Mekušci (Mollusca) su koljeno životinje s velikim brojem vrsta i oblika iz skupine beskralješnjaka koje se dijeli na devet razreda, od kojih je osam recentnih i jedan izumrli razred.

Tijelo im je meko, nesegmentirano. Na temelju suvremenih istraživanja DNK, danas se mekušci i neke druge skupine životinja svrstavaju u natkoljeno Lophotrochozoa. Danas na zemlji živi oko 50.000 vrsta mekušaca, a u fosilnom obliku poznati su još iz razdoblja prekambrija.

Znanost koja se bavi mekušcima zove se malakologija (ili malakozoologija).

Osim polarnih regija i planina, mekušci nastanjuju sva područja na zemlji. No, većina živi u morima, gotovo sve grupe žive maritimno. Neke vrste školjkaša mogu se naći i u slatkoj vodi, a manjim dijelom čak i u vlažnoj zemlji (Pisidium spec.). No najveća skupina mekušaca, puževi, naseljuju sva ostala područja.

Školjkaši su isključivo vodeni mekušci. Obuhvaćaju oko 15.000 vrsta, od kojih većina živi u moru. Tijelo je oklopljeno dvjema ljušturama (desnom i lijevom). Nemaju glavu i slabo su pokretljivi. Mogu biti veliki od nekoliko mm do 1m. Najpoznatije slatkovodne vrste su barska i riječna, a od morskih: kamenice, dagnje, biserne školjke itd. Značajne su grupe mekušaca te se koriste u ljudskoj ishrani.

Puževi ima ih oko 85.000 vrsta imaju čvrstu vapnenačku ljušturu. Svi kopneni puževi su hermafroditi. Neke slatkovodne vrste kote žive mlade. Koriste se u ljudskoj ishrani. Puževi golaći nanose štetu poljuprivredi, a dvobočna simetrija je znatno izmijenjena. Samooplodnja je prisutna samo kod nekih puževa golaća.

Glavonošci su isključivo morski mekušci, tijelo dvobočno simetrično, razlikuju se glava i trup a stopalo je reducirano. Glava je jasno odvojena od trupa. Naprijed se nalaze usta. Prema broju pipaka podijeljeni su na osmokrake (s 8 jednakih pipaka) i desetokrake (s 8 jednakih i 2 velika kraka). Veoma su pokretljive životonje. U morima živi oko 700 vrsta, a najpoznatije su sipe, hobotnice i lignje od kojih neke narastu i do 20 m ukupne dužine. Glavonošci imaju istaknut ekonomski značaj.

Hitoni su mala grupa morskih mekušaca koji se oblikuju nekim od najprimitivnijih osobina mekušaca. Uglavnom su rasprostranjeni u toplim morima. Među njima je najpoznatiji obični hiton. Nemaju ekonomskog, ni bilo kog drugog značaja.

Građa mekušaca S iznimkom jednoljušturaša (Monoplacophora) i u naznakama mnogoljušturaša (Polyplacophora), tijela mekušaca su nesegmentirana, građena bilateralno simetrično (kod npr. puževa simetrija može biti sekundarno poremećena) i bez ikakvog unutarnjeg potpornja. Obavijeno je mekim kožnatim plaštom koji kod većine vrsta izlučuje tvrdu vanjsku ljušturu koja štiti i podržava tijelo. Kod puževa ljuštura ("kućica") je neparna, a kod školjaka gotovo uvijek parna. Ljušture su građene od kalcijevog karbonata i proteina i čine svojevrsni vanjski skelet. Kod nekih skupina ljuštura zakržlja ili čak potpuno nestane, kao kod puževa golaća.

Tijelo im se sastoji od četiri dijela: glave, probavila, plašta i stopala. Na glavi mekušci imaju usta, oči i ticala. U probavnoj vrećici imaju crijeva, jetru, bubrege i spolne organe. Plašt koji djelomično ili potpuno obavija tijelo i stvara plaštenu šupljinu u kojoj se nalaze dišni organi, škrge kod vodenih a pluća kod suhozemnih mekušaca. S donje strane tijelo se proširuje u neparnu mišićnu tvorevinu, stopalo. Srce je na leđnoj strani i ima jednu klijetku, i jednu ili dvije pretklijetke, a u ustima imaju čeljusti ili nazubljenu pločicu.

Živčani sustav je različit, no svi imaju 3 para ganglijskih čvorova sa živčanim tracima koji su povezani s osjetilnim organima.

Plašt je vrlo važan organ mekušaca jer izlučuje materije od kojih se izgrađuju ljušture koje štite njihovo tijelo. Između plašta i tjelesnog zida nalaze se organi za disanje. Crijevo je sastavljeno od 3 djela od kojih se ističe dobro razvijeni želudac. Spolni organi su dobro razvijeni i imaju vrlo složenu građu. Od unutarnjih organa najrazvijenija je jetra. U ustima kod najvećeg broja nalazi se poseban organ za drobljenje hrane. U koži ovih životinja nalazi se veliki broj žlijezda koje luče sluz, zbog čega im je tijelo uvijek vlažno i sluzavo. Kod nekih predstavnika dvobočna simetrija je poremećena. Razmnožavanje i razvoj mekušaca Većina školjki, svi glavonošci i mnogi puževi su odvojenih spolova. Dvospolci su puno rjeđi nego što se to ranije pretpostavljalo. Oplodnja se najčešće odvija izvantjelesno, u vodi u koju se ispuštaju jajašca i spermiji, ali je kod viših mekušaca pravilo oplodnja unutar tijela. Razvoj se najčešće odvija kroz stadij larve. Iznimka su glavonošci, kod kojih se na jajetu diskoidnim brazdanjem gradi embrij. Neki mekušci se brinu za leglo, a neke vrste iz razreda Monoplacophora zadržavaju embrije do valjenja u plaštenoj šupljini.

Sistematika Filogeneza pojedinih razreda je još uvijek sporna. Trenutno postoji više filogenetskih stabala, a svako od njih se dokazuje ponekim novim nalazom. Probavni sustav mekušaca Probavni sustav započinje u ustima. U usnoj se šupljini nalazi trenica ili radula, hitinska membrana s brojnim zubićima. Ona služi za usitnjavanje hrane. Usitnjena hrana dolazi preko ždrijela i jednjaka u želudac. Na želudac se nastavlja crijevo uz koje je vezana probavna žlijezda. Crijevo završava crijevnim otvorom. Hranjive tvari preuzima krv i raznosi ih po tijelu, a neprobavljene tvari izlučuju se kroz crijevni otvor. Optjecajni sustav ili krvotok Krvotok se prvi put javlja kod mekušaca i to je pravi evolucijski napredak u građi tijela životinja. Mekušci imaju otvoren krvotok i srce sastavljeno od jedne klijetke i dviju pretklijetki. Krvne se žile na određenim mjestima prekidaju, krv se izljeva u šuplje prostore između organa. Stanice iz krvi preuzimaju kisik i hranjive tvari, a predaju štetne tvari koje krv odnosi do organa za izlučivanje. Klasifikacija

Izvori

Kategorija: Lophotrochozoa