Andriana Škunca (Bjelovar, 9. ožujka 1944. – ?, srpanj 2026.Društvo hrvatskih književnika: Preminula Andriana Škunca. Objavljeno i pristupljeno 29. srponja 2026.) bila je hrvatska književnica i fotografkinja.
Životopis Obitelj joj je podrijetlom iz Novalje na otoku Pagu gdje je provela djetinjstvo. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je jugoslavenske jezike i književnost te komparativnu književnost. Pisala je književne kritike i poetske zapise o likovnim umjetnicima. Bila je članica Društva hrvatskih književnika, PEN-a i ULUPUH-a.
Od 1993. godine bavila se i fotografijom: izlagala je u Novalji, Zagrebu, Splitu, Gmündu, Leipzigu, Pragu, Münsteru, Felbachu. Živjela je i radila u Zagrebu i Novalji.
Djela Objavila je cijeli niz knjiga pjesama: Do neba bijelo, 1969. Kratka sjena podneva, 1973. Pomaci, tišine, pjesme u prozi, 1981. Napuštena mjesta, 1985. Druga strana zrcala, pjesme u prozi, 1988. Korijen zid kutija, 1992. Zeleni prah, pjesme u prozi, 1994. Novaljski svjetlopis pjesme u prozi, 1999. s pedeset autoričinih fotografija Predivo sve užih dana izabrane pjesme, izbor i pogovor Zvonimir Mrkonjić 2002. Vrijeme se zanjihalo, 2015.
Godine 1992. sastavila je antologiju hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja sa Zvonimirom Mrkonjićem i Hrvojem Pejakovićem. O samoniklim maslinicima Luna na otoku Pagu napisala je 2013. monografiju Biblijski vrt /Sveta zemlja lunjskih maslina sa sto pedeset vlastitih fotografija.
Bila je urednica biblioteke Kairos, Hrvatske sveučilišne naklade i časopisa Europski glasnik.
Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama, a njezina poezija prevedena je na mnoge europske jezike. Djelo Novaljski svjetlopis, s pedeset autoričinih fotografija, prevedeno je na njemački: Lichtschrift von Novalja preveo Matthias Jacob i na češki: Zvon ve studeni / Novaljský světlopis preveo Dušan Karpatský. Neka njena djela u svojoj je antologiji Żywe źródła iz 1996. s hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.
Godine 2021. objavila je, u prijevodu Martine Kramer, izabrane pjesme Le temps a basculé (Vrijeme se zanjihalo) u ediciji Domaine croate / Poésie na francuskom.
Nagrade i priznanja Dobila je nagrade: Tin Ujević 1999., Vladimir Nazor 2003., Nagradu HAZU Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za Predivo sve užih dana 2003. i Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus 2006. Dobila je i nagradu Visoka žuta žita 2018. Za cjelokupni životni rad također je 2019. godine dobila nagradu Vladimir Nazor te nagradu Kvirin za životno djelo 2020. i mnoge druge nagrade.
Izvori
Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Hrvatski književni kritičari Kategorija:Hrvatski komparatisti Kategorija:Hrvatski fotografi Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za književnost Kategorija:Dobitnici_nagrade_HAZU Kategorija:Životopisi, Pag Kategorija:Životopisi, Novalja Kategorija:Životopisi, Bjelovar