Glavni tajnik (ili: generalni sekretar) je najčešće izvršni organ u raznovrsnim organizacijama. Taj naziv predlaže upravnu dužnost, ali koncentracija informacija na stolu jedne osobe olakšava toj osobi steći političku moć i vlast.
Uobičajen primjer pružila je Ruska komunistička partija (boljševika), kada je na dužnost odgovornog sekretara 1922., nakon Stasove, Sverdlova, Krestinskoga i Molotova, na prijedlog Kameneva i Zinov'eva izabran Staljin, uskoro preimenovan u generalnog sekretara. Lenjin je uzalud pisao partijskom kongresu da je opasna koncentracija vlasti u rukama jednog čovjeka, jer je kao stalni generalni sekretar postao apsolutni vladar Sovjetskog Saveza od 1934. do smrti. Po istom obrascu u sličnim političkim sustavima generalni sekretar je bio i ostao glavna osoba režima, pa i kad nema državnih dužnosti.
Glavni tajnik Sjevernoatlantskog pakta (NATO) u slučaju rata koji angažira NATO postaje vrhovni zapovjednik udruženih oružanih snaga članica.
Postoje, dakako, i dužnosti glavnih tajnika koje nisu izvršno-političke, ili to barem nisu u pretežnoj mjeri, na primjer dužnost glavnog tajnika ministarskog Vijeća EU, jednog od dvaju zakonodavnih organa Unije (uz Europski parlament, jer se izvršne ovlasti usredotočuju u dužnosti rotirajućeg Predsjedništva.
Povijest Dužnost glavnog tajnika zabilježena je ponajprije u Katoličkoj crkvi, npr. u franjevačkim redovima.Orbis Seraphicus, Historia de tribus ordinibus a seraphico patriarcha S. Francisco institutis…, per fr. Dominicum de Gubernatis a Sospitello, Tomus quartus, Romae 1685
U 20. stoljeću dužnost glavnog tajnika nalazimo u mnogim organizacijama. Evo nepotpunog popisa:
Svjetske organizacije Liga naroda: Eric Drummond (1920. – 1933.), Joseph Avenol (1933. – 1940.), Seán Lester (1940. – 1946.) Organizacija Ujedinjenih naroda: Gladwyn Jebb (1945. – 1946.), Trygve Lie (1946. – 1952.), Dag Hammarskjöld (1953. – 1961.), U Thant (1961. – 1971.), Kurt Waldheim (1972. – 1981.), Javier Pérez de Cuéllar (1982. – 1991.), Boutros Boutros-Ghali (1992. – 1996.), Kofi Annan (1997. – 2006.), Ban Ki-moon (2007.-)
Međunarodne međuvladine organizacije Arapska liga: Nabil el-Araby (2011.-) Organizacija američkih država: José Manuel Insulza (2005.-)
Međunarodne nevladine organizacije Amnesty International: Salil Shetty (2009.-)
Međunarodne vjerske organizacije Biskupska sinoda Katoličke crkve: kardinal Lorenzo Baldisseri (2013.-) Svjetsko vijeće crkava: Olav Fykse Tveit
Sindikati Engleska i Wales: Trades Union Congress (TUC): Frances O'Grady (2013.-) Francuska: Generalna konfederacija rada (CGT): Bernard Thibault (1999.-) Škotska: Škotska sindikalna unija (STUC): Grahame Smith (2006.-) Španjolska: Opća radnička unija (UGT): Cándido Méndez (1994.-)
Političke stranke Španjolska: Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE): Pedro Sánchez (2014.-)
Komunističke partije sada na vlasti Kineska komunistička partija: Xi Jinping Partija rada Koreje: Kim Jong-un Komunistička partija Vijetnama: Nguyễn Phú Trọng Revolucionarna stranka Laoskog naroda: Choummaly Sayasone Komunistička partija Kube: Raúl Castro
Izvori
Kategorija:Titule Kategorija:Upravljačka zanimanja