Stjepan Hefer (Čepin, 18. kolovoza 1897. – Buenos Aires, 31. srpnja 1973.), hrvatski odvjetnik, političar, veliki župan velike župe Baranja i ministar seljačkog gospodarstva u Vladi NDH (1943. – 1945.). Nakon Drugog svjetskog rata emigrirao je u Južnu Ameriku da bi nakon Pavelićeve smrti postao vođa Hrvatskog oslobodilačkog pokreta.
Životopis Rodio se u Čepinu kraj Osijeka, a nakon srednje škole nastavio je školovanje u Zagrebu, gdje je diplomirao i potom doktorirao na pravnom fakultetu. Po povratku u Osijek, otvorio je odvjetničku kancelariju i aktivno sudjelovao u radu kulturnih društava. Postao je član Hrvatske seljačke stranke i bio biran 1935. i 1938. za narodnog zastupnika HSS-a u Narodnoj skupštini.Matković, Hrvoje, Povijest Nezavisne Države Hrvatske, str. 260.
Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941. godine priklanja se ustaškom režimu i provodi uključivanje pristaša HSS-a u ustaški pokret. Imenovan je velikim županom Velike župe Baranja sa sjedištem u Osijeku, a 1943. godine postao je ministar seljačkog gospodarstva u Vladi NDH.
Aktivno je zastupao politiku vjerske konverzije Srba s pravoslavne na katoličku vjeroispovijed, odgovoran je za ratne zločine i genocid počinjen nad Romima, Srbima i Židovima. Nakon rata je u odsutnosti optužen kao ratni zločinac.Volner, Hrvoje, „Odnos Stjepana Hefera prema njemačkoj manjini u Slavoniji od sredine tridesetih godina prošlog stoljeća do 1943. godine“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol. 52 (2020), br. 2: 181n; Leček, Suzana, „Narodni poslanik Hrvatske seljačke stranke i njegov kotar: djelovanje Stjepana Hefera na osječkom i valpovačkom području“ (1924. – 1941.). Scrinia Slavonica 8 (2008): 189-191, 237. .
Poslije sloma NDH u svibnju 1945. godine emigrirao je u Italiju, a nastanio se u Argentini pod imenom N. Josifović. Napisao je brojne političke članke, a poslije Pavelićeve smrti 1959. godine, imenovan je, na osonovu Pavelićeve oporuke, njegovim nasljednikom i predsjednikom Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP), što je zapisao fra Branko Marić, ali Pavelić zbog pogoršanog zdravstvenog stanja nije mogao potpisati.<ref name="tko je tko">Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., , str. 154.</ref> Na čelu HOP-a ostaje do smrti. Bilješke
Literatura
Matković, Hrvoje, Povijest Nezavisne Države Hrvatske, Naklada Pavičić, Zagreb, 2002. Dizdar, Grčić, Ravlić i Stuparić. Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997.''
Kategorija:Dužnosnici NDH Kategorija:Hrvatski oporbeni političari u iseljeništvu (1945. – 1989.) Kategorija:Hrvatski pravnici