Kimi-Matias Räikkönen (Espoo, Finska, 17. listopada 1979.) bivši je finski vozač Formule 1, svjetski prvak iz 2007. i rekorder po broju odvoženih utrka u Formuli 1. Od 2010. do 2012. se natjecao u svjetskom prvenstvu u reliju (WRC), nakon čega je objavio da se vraća u Formulu 1 kao vozač momčadi Lotusa.
Godine 2001. ušao u Formulu 1 s timom Sauber-Petronas. Od 2002. natjecao se u timu McLaren-Mercedes, gdje je zamijenio kolegu Finca Miku Häkkinena. U prvenstvima 2003. i 2005. godine završava kao drugi, iza Michaela Schumachera i Fernanda Alonsa.
Prelaskom u momčad Ferrari 2007. godine Räikkönen je postao najviše plaćeni vozač Formule,Forumula1.net - Räikkönen najbolje plaćeni vozač u F1 a iste sezone osvaja svoj prvi naslov svjetskog prvaka, sa samo jednim bodom prednosti ispred Fernanda Alonsa i Lewisa Hamiltona u jednoj od najneizvjesnijih sezona Formule 1. Timski kolega mu je bio Brazilac Felipe Massa.
20 minuta prije svoje prve F1 Velike nagrade, Räikkönen je bio u krevetu i spavao. Zahvaljujući tome što je smiren, hladan i proračunat, dobio je nadimak "Iceman".
Karijera Sauber - ulazak u F1 (2001.) Na osnovu rezultata ostvarenih u Formuli Renault, Peter Sauber odlučio je dati Fincu test za momčad Sauber u rujnu 2000. godine. Nakon testova u Jerezu i Barceloni, Raikkonen je potpisao ugovor s dotičnom momčadi za 2001. godinu. Predsjednik FIA-e, Max Mosley, izrazio je zabrinutost zbog Raikkonenovog ulaska u F1 sa samo 23 odvožene utrke u slabijim serijama, ali na kraju je Finac dobio Super Lincencu, te mu je tako dopušten izlazak na prvu utrku u Australiji. 20 minuta prije utrke je spavao i morali su ga buditi, ali svejedno je već na toj utrci osvojio svoj prvi bod.
U svojoj debitantskoj godini s osvojenih 9 bodova, zajedno sa svojim momčadskim kolegom Nickom Heidfeldom, pomogao je Sauberu da ostvari najbolji rezultat ikada – 4. mjesto u poretku konstruktora.
McLaren (2002. – 2006.) 2002. minijatura|desno|Kimi Räikkönen, Velika nagrada SAD-a, 2002. Godine 2002. Kimi dolazi u McLaren na mjesto dvostrukog svjetskog prvaka, Mike Häkkinena, koji se povlači iz F1. U svojoj prvoj utrci za novu momčad ostvario je 3. mjesto. Iako je te godine McLaren pretrpio mnoštvo problema s Mercedesovim motorom, Raikkonen je osvojio 24 boda i 4 podija, a došao je i blizu osvajanja svoje prve pobjede na VN Francuske. Sezonu je završio na šestom mjestu, odmah iza tadašnjeg momčadskog kolege, Britanca Davida Coultharda, a McLaren je osvojio 3. mjesto u konstruktorskom poretku.
2003. Prvu utrku sezone Raikkonen je startao s 15. mjesta. Preuzeo je vodstvo u utrci, ali je zbog pogreške u softveru bolida vozio prebrzo u boksevima i zaradio kaznu. Na kraju je završio na trećem mjestu. U Maleziji je ostvario svoju prvu pobjedu, ujedno i jedinu te sezone, i to sa 7. startne pozicije. Iduća utrka, u Brazilu, zaustavljena je u 55. krugu. Raikkonen je završio 2. iza Giancarla Fisichelle.
Iako su ostale momčadi razvijale svoj bolid, McLaren je i dalje koristio šasiju iz 2002., te tako počeo zaostajati u brzini. Unatoč tomu, Raikkonen je završio 2. u Imoli. Na VN Španjolske napravio je pogrešku u kvalifikacijama, te je morao startati sa začelja. U istoj utrci je bio primoran odustati zbog sudara na samom startu s Antoniom Pizzoniom koji nije uspio startati zbog tehničkih problema.
U idućih nekoliko utrka odlučujuće su bile strategije, više nego čista brzina. Raikkonen je završio 2. u Austriji i u Monaku, gdje je zaostao manje od sekunde za Juanom Pablom Montoyom. U Kanadi je ponovno imao problema u kvalifikacijama, što je rezultiralo 6. mjestom u utrci. Zaostatak za pobjednikom Michaelom Schumacherom bio je veći od minute.
mini|300px|lijevo|Räikkönen na Velikoj nagradi Francuske.
