Pieter Cornelis (Piet) Mondriaan, od 1912. Mondrian (Amersfoort, 7. ožujka 1872. – New York, 1. veljače 1944.), nizozemski slikar i teoretičar. Uvelike je pridonio umjetničkoj grupi De Stijl koju je osnovao Theo van Doesburg. Razvio je novi oblik apstraktne umjetnosti nazvan neoplasticizam.
Studirao je od 1892. na akademiji u Amsterdamu. Obuzet religioznim problemima, proučava teozofske spise i postaje član sekte. Iz ovoga razdoblja potječu platna prožeta mistikom, s motivima osamljenih kuća u dubokim tonalitetima i neobičnim osvjetljenjima. Početak rata 1914. zatekao ga je u Amsterdamu. Oko 1915. napušta motiv kao ishodište; plohu komponira slobodno u preglednom i smirenom ritmu obojenih kvadratnih površina obrubljenih rasterom crnih linija (likovna umjetnost). Koloristička skala reducirana je na tri osnovne boje: žutu, modru i crvenu. Godine 1917. jedan je od osnivača pokreta „De Stijl“ i formulira principe neoplasticizma.
U posljednjim godinama motivi njegovih slika reducirani su na minimum; konačno su njegova platna sadržavala tek nekoliko obojenih ploha na bijeloj podlozi. U platnima nastalim u Americi nestaje karakteristična crna linija, čime je ublažen opći dojam i postignut življi i vedriji ritam plohe.
Predanost ideji i principijelna dosljednost čine Mondriana najistaknutijim apologetom apstrakcije: njegovo slikarstvo, lišeno svake emocije i tragičnosti, u osnovi meditativnoga i metafizičkoga karaktera, simbol je nastojanja da se pojavnoj realnosti suprotstavi trajniji vid univerzalnog realiteta. Svojim teoretskim stavovima i metodom Mondrian je izvršio veoma velik utjecaj na slikarstvo apstraktnoga izraza; doživio je, da epigoni njegova geometrizma automatski ponavljaju obojene četvorine kao jednu od pomodnih likovnih spekulacija.
Nizozemska (1872. – 1912.) mini|lijevo|250px|Mondrianova rodna kuća u Amersfoortu koja je danas pretvorena u muzej. Pieter Cornelis Mondriaan rođen je 7. ožujka 1872. u Amersfoortu u kalvinističkoj obitelji.Milner, John: Mondrian, str. 8 Piet je bio najstarije dijete u obitelji koja je imala još 4 sina i jednu kći. Mondrian je svoju svijest o slikarstvu dobio u obitelji jer su mu i otac i ujak bili slikari. Njegov otac Piet Cornelis bio je ravnatelj škole u AmersfoortuMilner, John: Mondrian str. 8 te je Mondrian bio okružen vjerom i očevim slikama. Obitelj se 1880. preselila u Winterswijk gdje je Pietov otac dobio posao. Tu je Piet trebao postati profesor crtanja, te je dobio dvije diplome koje su ga kvalificirale za profesora. Iako se činilo da će biti učitelj, Mondrian se 1892. odlučio za slikarstvo te se te iste godine preselio u Amsterdam kako bi se upisao na akademiju. mini|250px|Mondrian (drugi s lijeva) sa svoja 3 brata i sestrom, 1890. Njegove prve slike bile su naturalističke i impresionističke, a teme su uglavnom bili pejzaži. Ove slike su prikazivale uglavnom vjetrenjače, mlinove, rijeke, polja i crkve. U početku su one slikane u stilu nizozemskih impresionista Haške škole, no kasnije su slikane različitim tehnikama i metodama što označava traganje za osobnim stilom. Ove slike su u krajnjoj mjeri reprezentativne i prikazuju utjecaj raznih umjetničkih pokreta na Mondriana, uključujući i poentilizam i fovizam.
Mondrian je naslikao i neke postimpresionističke slike kao što su Mlin na suncu: Mlin Winkel (1908.) i Pet silueta stabala uzduž Geine s Mjesecom (1907./1908.). Te slike danas se čuvaju u Gemeentemuseumu u Den Haagu. Još jedna slika Poslijepodne (1908.) prikazuje pejzaž koji se gotovo u cijelosti sastoji od crvene, žute i plave boje. Iako je slika u potpunosti figurativna, ona je prva slika u kojoj je Mondrian naglašavao primarne boje.
Prve Mondrianove slike koje imaju naznake apstrakcije su platna nastala od 1905. do 1908. koje prikazuju nejasna drveća i kuće čiji odrazi u mirnoj vodi izgledaju kao Rorschachov test. Iako konačni rezultat dovodi do toga da gledatelj više naglašava formu nego sadržaj, ova djela su još uvijek figurativna i tek znanje o Mondrianovom kasnijem radu vuče gledatelja da u ovim djelima traži početak Mondrianove apstrakcije.
