Manchester United Football Club engleski je nogometni klub koji svoje domaće utakmice igra na stadionu Old Trafford u Manchesteru. Jedan je od najuspješnijih engleskih i europskih nogometnih klubova s 20 naslova prvaka, 13 naslova u engleskom kupu i tri naslova europskih prvaka.
Klub je u svojoj povijesti imao dva izuzetno uspješna razdoblja, oba pod vodstvom škotskih trenera: 1950-ih i 1960-ih pod upravom Matta Busbyja te 1990-ih i 2000-ih pod Alexom Fergusonom. Prvo razdoblje uspjeha prekinuto je zrakoplovnom nesrećom 1958. godine u Münchenu u kojoj je poginulo 23 ljudi od toga 8 igrača i 3 klupska dužnosnika, dok su neki od igrača zbog ozljeda zauvijek završili karijeru. Ipak, klub se uspio oporaviti od te tragedije. Nakon Busbyjeva odlaska iz kluba 1969. uslijedilo je razdoblje lošijih rezultata, koje je kulminiralo ispadanjem iz prve lige godine 1974. Klub se u prvoj drugoligaškoj sezoni uspio vratiti u prvu ligu, ali nove je uspjehe počeo nizati tek s Fergusonovim dolaskom na mjesto trenera.
Manchester United je i klub s najvećim prosjekom gledatelja po utakmici u Engleskoj u proteklih pedeset godina, a jedan je i od osnivača Europskog udruženja klubova. Klub je globalno popularan, posebice na Dalekom istoku.
Povijest Rana povijest kluba (1878. – 1945.) Klub je osnovan pod imenom Newton Heath L&YR F.C. 1878. kao ekipa radnika Lancashire i Yorkshire željeznica u Newton Heathu. Igrači su tada nosili zeleno-zlatne dresove. Petnaest godina su igrali na malom igralištu na North Roadu, pored buduće željezničke postaje Manchester Piccadilly, prije nego što su se 1893. preselili na Bank Street u obližnjem gradu Claytonu. Godinu prije, klub se počeo natjecati u nogometnoj ligi te je raskinuo veze sa željeznicom, postavši neovisno poduzeće i skrativši ime u Newton Heath F.C.
Nedugo zatim, 1902. godine, klub je bio na rubu bankrota, s dugom od 2500 funti, te im je čak zatvoren stadion. Upravo u vrijeme kad je klub trebao biti ugašen, J.H.Davies, predsjednik tvrtke Manchester Breweries je odlučio uložiti novac u klub i tako ga spasio od propadanja. Prema legendi, Harry Stafford, klupski kapetan, je predstavljao svog nagrađivanog bernardinaca kod klupskih sponzora, kad mu je prišao Davies, s namjerom da kupi psa. Stafford je to odbio, ali ga je uvjerio da investira u klub i postane predsjednik kluba. Ubrzo je na sastanku uprave odlučeno da klub promijeni ime. Među prijedlozima su bili Manchester Central i Manchester Celtic, ali je na kraju, na prijedlog talijanskog imigranta Loisa Rocce, odlučeno da se klub zove Manchester United. Tako je Manchester United počeo službeno postojati 26. travnja 1902. Davies je također odlučio promijeniti dotadašnje boje kluba, te je izabrao crvenu i bijelu kao boje Manchester Uniteda. Za tajnika kluba izabran je Ernest Mangnall, a nakon što je James West dao otkaz na mjestu trenera, 28. rujna 1902. Mangnall je dobio povjerenje da pokuša izboriti mjesto u prvoj ligi. Zamalo mu je to uspjelo već prve sezone, kada klub završava na 5. mjestu druge lige. Mangnall je tada odlučio dovesti nove igrače, a među njima su bili vratar Harry Moger, obrambeni Dick Duckworth i napadač John Picken, međutim, najveći utisak je ostavio Charlie Roberts. U klub je stigao za tada rekordnih 750 funti iz Grimsby Towna. U travnju 1904. Roberts je pomogao ekipi da stigne do trećeg mjesta, te ih je samo bod dijelio od drugog mjesta, koje je donosilo preseljenje u viši rang.
Nedugo zatim, u sezoni 1905./06., plasirali su se na drugo mjesto u drugoj ligi, te su dobili priliku po prvi put zaigrati u prvoj ligi pod novim imenom. Svoju prvu prvoligašku sezonu završavaju na osmom mjestu. Godine 1907. gradski rival Manchester City je bio pod istragom, jer se otkrilo da su neki igrači primali plaću višu od tada dopuštene. Nogometni savez ih je kaznio s 250 funti, te su zabranili osamnaestorici igrača da ikad više zaigraju za City. United se brzo snašao u toj situaciji te je iz kluba s druge strana grada doveo igrače poput Billya Mereditha (Velški čarobnjak) i Sandyja Turnbulla. Novi igrači su zbog suspenzije mogli zaigrati za United tek od 1907., te su već sezone 1907./08., dali svoj doprinos za osvajanje prvog naslova prvaka, uz niz od deset uzastopnih pobjeda sezonu završavaju s devet bodova više od drugoplasirane Aston Ville.
