37. domobranska pješačka pukovnija Gruž (k.k. Landwehr Infanterieregiment „Gravosa“ Nr. 37), od 1917. 37. streljačka pukovnija Gruž (k.k. Schützenregiment Nr. 37 „Gravosa“) bila je postrojba u sastavu carskog i kraljevskog domobranstva Austro-ugarske vojske na području vojnog okruga Herceg Novi. Stožer pukovnije bio je u Gružu (Dubrovnik).

Povijest

Osnovana je 1906. godine zbog povećanja i reorganizacije carsko-kraljevskog domobranstva.Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43 Ožujak 2001. Od osnivanja do 1911. dvije bojne i zapovjedništvo bilo je u Dubrovniku, dok je treća bojna bila smještena u Đenovićima. Ta bojna je 1911. premještena u Kotor. 37. gruška dom. pukovnija, zajedno s 23. dom. zadarskom te pukovnijama iz Tirola i Koruške, bila je posebno obučena za planinsko ratovanje.Jung, Peter: The Austro-Hungarian Forces in World War I (1): 1914-16, Osprey Publishing, 2003, str. 23. Nosili su "sportski kroj" odora, pogodan za penjanje i kretanje kroz gorje. Okovane čizme, snježne naočale, oprema za penjanje i posebni kaputi bili su sastavni dio njihove opreme.

Prvi svjetski rat Izbijanjem Prvog svjetskog rata postrojba se šalje u BiH prema Srbiji u sklopu 4. gorske brigade, 18. pj. divizije i XVI. zbora. Od kraja 1914. do svibnja 1915. bila je stacionirana u Vlasenici. U listopadu 1915. upućeni su na talijansko bojište te borave u Gorici. 22. studenoga 1915. na području Osiavije pukovnija je zajedno s kranjskom 17. domobranskom i zadarskom 23. domobranskom odbacila talijanske snage i ponovo zauzela izgubljene položaje, te je spomenuta u službenom izvješću vrhovnog zapovjedništva.Der österreichisch-ungarische Heeresbericht: Mitrovica bedroht Wien, 22. November 1915 središte|mini|396x396px|Strojnička satnija 37. pukovnije, pripreme za napad na Srbiju, Bosna, 1914. Zajedno s domobranskom pukovnijom 23. zadarskom i 22. pješačkom čini jezgru 58. pješačke divizije, koja se zbog toga često u literaturi naziva "Dalmatinska", čije brdske (Gebirgs) brigade (4. i 5.), pod zapovjedištvom generala Erwina Freiherr Zeidlera čine glavnu okosnicu Goričke obrane. mini|396x396px|Domobrani 37. pukovnije na položajima, vrh brda Sabotin, Soča, 1916.

Po završetku Treće sočanske bitke zapovjednik Jugozapadnog bojišta general pukovnik nadvojvoda Eugen uputio je pohvalu za iskazanu hrabrost svih dalmatinskih postrojba (23. domobranska, 37. domobranska te 22 pješačka) iz sastava XVI. korpusa„Među herojima treće bitke na Soči moraju u prvom redu biti spomenuti sinovi Dalmacije. Oni su svojom primjernom hrabrošću ponovo dokazali da spadaju među moje najbolje vojnike. Stoga molim Vašu ekscelenciju da to proglasi u cijeloj zemlji i stanovništvu Dalmacije i izrazi moju zahvalnost za odanost caru i državi, kojom njegovi sinovi tako sjajno djeluju na bojnom polju.“

General pukovnik nadvojvoda EugenPukovnija se borila na Soči.Isonzofront.com - Austro-Hungarian Regiments Tijekom šeste sočanske ofenzive, tri satnije III. bojne 37. dubrovačke pukovnije su se predale i time omogućile Talijanima zauzimanje Sabotina u svega 40 minuta 6. kolovoza 1916.Marko Simić: Po sledeh soške fronte (Ljubljana, 1996), str. 118. Prilikom pokušaja deblokade III. bojne, uništena je cijela II. bojna 22. dalmatinske, koja na juriš pokušala osvojiti izgubljene položaje na Sabotinu. Druga bojna pukovnije prilikom 6. ofenzive bila je zadnja austro-ugarska postrojba koja se povukla s desne obale Soče kod Solkana.Marko Simić: Po sledeh soške fronte (Ljubljana, 1996), str. 124.

Kako je u svibnju 1917. car Karlo I. odlučio u počast hrabrog držanja preimenovati cijelo carsko-kraljevsko domobranstvo iz Landwehr u Schützen (strijelci), postrojba je preimenovana u 37. streljačku pukovniju Gruž (37 Schützen-Regimenter Gravosa). Prilikom 11. sočanske bitke, 27. kolovoza 1917. pukovnija je odbila žestoke napade Talijana na svoje položaje istočno od Auzze.Der österreichisch-ungarische Heeresbericht: Neue Angriffe der Italiener abgeschlagen Wien, 27. August 1917

37. pučko-ustaška pukovnija Herceg Novi 37. pučko-ustaška pukovnija Herceg Novi (k.k. Landsturm-Infanterieregiment Nr. 37 "Castelnuovo") osnovana je 1914. kao trećelinijska vojna snaga sastavljena od osoba između 36. i 50. godina (rezervisti domobranskih jedinica), te onih koje još nisu služile vojsku, dakle od 18. do 21. godina. Primarna svrha dalmatinskog pučkog ustanka bila je obrana dalmatinske obale, kako bi se omogućilo da regularne postrojbe iz Dalmacije – 22. pješačka te 23. i 37. domobranska pukovnija – mogu sudjelovati na drugim bojištima. Bojne pučko-ustaške pukovnije kasnije tijekom rata aktivno sudjeluju na balkanskom bojištu, a brojni regurti služe kao popuna prorijeđenim bojnama 37. domobranske pukovnije na talijanskom bojištu.

Sastav Hrvati i Srbi 92 %, Talijani 5 %, ostali 3 %.

Organizacija 1914.

Zapovjedništvo pukovnije – Gruž (Gravosa) I. bojna – Gruž (Gravosa) II. bojna – Kotor (Cattaro ) III. bojna – Herceg Novi (Castelnuovo ) Popunidbena bojna – Dubrovnik (Ragusa)

Zapovjednici

1907. – 1911. – puk. Karl Walter 1912. – puk. Josef Haberditz 1912. – 1914. – puk. Franz Grossmann

Galerija

Izvori

Kategorija:Austrougarske pukovnije u Prvom svjetskom ratu Kategorija:Povijest Dalmacije