mini|250px|Dubrovačka sinagoga mini|250px|Riječka sinagoga Sinagoga je specifičan tip religijske arhitekture u židovstvu. Karač, Z.;Bilješke o Osječkoj donjogradskoj sinagogi, Osječki zbornik, Vol. 29 No.10, svibanj 2010., str. 246 Riječ je o zdanju koje ispunjava trostruku svrhu – ono služi židovskoj božjoj službi, mjesto je učenja i okupljalište židovske općine. Prve sinagoge u hrvatskim krajevima nastaju još u antičko vrijeme. Ipak, najstarije sačuvane sinagoge datiraju iz šesnaestog stoljeća i nalazimo ih u Dubrovniku i Splitu. Najveći broj sinagoga podignut je u devetnaestom stoljeću. Takav razvoj situacije uvelike je određen povijesnim okolnostima. Židovi u Hrvatskoj i susjednim zemljama gdje žive Hrvati bili su prvenstveno trgovci na proputovanju, a sve se mijenja kada car Josip II. Ediktom o toleranciji Židovima omogućuje stalno naseljavanje. Ključna godina za razvoj sinagogalne arhitekture postaje 1860., kada se carskim patentom Židovima dopušta posjedovanje nekretnina i zemljišta. Sukladno tome, brojne općine odlučuju se na gradnju novih objekata isključivo namijenjenih sinagogalnoj funkciji. mini|250px|Sisačka sinagoga Tijekom povijesti na tlu Hrvatske postojalo je preko osamdeset sinagoga, od kojih je samo dio bio namjenski građen, a ostale su bile uređene u adaptiranim, često unajmljenim prostorima kuća i stanova te su egzistirale samo u interijeru.
Sinagogalna arhitektura U židovskoj religijskoj arhitekturi nailazimo na dva tipa trajnog svetišta – hram i sinagogu. Oni se razlikuju prema povijesnom, vjerskom, kulturnom i arhitektonskom određenju. Hram kao središnje nacionalno svetište nastaje i nestaje u Jeruzalemu unutar židovskog kraljevstva.Knežević, S.; Zagrebačka sinagoga, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, No. 23, Zagreb, 1999., str. 121, 124, 125.
Arhitektura hramova prvenstveno nam je poznata putem pisanih izvora, posebice Biblije, čiji opisi hramova uvelike utječu na razvoj sinagogalne arhitekture.
Najpoznatiji primjer židovskog hrama onaj je izgrađen u Jeruzalemu na brdu Cionu za vladavine kralja Salomona (oko 970. do. pr. Kr.). Salomonov hram uništen je u 587. pr. Kr. nakon napada babilonske vojske. Događaj rušenja hrama vezan je uz pad Judeje (Južnog kraljevstva) i trostruko tjeranje židovskog naroda u babilonsko sužanjstvo (597., 586. i 582. pr. Kr.).Ivan Dugandžić: Upoznajmo Bibliju. Izraelovo vrednovanje povijesti, Glas Koncila, 26. listopada 2008. Iako udio nasilno odvedenih Židova nije bio veći od 10% cjelokupnoga stanovništva, ovaj je iznimno traumatični događaj sužanjstva, pored već pretrpljenog pada Sjevernog kraljevstva (Izraela) 722. pr. Kr. i deportacijâ koje su uslijedile, urezao dubok trag u budućoj povijesti židovskog naroda.
Salomonov je hram prema Bibliji Božje djelo jer je sam Jahve diktirao plan, dimenzije, raspored, opremu i njezin razmještaj.
Ispod predvorja hrama bili su postavljeni brončani stupovi Boaz i Jahin. U arhitekturi devetnaestostoljetnih sinagoga ovaj će se motiv često koristiti upravo kako bi se naglasila tradicija i povezanost s hramom.
Iako svete knjige ne propisuju izgled sinagoga, njihov oblik određen je kanonizacijom liturgije. Glavni elementi sinagoge su aron hakodeš i almemor.
Aron hakodeš sveti je ormar, spremište u kojem se čuvaju svitci Tore. Predstavlja najsvetiji dio sinagoge, simbol je Zavjetnog kovčega u kojem su se čuvale Ploče zavjeta (luhot) s Deset Božjih zapovijedi, poznate i kao Mojsijev zakonik, a najčešće je smješten u niši ili apsidi. Almemor je platforma ili stol u sinagogi gdje se čitaju svitci Tore. Uzvišena platforma na kojoj se nalazi stol kvadratnog je ili poligonalnog oblika. Ograđena je dekorativnom ogradom ili balustradom. Iz tradicije Hrama izveden je i poseban prostor za žene koje su u bogoslužju odijeljene od muškaraca. U devetnaestostoljetnoj arhitekturi to se postizalo podizanjem galerija iznad bočnih brodova. Važnu ulogu u sinagogalnoj arhitekturi zauzima i oblikovanje predvorja koje služi kao mjesto pripreme.
