Genski izražaj ili genska ekspresija je ostvarenje informacije iz gena radi proizvodnje genskog proizvoda.
Obično je taj proizvod funkcionalna bjelančevina ili nebjelančevinski kodni geni kao što su vrste ribonukleinske kiseline (RNA) poput prijenosnog ili male jezgrene RNA. Ovim se procesom služe sva živa bića, eukarioti i prokarioti, a njime se služe i virusi radi stvaranja makromolekulskog sustava za život.
Proces u širem smislu obuhvaća i transkripciju i translaciju. Transkripcija je prvi korak koji vodi prema genskom izražaju. Kada se glasnička RNA translatira u bjelančevine, one aktiviraju ili deaktiviraju genski izražaj u stanicama, ovisno o prigušivaču, represoru, pojačivaču i dr.
Ponajviše se odnosni na transkripciju jer se u njoj određuje koji će geni doći do izražaja. Iako svaka stanica u organizmu ima iste gene, tako nastaju različite funkcijske vrste stanica, kao što su mišićne ili živčane.
U reguliranju izražavanja eukariotskih gena važnu ulogu ima struktura kromatina. Ulogu u posttranskripcijskom reguliranju genskog izražaja ima mikroRNA.
Da bi se razumjelo ulogu gena u normalnom oblikovanju različitih tkiva i organa, važna su istraživanja genskog izražaja, genskih proizvoda te čimbenika uključenih u njihovu regulaciju tijekom ranog razvoja čovjekovog organizma. Da bi se otkrilo moguće mehanizme nastanka nekih anomalija i bolesti čovjeka, potrebne su spoznaje o njihovom normalnom prostornom i vremenskom izražaju, istraženom izravno u ljudskim tkivima.
U genetici je genski izražaj najosnovnija razina s koje genotip daje mjesta fenotipu. Genski kod pohranjen u DNA putem genskog izražavanja predstavljen je prema vani, odnosno osobine izražavanjem dolaze do izražaja u fenotipu. Takvi fenotipovi obično su izraženi sintezom bjelančevina koje nadziru oblik organizma ili koje se ponašaju kao enzimi koji kataliziraju specifične metabolitske puteve svojstvene organizmu.
Izvori
Kategorija:Genetika