Mondrian se po dolasku u Amsterdam upisao na Kraljevsku akademiju. Umjetnička i literarna atmosfera u Nizozemskoj mijenjala se jako brzo još dok je Mondrian bio mladi student. Iako je Mondrian nalazio mnoge utjecaje na samoj akademiji, među važnijim utjecajima bio je onaj simbolističkog pjesnika Paula Verlainea i martinističkog pisca Joséphina Mérodacka Péladana. Njih dvojica su akademiju posjetili 1892. i održali niz predavanja. Sam Péladan se zalagao za smrt realizma u umjetnosti i promovirao je umjetnost koju je on smatrao spiritualnom, simboličnom i estetičnom.Milner, John: Mondrian str. 10
U prosincu 1892. u Amsterdam je došla izložba djela Vincenta van Gogha. Simbolisti su prihvatili van Gogha iako je njihovo slikanje bilo potpuna antiteza Haškoj školi koja je utjecala i na van Gogha i na Mondriana. No, simbolisti su također pokazivali sve veće zanimanje za mistične i nekršćanske religije. mini|lijevo|200px|Mondrian 1899. Mondrian se 1908. počeo zanimati za teozofski pokret koji je na kraju XIX. stoljeća pokrenula Helena Petrovna Blavatski. Blavatska je vjerovala da je moguće ostvariti bolje znanje o prirodi nego ono koje nam daju empirijski načini, a većina Mondrianovog kasnijeg rada težila je ka spiritualnom znanju. Mondrian je u svibnju 1909. postao član Teozofskog društva Nizozemske.Milner, John: Mondrian str. 70
Mondrian je bio i dobar prijatelj sa slikarom Simonom Marisom s kojim je 1901. putovao po Španjolskoj i u Cornwall, Engleska. Iako ta putovanja nisu proširila njegove slikarske obzore, ona su razvila mržnju prema vlastitom provincijskom životu.Milner, John: Mondrian str.21 Mondrian je tijekom ovog perioda putovao i po Nizozemskoj. Godine 1903. putovao je u mjesto Brabant sa svojim prijateljem Albertom van den Brielom gdje se divio poljima i ruralnom životu. Tamo se ponovo vratio 1904., a ostao je godinu dana.Milner, John: Mondrian str. 35 Mondrian je 1908. otputovao u Domburg gdje je upoznao simbolista Jana Tooropa s kojim je tada surađivao.Milner, John: Mondrian str. 46
Mondrian je ostalo vrijeme ovog perioda proveo u proučavanju i slikanju, a njegovo slikarstvo je 1910. doživjelo potpunu ekspresiju njegovog interesta u mističnu kozmologiju teozofa.
Najpoznatija slika iz ovog perioda je Evolucija (1910./1911.). Kao i mnogi tadašnji umjetnici i Mondrian je želio Darwinovu teoriju zamijeniti konceptom duhovnog i intelektualnog razvoja. Slika je napravljena kao triptih, no nije prihvaćena od strane kritičara koji su je smatrali praznom i hladnom.Deicher, Susanne: Mondrian, TASCHEN, str. 29 mini|180px|Simon Maris: Mondrian slika na rijeci Gein, 1906.; 18 x 11.5 cm, Gemeentemuseum, Den Haag Mondrianovo djelo nakon 1911. uvelike je pod utjecajem kubističke izložbe Moderne Kunstkring u Amsterdamu. Njegova potraga za pojednostavljivanjem vidi se u dvama verzijama slike Mrtva priroda s posudom za mirodije. Prva verzija iz 1911. je kubistička, dok je druga iz 1912. pojednostavljena. Mondrian se 20. prosinca 1911.Milner, John: Mondrian str. 86 odlučio preseliti u Pariz gdje je ostao sve do 1914. kada se ponovo vratio u Nizozemsku.
Pariz (1912. – 1914.)
