mini|Kloniranje gena Rekombinantna DNA je vrsta DNA koja nastaje umjetnim putem, laboratorijskom genskom rekombinacijom (primjerice molekularnim kloniranjem) različitih vrsta.
Ovim se prenosi gen jedne vrste u genom druge vrsteIlić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemne (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, , str. 122 i stvara se sekvencija nukleinske kiseline koja ne postoji u prirodi. Rekombinantnu DNA moguće je napraviti jer su sve molekule DNA svih organizama iste kemijske strukture, a razlikuju se samo u nukleotidnom nizu unutar te strukture.
Gensku rekombinaciju se primjenjuje radi proizvodnje cjepiva, inzulina i dr.
Rekombinantna DNA često se koristi u kontekstu plazmida - kratkih kružnih dijelova DNA s nekoliko gena. Ubacivanjem plazmida u bakterije i uzgajanjem tih bakterija na hranjivoj podlozi (kako bi se izolirali klonovi stanica bakterija), može se molekularno klonirati ubačeni fragment DNA.
Za reakciju spajanja vektorske i strane DNA upotrebljava se naziv rekombinacija in vitro, dok se produkt reakcije naziva rekombinantnom DNA. Da bi se takve molekule autonomno replicirale, treba ih unijeti u bakterijske ili kakve druge za to prikladne stanice.
Tehnologija rekombinantne DNA predstavlja niz molekularno-genetičkih metoda uz pomoć kojih je moguće mijenjati nasljednu tvar stanice. Razdoblje rekombinantne DNA tehnologije započelo je otkrićem restrikcijskih enzima 70-ih godina 20. stoljeća. 1978. godine dodijeljena je Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu W. Arberu, H. Smithu i D. Nathansu za njihov rad na otkriću restrikcijskih enzima (endonukleaza).
Vidi Gensko inženjerstvo Biomolekulski inženjering Vektor (genetika) Rekombinantni virus GMO
Izvori
Vanjske poveznice Mirjana Pavlica: Mrežni udžbenik iz Genetike. Uredio Dubravko Pavoković. 20. Rekombinantna DNA tehnologija
Kategorija:Deoksiribonukleinska kiselina