Sergio Mattarella (Palermo, 23. srpnja 1941.) talijanski je političar, profesor i sudac. Za predsjednika Republike Italije izabran je 31. siječnja 2015.pubblicazione Mattarella eletto al Quirinale con 665 voti: è lui il nuovo presidente della Repubblica, pristupljeno 31. siječnja 2015.
Životopis Obitelj Sergio Mattarella je sin Bernarda Mattarelle, talijanskoga demokršćanskog političara i višekratnog ministra pedesetih i šezdesetih godina, te brat Piersantija Mattarelle, predsjednika Oblasti Sicilije, koga je mafijaška Cosa nostra ubila 1980. u Palermu.
Nastavna aktivnost Diplomiravši pravo, izabran je za profesora parlamentarnog prava na Sveučilištu u Palermu.
Političko djelovanje U mladosti je bio aktivist Studentskog pokreta Katoličke akcije, te je bio njegov voditelj u Laciju 1961. – 1964., a zatim Talijanske katoličke sveučilišne federacije (FUCI).
Na listi Kršćanske demokracije izabran je u Zastupnički dom talijanskog Parlamenta 1983. te je u njemu ostao neprekidno do 2008. Novi politički tajnik te stranke Ciriaco De Mita zadužio ga je da očisti stranku na Siciliji od mafijaša, u koje su se ubrajali i gradonačelnici Palerma Vito Ciancimino, odnosno Salvo Lima.Sebastiano Messina, “Sergio Mattarella, dalla morte del padre al no sulla Mammì, una carriera con la schiena dritta”, la Repubblica, 29. siječnja 2015., pristupljeno 1. veljače 2015.
Bio je ministar obrazovanja u sedmoj Andreottijevoj vladi 1989., ali je podnio ostavku s drugim ministrima iz demokršćanske ljevice, prosvjedujući protiv zakona koji dopustio Berlusconiju da zadrži u vlasništvu tri televizijske mreže (u zemljama članica Europske zajednice pojedinac je smio posjedovati najviše 50 posto jedne televizijske mreže).
Dotajnik Kršćanske demokracije bio je 1990. – 1992., kada je imenovan glavnim urednikom stranačkog lista ‘’Il Popolo’’. “Sergio Mattarella - Ministro della Difesa”, la Repubblica, 29. siječnja 2015., pristupljeno 1. veljače 2015.
Predložio je izborni zakon, prihvaćen 1994., kojim su tri četvrtine mandata stjecane u uninominalnim izbornim jedinicama, a četvrtina na stranačkim listama. Taj je zakon Giovanni Sartori nazvao Mattarellum. Tada se taj zakon smatrao vododijelnicom između talijanske „Prve Republike“ i „Druge Republike“. Po njemu su održani izbori 1994., 1996. i 2001.
U raspadu Kršćanske demokracije zbog antikorupcijske istrage Čiste ruke bio je među osnivačima Talijanske pučke stranke (PPI), te se zauzimao da ta stranka zajedno s postkomunističkom Demokratskom strankom ljevice (PDS) stupi u koaliciju Maslina pod Prodijevim vodstvom. Držao je više resora u vladama Masline do 2001. Bio je ministar obrane za intervencije na Kosovu, te je ukinuo obvezatni vojni rok.
Sudbeno djelovanje Zastupnički dom ga je 2009. imenovao članom Predsjedničkog vijeća upravnog sudstva. Dvije godine kasnije na zajedničkoj sjednici Parlamenta imenovan je članom Ustavnog suda.
Izvori
Kategorija:Talijanski političari nakon Drugog svjetskog rata Kategorija:Talijanski predsjednici Kategorija:Ministri obrane Kategorija:Ministri obrazovanja Kategorija:Životopisi, Palermo