najmanje potrebno vegetaciji zato je intenzivna poljoprivreda ovisna o ljetnom navodnjavanju. Zimi i u rano proljeće se znaju pojaviti i mrazevi kao dio strujanja hladnog zraka zbog otvorenosti prema kontinentu i dosta mogu biti opasni pošto vegetacija krene već u rano proljeće.
Povijest mini|lijevo|180px|Dio zemljopisne karte iz 1787. na kojoj je označen Metković Prema dosadašnjim arheološkim nalazima na brdu Predolcu, neposredno do grada, život na području grada Metkovića otpočeo još u pretpovijesno doba. Pretpostavlja se da su prvi poznati žitelji u donjem toku Neretve bili helenizirani Iliri Daorsi, koje su kasnije potisnuli ratoborni Ardijejci i Delmati. O njima svjedoče mnogobrojne gradine i kamene gomile na okolnim brdima. U četvrtom stoljeću pr. Kr. stari Grci počeli su kolonizirati jadranske otoke i obalu, pa su zbog zgodna položaja utemeljili emporij (luku), tri kilometra sjeverozapadno od Metkovića. Bila je to u antici daleko poznata Narona, današnji Vid. Njezini su žitelji trgovali s Ilirima u unutrašnjosti, prodavajući im oružje, posuđe, nakit i odjeću. Dobar strateški i komunikacijski položaj Narone uvidjeli su i Rimljani, koji su blizu nje podigli vojni tabor (možda u Mogorjelu kod Čapljine?) za ratovanje protiv Ilira. Narona je vjerojatno za cara Augusta postala kolonija (Colonia Iulia Narona) i upravno središte (conventus Naronitanus). Devedesetih godina 20. st. u središtu Vida otkopani su ostaci hrama na glavnome trgu (Augusteum), u kojemu je pronađeno 16 obezglavljenih kipova bogova i božica, među kojima se ističe gotovo tri metra visoki kip divinizirana Augusta u carskoj odori. Kako je Narona bila biskupijsko središte, u njoj je pronađeno više starokršćanskih bazilika, od čega je vrijedna spomena dobro očuvana krstionica u bazilici na mjestu današnje crkve Sv. Vida. U ranom srednjem vijeku Poneretavlje su naselila slavenska i hrvatska plemena. Od Cetine do Neretve uzdiže se čuvena Paganija, zemlja nekrštenih gusara, kako nas u 10. st. izvješćuje bizantski car Konstantin Porfirogenet. Mlečani su jedno vrijeme plaćali Neretvanima danak za slobodnu plovidbu uz njihovu obalu. Vjeruje se da je hrvatski knez Domagoj podrijetlom bio Neretvanin. Mletački kroničar zove ga "pessimus dux Slavorum". U 14. st. u dolinu Neretve spustili su se bosanski vladari, ponajprije Stjepan II. Kotromanić, pa kralj Tvrtko, pa herceg Stjepan Vukčić Kosača, pa knezovi Radivojevići-Jurjevići-Vlatkovići... Na puk smjerni nalegoše krajem 15. st. Turci. I danas na ulazu u Metković nauzgor stoji moćna Norinska kula, o kojoj pjeva Andrija Kačić Miošić.
Ulogu Narone preuzela je luka Drijeva, vjerojatno na desnoj obali Neretve blizu današnje Gabele. Drijeva su bila veliko trgovište svakojake robe, od sukna i voska do soli i začina, ali i robova. Često se spominje u zapisima dubrovačkih notara. Blizu Drijeva na povijesnu pozornicu u 15. st. stupa i Metković, doduše kao maleno naselje bez velika značenja. mini|lijevo|250px|Preslika dokumenta u kojem se prvi put spominje Metković (podcrtano crvenom bojom).Cjeloviti prijevod s latinskog: 1422. dana 17. siječnja Ser Mato Getaldić pred plemenitim i mudrim gospodinom dubrovačkim knezom ser Vlahom Sorgo potužio se protiv Pera Primića i Stanka Sladinovića carinika iz Neretve, zato što su ovih proteklih dana rečeni carinici oduzeli njemu ser Matu, zbog krijumčarenja, kako navode sami carinici, jednu barku opremljenu svom svojom potrebnom opremom i povrh toga sve niže navedene, stvari, to jest: tri bačve pune vina: ukupno 101 vjedro vina, u novcu dakle trideset velikih perpera, tri vreće žita pune zobi, deset praznih vreća, jednu sklavinu (grubi pokrivač) vrijednosti tri i pol perpera. Sve pak gore spomenuto, njemu ser Matu, naprijed navedeni bijahu uzeli na rijeci Neretvi pod Metkovićem. Vukoš patron barke Dragiša njegov mornar Pribil Kutelarić Antoje Radovčić Šiša Kopitović Dubrovački knez sa svojim vijećem poštovanom našem Stanku Sladinoviću. (na margini) Tužba Stanka