Vladimir Frajtić (Bjelovar, 17. srpnja 1910. – Zagreb, 20. lipnja 1989.), bio je hrvatski nacionalni borac i politički uznik. Političkim uznikom bio je kroz tri države: u Kraljevini Jugoslaviji (10 godina), za vrijeme NDH (1 godina) te nakon Drugoga svjetskog rata i u komunističkoj Jugoslaviji (12 godina).

Životopis Vladimir Frajtić rodio se 1910. godine u Bjelovaru. Nakon svršene osnovne škole u rodnome Bjelovaru preselio se k rođakinji u Zagreb gdje je polazio i svršio ugostiteljsku školu te je dobio zvanje konobara. Godine 1927. upisao se je u "Podoficirsku školu" u Zagrebu, a 1928. godine postao je podnarednik-pitomac.

Dne 1. prosinca 1928. godine na Zagrebačkoj katedrali, na dan planirane proslave ujedinjenja, Ivan Bernardić izvjesio je s dvojicom prijatelja (Šime Dračar i Vladimir Rožić) tri crna barjaka koji su bili napravljeni od crnoga platna kojim je bio ovijen Hrvatski seljački dom prigodom smrti i sprovoda Stjepana Radića i drugova. U reakciji vojske i policije nakon toga smrtno je ranjen sedamnaestogodišnji Stanko Petrić. Vladimir Frajtić odbio je tada pucati na prosvjednike pozvavši i ostale vojnike, rekavši: "Mi smo se zakleli za kralja i za domovinu, da ćemo ih štititi, ali se nismo zakleli da ćemo pucati u goloruk narod!".Pavle Kalinić, Andrija Hebrang - svjedoci govore, 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., , str. 63.

Uhićenje, sud i robija u Kr. Jugoslaviji Sudionici te akcije privedeni su na saslušanje te nakon nekoliko dana pušteni su braniti se sa slobode, a na osnovu ukaza jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića amnestirani su 6. veljače 1929. godine. Vladimir Frajtić je, zbog svoga djela sudjelovanja u prosvjedu, bio osuđen na 7 godina robije, a nakon što se žalio kazna mu je povišena na 12 godina.Vodič kroz fondove i zbirke Državnog arhiva u Zagrebu: HR-DAZG-1009 Frajtić Vladimir, pristupljeno 24. veljače 2015.

Kaznu je izdržavao u kaznionici u Lepoglavi (1929. – 1935.) te u Srijemskoj Mitrovici (1935. – 1937.), a zatim od druge polovice 1938. godine ponovno u kaznionici u Lepoglavi gdje je bio premješten zajedno s Ivanom Bernardićem.

Iz kaznionice u Srijemskoj Mitrovici pobjegao je 1937. godine. Vratio se u Zagreb i javio dru Pavlu Gregoriću koji ga je 1938. godine poslao za Španjolsku. Put u Španjolsku nije uspio, te se Frajtić vratio u Zagreb. Uskoro je otkriven i vraćen u kaznionicu u Srijemskoj Mitrovici. Iz kaznionice je izišao 1939. godine, kada je pušten nakon potpisivanja sporazuma Cvetković-Maček i amnestije koja je potom uslijedila.Pavle Kalinić, Andrija Hebrang - svjedoci govore, 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., , str. 20.

Drugi svjetski rat Nakon uspostave NDH na Hebrangov nagovor ustupio je svoj stan na raspolaganje CK KPH i u njemu su se održavali sastanci CK KPH. Istodobno u tome stanu bilo je skladište oružja i sanitetskoga materijala te su se u njemu skrivali i članovi CK KPH, među njima i Andrija Hebrang. Frajtić je obavljao i dužnosti tjelohranitelja pojedinih članova CK KPH te dužnosti glasonoše. Zajedno s njim bila je angažirana i njegova supruga Margita. Andrija Hebrang uhićen u akciji ustaške policije 25. veljače 1942. godine i pri tome je teško ranjen u glavu. Nakon toga uhićen je i Vladimir Frajtić te je bio osuđen na dvije godine logora no ipak, ne dospijeva u Jasenovac jer mu je pomogao zatvorski liječnik koji ga je zadržao u zatvorskoj bolnici. Nakon godine dana provedenih u ustaškome zatvoru na intervenciju tadašnjega ministra NDH Janka Tortića, u ožujku 1943. godine, Frajtić je pušten na slobodu, a početkom sljedeće godine, prodao je stan, preselio ženu i dvoje djece u Sisak i otišao u partizane. Odmah po dolasku povezao se s Andrijom Hebrangom i u početku je obavljao poslove ekonoma CK KPH a nakon toga postao je i instruktorom OZNE.