Funkcija predvorja određena je prema naputku u Talmudu koji napominje kako u sinagogu valja ući kroz dvoja vrata, a ne izravno s ulice.
Sinagoge u Hrvatskoj izgrađene u 19. stoljeću Društveni položaj i kulturni identitet židovske zajednice jasno se odražavaju u arhitekturi sinagoga. U drugoj polovici 19. stoljeća u Hrvatskoj započinje gradnja zgrada s prvenstvenom sinagogalnom funkcijom. Ovu arhitekturu karakterizira konzervativnost i usvajanje uhodanih shema preuzetih iz austro-ugarske sinagogalne arhitekture. Ipak valja istaknuti Prvu vukovarsku sinagogu izvedenu u egipatskom stilu koja predstavlja presedan u arhitekturi sinagoga na ovim prostorima. Sinagoge su većinom oblikovane u kombinaciji Rundbogen stila, neoromanike i neomaurskog stila. Neomaurski stil odabran je radi ukazivanja na orijentalno podrijetlo Židova i njihove religije. Većinom su samostalni objekti pa je velik dio njih, sukladno tradiciji iz careve odredbe o gradnji vjerskih građevina, odmaknut od ulične linije i ograđen reprezentativnim ogradama ili prednjim vrtovima. Tipološki, najveći broj spomenutih sinagoga pripada tipu s dva tornja na pročelju. Korijene takve prakse možemo tražiti u pokušaju asimilacije s tadašnjom kršćanskom crkvenom arhitekturom. Nailazimo i na tipove Westwerk sinagoga i sinagoga s tripartitnim pročeljem. Položaj odabran za gradnju sinagoge, periferni dio grada ili gradski centar, svjedoči o moći i važnosti židovske zajednice u pojedinoj sredini.
Vukovar Sinagoga u Vukovaru, podignuta 1845. godine, predstavlja prvu zgradu namjenski podignutu za sinagogu u kontinentalnoj Hrvatskoj.Damjanović, D.;O gradnji i stilu prve vukovarske sinagoge iz 1845. godine, Povijesni prilozi, Vol.32(32), lipanj 2007., str. 242, 250, 252. Sinagoga je izvedena u egipatskom stilu, što predstavlja jedinstveni umjetnički presedan na ovim prostorima. Upravo je egipatski stil učestalo korišten u arhitekturi sinagoga iz prve polovice 19. stoljeća. Pretpostavlja se da nije imala posebno podignute galerije, nego je za žene služio samo prostor neposredno iznad ulaza.
Nakon što je 1898. godine započeta gradnja nove sinagoge, židovska općina prodaje staru zgradu kalvinima. Nekadašnja sinagoga uspjela je preživjeti upravo zahvaljujući činjenici da je pretvorena u kalvinističku crkvu. Ipak, srušena je 1967. godine nakon velike poplave koja je zadesila taj kraj.
Drugu vukovarsku sinagogu, smještenu u najstarijem djelu grada, projektira i gradi bečki arhitekt Ludwig Schöne. Samostojeća građevina smještena je unutar malog perivoja. Riječ je o prvoj kupolnoj sinagogi u Hrvatskoj koja predstavlja eklektički spoj neoromanike, neobizanta i neomaurskog stila.Historicizam u Hrvatskoj, Knjiga II , kat. izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2000., str. 524, 525, 526, 528, 529, 530 U interijeru dominira centralno koncipirani molitveni prostor. Stupovi galerija ukrašeni su orijentalnom dekoracijom i izvedeni od lijevanog željeza. Željezo je korišteno i u oblikovanju rebraste kupole. Sinagoga je devastirana 1941. godine.
Ilok Na kranjem istoku zemlje 1855. godine podignuta je iločka sinagoga. Nalazila se u Donjem gradu, u takozvanoj Židovskoj ulici smještenoj nedaleko od trgovišta. Izvedena je kao jednostavna prizemnica s dvostrešnim zabatnim krovištem. Pročelje je raščlanjeno lezenama i lučnim nišama. Sinagoga u Iloku pripada tipu sinagoga-kuća, jer se svojim arhitektonskim oblikovanjem uvelike ne razlikuje od okolne gradnje. Prvotna je sinagoga obnovljena nakon požara 1873. godine. Pritom je unutrašnjost uređena historicističkim inventarom. Zbog toga što je izvedena kao jednobrodna građevina, pretpostavlja se da nisu bile izvedene galerije. Sinagoga je prodana i srušena 1949. godine.