Na VN Europe Raikkonen je osvojio pole position i vodio utrku sve do 25. kruga kada mu je motor zakazao. Njegov najveći rival te sezone, Michael Schumacher, završio je utrku na 5. mjestu i tako povećao svoju prednost u prvenstvu za 4 boda. U Francuskoj je Kimi završio na 4. mjestu, a u Velikoj Britaniji je bio trećeplasirani. Utrku voženu u Njemačkoj nije završio zbog sudara u prvom zavoju s Rubensom Barrichellom i Ralfom Schumacherom. Na idućoj utrci, VN Mađarske, osvojio je 8 bodova završivši na 2. mjestu.
Uoči VN Italije, utvrđena je nepravilnost u Michelinovim gumama koje je koristio McLaren. Michelin je morao dopremiti nove gume i činilo se da su izgubili prednost nad Bridgestoneom koju su imali od početka sezone. McLaren je također objavio da će do kraja 2003. koristiti staru šasiju, MP4-17D, a MP4-18 neće dovoditi u funkciju iako su to ranije najavili. Na VN Italije Raikkonen je osvojio 4. mjesto i izgubio još 5 bodova iza Schumachera.
U SAD-u Raikkonen je u kvalifikacijama osvojio pole position, ali je utrku završio iza Michaela Schumachera na drugom mjestu. Bila je to pretposljednja utrka sezone i Schumacheru je trebao samo još samo jedan bod kako bi osvojio prvenstvo. To je značilo da Raikkonen u zadnjoj utrci mora pobijediti, a Schumacher ne smije osvojiti ni boda, želi li Kimi uzeti naslov. Nakon kvalifikacija završenih na 8. mjestu, Raikkonen je utrku u Japanu završio na 2. mjestu i Schumacher je osvojio svoj 6. naslov svjetskog prvaka. Raikkonen je tako ostao drugoplasirani u ukupnom poretku prvenstva, a McLaren je za dlaku izgubio 2. mjesto u poretku konstruktora. Zaostali su 2 boda iza Williamsa i 12 iza Ferrarija. 2003. bila je jedna od najneizvjesnijih sezona zadnjih godina.
2004. Sezona je započela osvajanjem samo jednog boda u prvih 7 utrka sezone, prema 60 Michaela Schumachera. Zbog kvarova na bolidu, prvenstveno Mercedesovu motoru, uspio je završiti tek 2 od prvih 7 utrka. U Kanadi je osvojio 5. mjesto unatoč 5 zaustavljanja u boksu, zbog diskvalifikacije Williams-BMW-a i Toyote. Na VN SAD-a završio je 6.
Na VN Francuske, McLaren je izašao s novom šasijom, MP4-19B. Raikkonen je utrku završio na 7. mjestu iza momčadskog kolege Davida Coultharda. U Silverstoneu je uspio osvojiti pole i 2. mjesto na utrci iza Michaela Schumachera. U Njemačkoj je McLaren izborio drugi startni red. Oba vozača su dobro startala, ali je Raikkonen izgubio stražnje krilo u 13. krugu utrke. Na VN Mađarske se kvalificirao kao 10. i ponovno je odustao, i to također u 13. krugu. VN Belgije bila je jedina pobjedonosna utrka te sezone za McLaren. Raikkonen je startao s 10. mjesta i vodstvo preuzeo u 11. krugu utrke. Sljedećeg vikenda na Monzi je ponovno odustao u 13. krugu, ovaj puta zbog problema s elektronikom. Sljedeću utrku u Kini je završio na 3. mjestu, samo 1.4 sekunde iza pobjednika Barrichella.
U Japanu, Raikkonen je utrku završio kao šesti, 2,5 sekunde iza Alonsa. U Brazilu, pretekao je Rubensa Barrichella koji je imao prvu startnu poziciju već prije prvog zavoja. Kasnije se borio s Montoyom za vodstvo i pobjedu, i na kraju završio 2. sa sekundom zaostatka. Sezonu je završio kao sedmi s 45 bodova i 4 podija, sa samo jednim bodom zaostatka iza šestoplasiranog Jarna Trullija.
Unatoč razočaravajućoj sezoni, Raikkonen je ostao jedna od mladih nada sporta, uz Renaultovog Alonsa i Montoyu, momčadskog kolegu od iduće godine u McLarenu. Povezivali su ga s Ferrarijem kao njihovim budućim vozačem. U listopadu 2004., Raikkonen i njegov menadžer Steve Robertson objavili su osnivanje „Raikkonen Robertson Racinga“, tima koji će se natjecati u Formuli 3 2005. godine.
2005.
Raikkonenov početak sezone nije bio savršen. Zbog problema s gumama, najbolja startna pozicija koju je uspio ostvariti u prve tri utrke bilo je šesto mjesto. U prvoj utrci osvojio je tek jedan bod. Sve je izgledalo dobro za osvajanje podija u Maleziji, sve do kvara koji ga je bacio izvan bodova. U Bahrainu je uspio ostvariti prvi podij sezone.
Nakon lošeg početka sezone, Raikkonen je uspio osvojiti 3 pole positiona zaredom, u San Marinu, Barceloni i Monte Carlu. U Imoli ga je zaustavio još jedan u nizu kvarova, ali je na druge dvije utrke uspio pobijediti i smanjiti zaostatak za vodećim u prvenstvu, Alonsom, na 22 boda. Na VN Europe, Raikkonenu je pukao ovjes u posljednjem krugu utrke, dok je bio u vodstvu. Tako je izgubio 10 bodova ispred Alonsa.
