Nedjeljko Subotić (Trpanj, 17. rujna 1882. – Žuljana, 7. rujna 1950.) hrvatski je književnik. Bio je dijelom plejade hrvatskih svećenika pripovjedača iz prve polovice 19. stoljeća. Objavljivao je književne i publicističke radove u više časopisa, pisao eseje, kritike, religiozno-putopisna djela i poeziju.
Biografija Rođen je u Trpnju na Pelješcu 17. rujna 1882. Završio je gimnaziju u Zadru, potom bogoslovlje kod Male braće u Dubrovniku. Studirao je sociologiju u Rimu i Zagrebu. Kao svećenik zaređen je 1906. godine, a prvo je radio kao lektor crkvenoga prava i povijesti u franjevačkoj bogosloviji u Dubrovniku. Potom prelazi 1910. godine među biskupijske svećenike. Kasnije 1923. postaje župnik u Trpnju na Pelješcu. Jedno vrijeme postavljen je kao rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu, a 1935. godine postaje profesor na Splitskoj biskupiji u bogoslovnom sjemeništu. U savezničkom bombardiranju gubi imovinu, vraća se u Trpanj i preuzima župu u Žuljani, gdje je i preminuo 7. rujna 1950. godine.
Izvori Vladimir Lončarević: Marko Vežić - zaboravljen, a vrstan književnik! , Glas Koncila, 27. veljače 2011., str. 25. Vladimir Lončarević: Nedjeljko Subotić - »sjaj katoličke istine« , Glas Koncila, 22. svibnja 2011., str. 21. Iz katoličkog kalendara, BAVIO SE I KATOLIČKOM I JAPANSKOM KNJIŽEVNOŠĆU 17. rujna 1882. rođen pisac Nedjeljko Subotić, Glas Koncila, 17. rujan 2023.
Kategorija:Hrvatski katolički svećenici Kategorija:Hrvatski književnici