Virovitica Jedna je od prvih sinagoga u Slavoniji, a podignuta je 1863. godine u duhu ranog historicizma s elementima neoromanike. Pročelje je trodijelno s istaknutim središnjim dijelom. Uz glavni portal nalaze se dva bočna ulaza koja vode do ženskih galerija na katu. Na vrhu zabata nalaze se ploče Zakonika. Pročelje je flankirano dvama šiljastim stupovima koji aludiraju na stupove nekadašnjeg jeruzalemskog Hrama. Sinagoga je devastirana i opljačkana 1918. godine, a u potpunosti srušena 1941. godine. Na njenom mjestu izgrađena je stambena zgrada.
Đakovo Gradnja druge slavonske sinagoge, one u Đakovu, također je započela 1863. godine te je trajala sedamnaest godina. Podignuta je u perifernom dijelu grada na dotad gotovo neizgrađenom uličnom potezu. Pripada tipu sinagoga s parom tornjeva završenih oktogonalnim tamburom i orijentalnim lukovicama. Pročelje je raščlanjeno velikom rozetom, triforama i neoromaničkim portalom. Sinagoga je zapaljena u travnju 1941. godine, a na njenom mjestu kasnije je podignuta stambena zgrada.
Požega Požeška sinagoga, izgrađena 1885. godine, nije nastala kao samostalni objekt, nego je ugrađena u ulični niz kuća. Sinagoga s dva tornja na pročelju povučena je od ulice i ograđena prednjim vrtom. Unatoč skromnoj vanjštini i manjim dimenzijama unutrašnjost je krasio bogati historicistički inventar s polikromiranim aron hakodešom. Kao i brojne druge hrvatske sinagoge, požeška je srušena 1941. godine.
Našice Krajem stoljeća, od 1893. do 1898. godine podiže se sinagoga u Našicama. Nalazila se u gradskom centru nedaleko od glavnog trga. Pripada grupi sinagoga s dva tornja na pročelju. Posjeduje stilske karakteristike kasnog Rundbogenstila. Glavno pročelje izvedeno je u plitko kaneliranoj rustici s horizontalnim naglašavanjem razdjelnih vijenaca i upotrebom polikromije.
Portal i zabat izvedeni su u neoromaničkom stilu. Zabat je završavao uokvirenim luhotom ispod kojeg se nalazio medaljonom s Davidovom zvijezdom. Sinagoga je srušena u proljeće 1942. godine.
Osijek Najreprezentativniji primjer sinagogalne gradnje u Slavoniji predstavlja sinagoga podignuta u Osijeku. Velika osječka sinagoga, poznata i pod nazivom Gornjogradska sinagoga, izgrađena je 1869. godine. Sagrađena je prema projektu arhitekta Theodora Sterna, dok je gradnju nadzirao Alois Flammbach. Prema sačuvanom Strenovu projektu uz sinagogu je planirana i gradnja židovske škole, no ona je ostala nerealizirana. Osječka sinagoga sagrađena je kao zasebna građevina s velikim vrtom. Pripada Westwerk tipu sinagoga kojeg karakterizira postojanje dvaju tornjeva na zapadu. Sinagoga nije povučena u dubinu parcele, nego su tornjevi izbačeni u gradski pločnik „za “. Predstavljala je najvišu građevinu u gradu jer je u elevaciji nadvisila sve objekte u onovremenom Osijeku.
Izvedeno trodijelno pročelje i masivni tornjevi bliski su arhitektonskim oblicima korištenim u gradnji katoličkih crkva. Ipak, sinagoga djeluje poput crkve samo na prvi pogled. Premda glavna fasada posjeduje gotove sve crkvene atribute, poput dva tornja, zabata i rozete, sinagogalne specifičnosti uočavaju se u oktogonalnom tamburu tornjeva i lukovičastim završetcima.Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, zbornik, Židovska općina Zagreb, 1998., str. 162 Sinagoga je oblikovana u kombinaciji Rundbogen stila s elementima neoromanike i neomaurskih formi. Na pročelju se apliciraju polikromirani detalji izvedeni od terakote.
Longitudinalni interijer podijeljen je u dvije etaže. U gornjoj su etaži po dužini prostora postavljene galerije za žene. Interijer je ukrašen geometrijskim oslikom. Aron hakodeš ciborijskoga tipa smješten je u apsidi. Gornjogradska sinagoga spaljena je u travnju 1941. godine, a potpuno je srušena devet godina kasnije. Na njenom mjestu sagrađena je stambena zgrada.
U Osijeku je na području Donjeg grada 1903. godine sagrađena još jedna sinagoga. Izvedena je prema projektu osječkoga arhitekta W. C. Hofbauera. U odnosu na Gornjogradsku,