Godine 1912. Mondrian se seli u Pariz i izbacuje jedno 'a' iz imena tako postavši Mondrian. Od tada je sva svoja djela potpisivao s 'Mondrian'.Potpis Pri dolasku, Mondrian se uselio u atelje u Rue du Départ 26 koja se nalazila u blizini željezničke postaje Montparnasse. Atelje je Mondrianu ostavio njegov prijatelj slikar Conrad Kikkert, a Mondrian je atelje dijelio s još jednim slikarom, Lodewijkom Schelfhoutom. U to vrijeme, Mondrian je upoznao i slikara Keesa van Dongena, no svejedno se nije ograničio na proučavanje djela svojih nizozemskih sunarodnjaka. Pariz je u to vrijeme bio središte umjetničke revolucije, a od svih pokreta najznačajniji je bio kubizam na kojeg se Mondrian ugledao.Milner, John: Mondrian, str. 88 Svoje prve kubističke slike (Evolucija i Sunce) Mondrian je predao na izložbu na kojoj su bila djela slikara kao što su Pablo Picasso i Georges Braque, no središte izložbe ipak su bila djela Paula Cézannea, kojih je bilo 28. Zanimljiva je činjenica da su Mondrianove prve kubističke slike nastale baš iz proučavanja Cézanneovih djela.Milner, John: Mondrian, str. 88 - 92
Mondrian je 1914. napravio temeljitu studiju kubizma.Milner, John: Mondrian, str. 114 No, on je još iste te godine želio postati slikar značajan kao Rembrandt. Vratio se slikanju klasičnih pejzaža i uvidio je kako neki od njih odgovaraju njegovom novom stilu.Diecher, Susanne: Mondrian, TASCHEN, str. 36 No, Mondrian je u Parizu proveo samo dvije godine odlučivši ga napustiti u ljeto 1914. te se vratio u rodnu Nizozemsku.
Nizozemska (1914. – 1919.) mini|lijevo|180px|Theo van Doesburg oko 1915. Za razliku do kubista, Mondrian je još uvijek htio uskladiti svoje slikanje sa svojim duševnim potragama, te je 1913. počeo spajati slikanje sa svojim teozofskim studijama što je označilo konačno odstranjivanje od reprezentativne umjetnosti. Zašto se Mondrian baš 1914., i to na vrhuncu političke krize, vratio u Nizozemsku nije posve poznato. Vjerojatno se vratio kako bi posjetio svog bolesnog oca.Milner, John: Mondrian, str. 118Diecher, Susanne: Mondrian, TASCHEN, str. 45 No, kako je 28. srpnja započeo Prvi svjetski rat, Mondrian je bio prisiljen ostati u Nizozemskoj još 5 godina. Tijekom tog perioda njegova umjetnička proizvodnja znatno je pala.
Mondrian se tada prvi put počeo zanimati za društvo, te je prvi put kupio smoking i naslikao se ispred jedne apstraktne slike. Mondrian se tada počeo kretati po visokim krugovima, te je polako pridobivao kritičare, koji ipak nisu toliko pričali o njegovom djelu koliko o njegovom životu.
Uskoro se preselio u mjesto Laren, koje je bilo umjetnička kolonija još od XIX. stoljeća. U početku je boravio kod svog prijatelja Jacoba van Domselaera, no često bi sam iznajmio atelje.Milner, John: Mondrian, str. 125 Tijekom tog perioda, slao je svoja djela na mnoge izložbe i sve je više privlačio kritičare. Godine 1916. izdao je pamflet Novi pokret u umjetnosti s kojim je želio privući slikare koji su imali sličan cilj kao on. Među poznatijim slikarima bio je Bert van der Leck, koji se u Laren doselio u travnju 1916., čije su slike bile slične Mondrianovim jer je i on iz svojih slikao izbacivao modeliranje i perspektivu.Milner, John: Mondrian, str. 129 Leckovo korištenje primarnih boja uvelike je utjecalo na Mondriana.
U to vrijeme, Mondrian je upoznao filozofa i svećenika Schoenmaekersa koji je razvio teozofski pravac znan kao Kristozofija. Ta teorija ujedinjuje mistične i matematičke elemente u jedno, što je Mondrianu bilo od direktne koristi.
Mondrianove slike iz 1917. mogu se interpretirati s teozofske strane, no sam Mondrian je, pod utjecajem kubizma, shvatio da slike postoje kao nezavisni objekti. Od tada njegove slike sve više koriste geometriju i povećavaju utjecaj individualca u korištenju boje. mini|200px|Prvi manifest neoplasticizma, 1918. Theo van Doesburg je baš u to vrijeme organizirao skupinu umjetnika s baš tim ciljevima. Mondrian i Doesburg su se upoznali i uskoro postali narezdvojni. Doesbug je počeo slikati u Mondrianovom stilu, a Mondrian je svraćao kod Doesburga po savjete za raspravu o avangardnom slikarstvu koju je pripremao. Tako su Doesburg i Mondrian osnovali grupu koja je znana kao De Stijl (Stil). Ta grupa je od 1917. izdavala i istoimeni časopis u kojem je Mondrian pisao mnoge eseje u kojima je definirao taj slikarski pokret, znan kao neoplasticizam. Među glavnim idejama pokreta bila je ta da se priroda i intelekt, ili ženski i muški princip, negativno i pozitivno, statično i dinamično, vodoravno i okomito mora dovesti u ravnotežu. Tu ideju je, prema Mondrianovim zamislima, iznio sam Theo van Doesburg.Diecher, Susanne: Mondrian, TASCHEN, str. 45 i 46