Stanko Lasić (Karlovac, 25. lipnja 1927. – Pariz, 5. listopada 2017.) je hrvatski književni teoretičar, povjesničar i esejist, poznati krležolog, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pred smrt je živio u Parizu.
Životopis Rodio se je u Karlovcu. U rodnom gradu pohađao je osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao jugoslavenske književnosti i filozofiju. Doktorirao je na M. Cihlaru Nehajevu. Od 1955. do 1976. predavao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za noviju hrvatsku književnost. Nakon toga radio je kao lektor i profesor na slavističkim katedrama u Francuskoj i Nizozemskoj.
Uređivao je časopise Croaticu i Književnu smotru.
Zbog svoje znanstvene uvjerljivosti, rezignirane mudrosti i nepokolebljivosti u potrazi za činjenicama, Lasićevo djelo Krleža, kronologija života i rada jedno je od najvažnijih djela hrvatske književnosti.
Djela Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, 1970. Poetika kriminalističkog romana, 1973. Struktura Krležinih »Zastava«, 1974. Problemi narativne strukture, 1977. Krleža. Kronologija života i rada, 1982. Književni počeci Marije Jurić Zagorke (1873-1910), 1986. Mladi Krleža i njegovi kritičari, 1987. Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I-VI, 1989-93. Tri eseja o Evropi, 1992.
Nagrade i priznanja 1970. - Godišnja Nagrada Vladimir Nazor za književnost 2000. - Nagrada Vladimir Nazor za književnost za životno djelo 2014. - Nagrada grada Karlovca
Izvori Igor Žic: Ostavština Stanka Lasića , Vijenac, 2. lipnja 2011.
Sedam dana u Hrvatskoj. Glas Koncila, br. 29, 20. srpnja 2014., str. 20 Stanko Lasić , Krležijana
Kategorija:Hrvatski književni povjesničari Kategorija:Hrvatski književni teoretičari Kategorija:Hrvatski esejisti Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za književnost
Kategorija:Životopisi, Karlovac