Simone Veil (Nica, 13. srpnja 1927. - Pariz, 30. lipnja 2017.) bila je francuska političarka koja je pridonijela emancipaciji žena u Francuskoj te se zalagala za europsku izgradnju, francusko-njemačko pomirenje i ponovno ujedinjenje Europe na temelju vrijednosti poput slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.
Životopis
Simone Jacob (djevojačko prezime) je 1944. godine, zajedno s obitelji, uhićena i deportirana u nacistički koncentracijski logor."Obilježavanje 60. obljetnice oslobođenja Auschwitza", vijest na www.hrt.hr (objavljeno 27. siječnja 2005., pristupljeno 24. rujna 2014.) Njezina majka, otac i brat nisu se vratili iz logora.
Karijeru je započela kao odvjetnica, postavši zatim sutkinjom, a onda i visokom dužnosnicom u francuskom Ministarstvu pravosuđa. U šezdesetima je inicirala izmjene i dopune građanskog zakonika koji su za cilj imali približiti prava žena pravima muškaraca.
Predsjednik Valéry Giscard d'Estaing (stranka desnog centra Unija za francusku demokraciju) ju je 1974. imenovao ministricom zdravlja. U tom je svojstvu bila zadužena za pripremanje prijedloga zakona o nekažnjavanju pobačaja koji je u Parlamentu branila u burnim raspravama u kojima je bila izvrgnuta i uvredama.
Na prvim izravnim izborima za Europski parlament sudjelovala je 1979. te je u Francuskoj s uspjehom predvodila glavnu proeuropsku listu desnog centra. Tada su je kolege zastupnici izabrali na predsjedavajuću funkciju čime je postala prva predsjednica Europskog parlamenta u povijesti ove institucije.Zanimljivosti o Europskom parlamentu, stranica Hrvatskog sabora, www.sabor.hr (pristupljeno 24. rujna 2014.)Videozapis "Simone Veil: prva predsjednica izabranoga Parlamenta", EuroparlTV, europarltv.europa.eu (objavljeno 12, ožujka 2014., pristupljeno 24. rujna 2014.) Od 1984. do 1989. godine je u Parlamentu bila na čelu kluba zastupnika liberala i demokrata.Pregled dužnosti Simone Veil u Europskom parlamentu, Europski parlament/Zastupnici, www.europarl.europa.eu'' (pristupljeno 24. rujna 2014.)
U razdoblju od 1993. do 1995. bila je ministrica zdravlja i socijalnih poslova te druga najvažnija osoba u vladi Edouarda Balladura (desni centar).
Od 1998. do 2007. bila je članica francuskog Ustavnog vijeća.
Utemeljila je Zakladu za sjećanje na holokaust, kojom je i predsjedala, dok danas obnaša dužnost počasne predsjednice ove organizacije koja podupire istraživačke i edukativne aktivnosti, kao i one koje se provode u spomen na holokaust.
u Francusku akademiju izabrana je 2008.
Vanjske poveznice Službena stranica Europskog parlamenta Zaklada za sjećanje na holokaust
Izvori
Kategorija:Francuski političari nakon Drugog svjetskog rata Kategorija:Pravnici