Iduće sezone osvajaju još dva trofeja, Charity Shield (engleski superkup), te FA kup. Najviše zasluga za osvajanje tih trofeja pripadaju Turnbullu i Meredithu koji su odlično odigrali cijelu sezonu, a Turnbull je postigao pobjednički gol u finalu FA kupa.
Klub je morao čekati dvije godine na novi trofej. Osvojili su svoje drugo prvenstvo sezone 1910./11. U međuvremenu se klub preselio na novi stadion, Old Trafford. Prvu utakmicu na novom stadionu odigrali su 19. veljače 1910. protiv Liverpoola, izgubivši 4:3 unatoč vodstvu od 3:0. Bez trofeja su ponovno ostali sezone 1911./12., koja je bila i zadnja sezona pod vodstvom Mangnalla (nakon deset godina u Unitedu otišao je u Manchester City), te prva od 41 sezone koliko će proći do Manchesterovog ponovnog osvajanja naslova prvaka.
Idućih deset godina, klub je postupno slabio te su 1922. godine ispali u drugu ligu. Godine 1925. se vraćaju u prvu ligu, međutim, već 1931. ponovno ispadaju u drugu. Klub je došao do najniže pozicije u svojoj povijesti 1934. godine, kada su bili 20. u drugoj ligi. Još su jednom ušli u prvu ligu, te odmah ispali, i opet ušli u prvu ligu, te su osigurali daljnje igranje u prvoj ligi, osvojivši 14. mjesto sezone 1938./39.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Old Trafford je bio bombardiran, dana 11. ožujka 1941. Većina tribina je bila uništena, jedino je centralni tunel preživio bombardiranje. Također je i teren bio potpuno uništen, te je United morao tražiti pomoć od tada mnogo uspješnijeg gradskog rivala City-a. City im je dopustio igranje na Main Roadu uz naknadu od 5000 funta plus postotak od prodanih ulaznica.
Drugi svjetski rat je ipak donio prosperitet Unitedu, jer su mogli krenuti u potpunu rekonstrukciju kluba, te su kao novog trenera zaposlili škota Matta Busbyja.
Busbyjeve godine (1945. – 1969.) Godine 1945. Matt Busby postaje trener kluba s Old Trafforda. On je tada postavio za to vrijeme neuobičajene zahtjeve: zahtijevao je da sam bira ekipu, odlučuje koje igrače će dovesti te da sam vodi treninge. Zbog tih zahtjeva već je bio izgubio mjesto trenera Liverpoola, jer su u klubu smatrali da su to poslovi uprave. Međutim, United je prihvatio njegove, tada inovativne ideje. Prvo pojačanje koje je Busby doveo nije bio igrač već pomoćni trener Jimmy Murphy.
Ubrzo se Busbyev pristup vođenja kluba počeo isplaćivati. Klub je tri godine za redom bio drugoplasiran klub engleskog prvenstva, 1947., 1948. i 1949., a 1948. su osvojili FA kup, zahvaljujući trojici igrača rođenima u Manchesteru, Stanu Pearsonu, Jacku Rowleyu i Charlieju Mittenu, te Allenbyju Chiltonu. Rowley i Pearson su postigli pogotke u finalu FA kupa. Iako je Charlie Mitten u potrazi za boljom plaćom otišao u Kolumbiju, United je konačno osvojio naslov 1952. Međutim, Busby je znao da klubu nisu dovoljni samo iskusni igrači, te je započeo s politikom uvođenja igrača iz juniorskog pogona, kad god je to bilo moguće. U početku je mladim igračima poput Rogera Byrnea, Billa Foulkesa, Marka Jonesa i Dennisa Violleta trebalo vremena da se priviknu na ekipu, te su 1953. sezonu završili na osmom mjestu. Međutim, Busbyjev program se isplatio jer već 1956. United osvaja naslov prvaka s ekipom u kojoj je prosječna starost igrača bila 22 godine, postigavši pritom čak 103 gola. Forsiranje mladih igrača klubu je donijelo uspjehe i u budućnosti (kasnih 1960-ih te u 1990-ima). Među najperspektivnijim igračima, koje su tada zvali Busbyjeve bebe bio je Duncan Edwards. Momak iz Dudleya debitirao je u dresu Uniteda 1953. sa samo 16 godina. Oni koji su gledali Edwardsa govore da je mogao igrati na bilo kojoj poziciji, te da je bio jedan od najboljih igrača ikad.