zabilježena u knjizi tužbi izvani dana 30. siječnja 1422.Petsto osamdeset šesti rođendan Objavljeno 17. siječnja 2008., pristupljeno 5. travnja 2015. Metković se, koliko je do sada poznato, prvi put spominje 1422. u jednom sudskom spisu datiranom 17. siječnja 1422. (Lamenta de foris. IV. fol 389’), koji se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku. Radi se o tužbi jednog vlasnika barke protiv carinika iz Neretve koji su mu zaplijenili barku punu razne robe "...in flumaria Narrenti subtus Metchovich..." (...na rijeci Neretvi pod Metkovićem...). Vjerojatno su njegov rast usporili Turci koji osvajaju Poneretavlje. Za njihove vlasti (1494. – 1685.) Metković se ne spominje. Na zemljovidu prvi ga je zabilježio mletački kartograf G. Gastaldi 1570. godine. Glavna uloga bila je namijenjena susjednoj Gabeli, te Opuzenu i Kuli Norinskoj. Ta dva stoljeća ispunjena su čestim sukobima Turaka i Mlečana. Požarevačkim mirom 1718. utvrđena je granica između Turske carevine i Mletačke Republike. 250px|mini|desno|Metković krajem 19. stoljeća Mlečani su minirali i napustili Gabelu i osnovali neretvansku luku u Metkoviću na predjelu Unka. Metković se našao u kotaru Neretva, na čijem se čelu nalazio nadintendant sa sjedištem u Opuzenu. Naselje se polagano razvijalo, postajući središte poljodjelstva, stočarstva, lova i ribolova. Sredinom 18. st. Metković je imao oko četiristo duša. Nakon propasti Mletačke Republike za kratkotrajne francuske uprave došlo je do gradnje tzv. Napoleonove ceste (u narodu zvane francuskom i Marmontovom), čime je poraslo strateško i trgovačko značenje Metkovića. Upravo u to doba 1812. postao je općinsko središte za naselja na lijevoj obali Neretve.
Austro-Ugarska Monarhija Dolina Neretve pod vlast Habsburgovaca dolazi prvi put krajem 18. stoljeća. Vrijeme od 1797. do 1806. naziva se tzv. prvom austrijskom upravom. U to je vrijeme sjedište doline (Neretvanskog kotara) bilo u Opuzenu. Prvenstveni cilj bečkog dvora nije bio unaprjeđenje uvjeta života već učvršćivanje vlasti na području koje graniči s Osmanskim Carstvom. Zbog poraza u ratu, na vlast u dolini dolazi Francuska i to od 1806. do 1813. Nakon toga slijedi razdoblje tzv. druge austrijske uprave koje će potrajati do raspada Monarhije. Metković je administrativno bio dio pokrajine Dalmacije sa sjedištem i namjesnikom u Zadru, koja je bila pod izravnom upravom bečkog dvora. Sredinom 19. stoljeća postao je administrativnim i političkim središtem austrijske uprave u dolini Neretve. Upravo tada dolina Neretve postaje važnija vlasti, dolazi do određenog poboljšanja života stanovnika i općenito razvoja Metkovića.Volarević, Mišur, Vekić: Neretvani u Velikom ratu Lučki ured utemeljen je 1823. kao prva državna ustanova, a 1849. otvara se i poštanski ured, a broj stanovnika prešao je broj od 1000. mini|desno|250px|Pogled na malu rivu i stari dio Metkovića (1900.) U to je vrijeme otpočeo je projekt regulacije korita rijeke Neretve i uređenja luke kao dio povezivanja Bosne i Hercegovine s izlazom na more te općenito ulaganja u prometnu infrastrukturu. Od 1881. do 1889. izgrađeni su nasipi i odvodni kanali čime je smanjena mogućnost poplava, a do tada vijugavo korito Neretve pretvoreno je u korito s nasipima i pristaništima u većim mjestima. Metkovska je luka time dobila status pomorske te jedne od najvažnijih luka istočne obale Jadrana. Osim vodenog, razvija se i kopneni promet, Metković se željeznicom povezuje s Mostarom (poslije i Sarajevom), grade se ceste te most u Metkoviću, prvi most preko Neretve južno od Mostara. Izgradnjom cesta Mostar – Metković i Mostar – Sarajevo, Metković postaje trgovačko i lučko naselje s razvijenim obrtom i ugostiteljstvom. Grad se širi od podnožja brda Predolca prema riječnoj dolini. Novosagrađena cesta postala je istodobno glavna gradska ulica.
Metković je imao prvi hotel u Hrvatskoj i šire. To je bio hotel "Internationale", koji je otvoren 1878., 1890. ovoren je hotel "Austria" te 1908. hotel "Metković".