Šilajit, poznat i po ruskom nazivu мумиё (mumio), je ljepljiva, smolasta tvar crne boje. Glavna nalazišta su Himalajsko gorje, Kavkaz i Altaj. thumb|Šilajit,najčešće crno smeđe boje,izlučevina je koja nastaje na suncu izloženim stijenama u Himalaji
Sastav Sastojci,prema Kolesničenku i Iščenku (1966)
Sastojci,po porijeklu Indija Burma Nepal Mongolija Benzojeva kiselina (Acidum benzoicum), % 5.6 5.2 4.1 4.2 Hipurna kiselina (Acidum hippuricum), % 3.8 4.7 5.2 5.0 Masne kiseline, % 3.0 2.3 1.0 2.4 Katran,vosku slične tvari, % 4.1 3.1 4.1 3.9 Gume(Cummi), % 8.1 7.0 5.2 3.6 Albumin (Albus), % 12.3 6.3 1.0 2.4 Minerali, % 24.1 32.1 30.6 26.2 Vlaga, % 10.2 2.7 11.0 9.3 Mangan (Mn), % 11.8 11.6 8.0 4.0 Bakar(Cu), % 1.7 4.2 0.8 1.6 Aluminij (Al), % 428.0 492.0 459.0 624.0 Željezo(Fe), % 202.0 158.0 151.0 155.0 Fosfor (P), % 200.0 514.0 550.0 232.0 Krom(Cr), % 1.1 1.1 1.3 8.0
Ljekovitost
Ne postoje znanstveni dokazi ljekovitosti šilajita.
Koristi se u ajurvedskoj, kineskoj tradicionalnoj i tibetanskoj medicini, a po državama bivšeg Sovjetskog saveza prodaje se u raznim oblicima kao dodatak prehrani. Zbog iskorištavanja i iscrpljivanja nalazišta, većina tržišnog šilajita je imitacija.
Dodatna literatura
Joshi, G. C., K. C. Tiwari, N. K. Pande and G. Pande. 1994. Bryophytes, the source of the origin of Shilajit – a new hypothesis. B.M.E.B.R. 15(1-4): 106-111. Ghosal, S., B. Mukherjee and S. K. Bhattacharya. 1995. Ind. Journal of Indg. Med. 17(1): 1-11.
Faruqi, S.H. 1997, Nature and Origin of Salajit, Hamdard Medicus, Vol XL, April–June, pages 21–30
Izvori
Kategorija:Alternativna i tradicionalna medicina