Sezone 1956./57. United je obranio naslov prvaka, te je igrao finale FA kupa, u kojem je poražen od Aston Ville. Iduće sezone, United je postao prvi engleski klub koji se natjecao u europskom kupu prvaka. Stigli su do polufinala gdje su poraženi od Real Madrida. Na putu prema polufinalu ostvarili su najveću pobjedu u svojoj povijesti, pobijedivši na Maine Roadu Anderlecht s 10:0.
Minhenska tragedija
200px|lijevo|mini|Spomen-ploča žrtvama minhenske tragedije na Old Traffordu Velika tragedija pogodila je klub iduće sezone. Dana 6. veljače 1958. zrakoplov s Unitedovim igračima, koji su se vraćali s utakmice Kupa prvaka u Beogradu, srušio se za vrijeme polijetanja iz Münchena. U nesreći je živote izgubilo osam igrača: Geoff Bent, Roger Byrne, Eddie Colman, Duncan Edwards, Mark Jones, David Pegg, Tommy Taylor i Liam "Billy" Whelan, te još petnaest putnika, uključujući Unitedove članove osoblja: Waltera Crickmera, Berta Whalleyja i Toma Curryja. Nesreća se vjerojatno mogla izbjeći, jer su toga dana bila već dva neuspješna polijetanja, prije trećeg, fatalnog. Naime, na kraju piste bilo je dosta rastopljenog snijega, koji je usporavao avion, tako da nije mogao postići brzinu potrebnu za polijetanje. Avion je proklizao s kraja piste, prošao kroz ogradu te udario u kuće, koje su srećom bile nenaseljene. Unitedov vratar Harry Gregg, unatoč tome što je bio teško ozljeđen, od straha da avion ne eksplodira uhvatio je Bobbyja Charltona – koji je debitirao u dresu Uniteda tek 18 mjeseci ranije, i Dennisa Violleta, te ih je odvukao na sigurno. Sedam igrača preminulo je na mjestu nesreće, a Duncan Edwards je umro idući dan u bolnici. Među preživjelima bio je Johnny Berry, koji je zbog teških ozljeda morao prekinuti karijeru. Minhenski liječnici nisu gajili previše nade da će Matt Busby preživjeti, što mu je ipak uspjelo te je pušten iz bolnice dva mjeseca kasnije.
Nakon tragedije, bilo je glasina da će se United povući iz svih natjecanja, što se ipak nije dogodilo. Jimmy Murphy je privremeno postao trener dok se Busby ne oporavi od ozljeda, te je klub nastavio igrati s preostalim igračima. Unatoč nesreći, United je ponovno došao da finala FA kupa, gdje je poražen od Boltona. Na kraju sezone UEFA je ponudila mogućnost engleskom nogometnom savezu da se i United i aktualni prvaci Wolverhampton natječu u Kupu prvaka, u spomen na žrtve, no savez je to odbio. Manchester je iduće sezone osvojio drugo mjesto u prvenstvu, što je bio odličan rezltat za ekipu koja je izgubila 9 igrača.
Uspješne šezdesete godine 20. stoljeća Busby je počeo sa stvaranjem nove momčadi početkom 1960.-ih, dovevši u klub igrače poput Denisa Lawa i Pata Creranda, brinući cijelo vrijeme i o mladim igračima. Tada je u seniorsku ekipu došao jedan od najboljih igrača Uniteda u povijesti, mladić iz Belfasta, George Best. Brzonogi igrač mogao je probiti gotovo svaku obranu, ma koliko ona dobra bila. Klub je 1963. osvojio FA kup, iako su u prvenstvu zauzeli tek 19. mjesto. Osvajanje FA kupa je bio veliki poticaj za ekipu te su iduće sezone zauzeli 2. mjesto, a 1965. i 1967. su osvojili prvenstvo. United je 1968. postao prvi engleski klub koji je osvojio Kup prvaka, nakon što su u finalu s 4:1 pobijedili Benficu, koju je predvodio jedan od najboljih portugalskih igrača svih vremena, Eusebio. U ovoj ekipi bila su tri igrača koji s osvojili nagradu za najboljeg europskog igrača: Bobby Charlton, Denis Law i George Best.
Nakon 24 godine na klupi Uniteda, Matt Busby je 1969. napustio klub, a zamijenio ga je dotadašnji trener rezervne ekipe i bivši Unitedov igrač Wilf McGuinness.
1969. – 1986.