Raikkonen je osvojio VN Kanade, uz pomoć Alonsove prve veće pogreške u cijeloj sezoni. Idućeg vikenda na utrku u SAD-u izašle su samo momčadi koje su vozile na Bridgestoneovim gumama, zbog nepravilnosti na onima koje je dobavljao Michelin. Na VN Francuske Raikkonen je dobio kaznu u kvalifikacijama od 10 mjesta unatrag zbog promjene motora koji je zakazao u petak na treningu. Odvozio je krug za 3. mjesto s puno goriva u bolidu (pomaknut je na 13. mjesto na gridu). Na kraju je završio drugi iza Fernanda Alonsa. Tjedan kasnije, još jednom je Mercedesov motor zakazao i Raikkonen je morao startati kao dvanaesti. Utrku je završio na 3. mjestu.
Na VN Njemačke Raikkonen je dominirao cijelog vikenda, ali je u utrci ponovno pretrpio kvar, ovaj put hidraulike. Alonso je pobijedio i povećao svoju prednost za 10 bodova. Raikkonenu je to bilo treće odustajanje iz vodstva u sezoni. U sve 3 utrke, Alonso je preuzeo pobjedu. Tijekom VN Mađarske, iako je govorio da se osjeća dobro u McLarenu, Raikkonen je dao naznaku da bi mogao napustiti momčad nakon 2006. ako se problemi s pouzdanošću ne riješe. Unatoč tomu, prvi je prošao ciljem ispred Michaela Schumachera s uvjerljivom prednošću.
Raikkonen je ostvario impresivan rezultat pobijedivši na VN Mađarske. Naime, imao je najlošiju poziciju u kvalifikacijama. Morao je prvi odvoziti tzv. leteći krug na prašnoj i prljavoj stazi zbog odustajanja tjedan ranije u Njemačkoj. Niti jedan drugi vozač nikada nije uspio pobijediti s takve pozicije. Sistem kvalifikacija te sezone na neki način je kažnjavao one koji su odustali u prijašnjoj utrci. Kasnije se vozila prva VN Turske, a Raikkonen je postao njen prvi pobjednik. 2 tjedna kasnije u Italiji je Kimi ponovno pomaknut za 10 mjesta na gridu zbog promjene motora. S 5 krugova više goriva od Montoye i 6 krugova više od Alonsa, svejedno ih je uspio nadmašiti. Baš kada je izgledalo da je McLaren odabrao dobru strategiju s jednim zaustavljanjem u boksu, Raikkonen je morao još jednom stati zbog problema s gumom, te je tako pao na 12. mjesto. Kasnije se izvrtio dok je na samom rubu lovio trećeplasiranog vozača. Na kraju je završio kao četvrti.
Drugi puta za redom, pobijedio je na VN Belgije na Spa-Francorchampsu. U idućoj utrci u Brazilu, Alonso je osigurao svoj prvi naslov svjetskog prvaka. Završio je treći iza Raikkonena i Montoye. U Japanu, na Suzuki, Raikkonen je vozio najbolju utrku svoje karijere. Osvojio je svoju sedmu pobjedu sezone (i izjednačio se po broju pobjeda s prvakom Alonsom) nakon što je startao tek kao 17. na gridu zbog problema u kvalifikacijama. Utrka nije bila odlučena sve do posljednjeg kruga, kada je Raikkonen pretekao Fisichellu koji je startao 3. i vodio većinu utrke. Novinar Peter Windsor proglasio je isto pretjecanje najboljim potezom utrke.
Raikkonen je primio nagrade F1 Racinga za "vozača godine" i Autosporta za "međunarodnog vozača utrka godine".
2006. lijevo|mini|300px|Räikkönen na testiranju za McLaren u Valenciji početkom 2006. U Bahrainu, Raikkonen je zbog kvarova startao s 22. mjesta, ali uspio se probiti do 3. mjesta iza Fernanda Alonsa i Michaela Schumachera. Iduća utrka bila je Malezija, u kojoj je Red Bull Christiana Kliena udario Raikkonena odmah na startu. Raikkonen nije mogao nastaviti utrku i bio je primoran odustati.
U Australiji, McLaren se poboljšao i Raikkonen je završio drugi sa zaostatkom od 1,8 sekunde. U zadnjim krugovima utrke lovio je Alonsa i postavio najbrži krug utrke. U San Marinu loša strategija i Raikkonenova pogreška u kvalifikacijama (8. mjesto) rezultirale su teškim provlačenjem McLarena kroz promet, dok su Schumacher i Alonso gradili svoju prednost. Na kraju je Raikkonen završio 5. iza svojeg momčadskog kolege Montoye, koji je uspio doći do 3. mjesta. Šef McLarena Ron Dennis krivio je Kimijev nastup na utrci za neuspjeh, jer nisu osvojili niti jedno od prva dva mjesta.