Nakon Drugoga svjetskog rata Nakon Drugoga svjetskog rata, do 1947. godine, vodio je "Narodnu gostionu" za potrebe OZNE, a nakon toga postao je šef milicionarskih menzi u Zagrebu. Dne 1. kolovoza 1948. godine uhićen je po nalogu Aleksandra Rankovića i UDBE iz Beograda. U beogradskome zatvoru Glavnjači bio je četiri godine saslušavan i mučen jer nije htio lažno svjedočiti o "izdaji" Andrije Hebranga. Njegova supruga Margita, koja je isto bila uhićena, tri godine provela je u zatvoru (1948. – 1951.).

U Glavnjači su ga istražitelj Mile Milatović i njegovi pomoćnici pripremali za glavnoga svjedoka protiv Andrije Hebranga, a nakon četiri godine samice, mučenja i ucjenjivanja, pristao je na svjedočenje prema njihovom scenariju.andrija-hebrang.com: Vladimir Frajtić (17.7.1910. - 20.6.1989.), pristupljeno 24. veljače 2015. Naučio je ono što su od njega tražili no kada je bio suočen s Andrijom Hebrangom, čuvši od njega izgovoreno: Dakle, i njega ste uhapsili za zasluge koje nam je učinio, predomislio se i odbio je "svjedočiti". Kada je Frajtić rekao Hebrangu da je i njegova žena Margita ovdje, Hebrang je Milatoviću rekao: E, sad nemojte reći da ljude ne prisiljavate.

Suđenje Vladimiru Frajtiću održano je 1952. godine i na montiranome političkome procesu osuđen je na kaznu smrti strijeljanjem. Nakon žalbe ta mu je kazna zamijenjena doživotnim zatvorom. Kasnije mu je zatvorska kazna smanjena na 20 godina.Kalinić, Pavle. Andrija Hebrang i hrvatsko pitanje // Politička misao, br. 2.-3., (1996.), str. 281.-296., , fusnota 31 na str. 290. Od toga proveo je 12 godina u zatvorima, potpuno nevin. Kaznu je izdržavao u kaznionicama u Srijemskoj Mitrovici i Staroj Gradišci. Uvjetno je otpušten 1960. godine, a amnestiran je 1962. godine. Nakon toga zaposlio se je u ugostiteljskom poduzeću "Jelen" u Dubravi. U mirovinu je otišao 1964. godine.

Partizanska spomenica 1941. koja mu je oduzeta na početku procesa protiv njega nije mu bila vraćena.

Godine 1984. Ivan Supek objavio je roman o Andriji Hebrangu, Krunski svjedok u Hebrangovom slučaju, koji razvija kroz sudbine njegovih prijatelja Marina (Šime Balen) i Mateka (Vladimir Frajtić).T. Klauški, Sudbine: Slučaj Hebrang. Frapantno marginaliziran, SD Magazin, str. 1 od 2, Slobodna Dalmacija, 18. siječnja 2003., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 9. studenoga 2007.), pristupljeno 24. veljače 2015.

Umro je u Zagrebu, 20. lipnja 1989. godine.

Spomen Jedna ulica u Bjelovaru nazvana je po njemu, Ulica Vladimira Frajtića.

Bilješke "(...) od tih dvanaest godina u novoj Jugoslaviji bio je osam i pol godina neprekidno u samici."Pavle Kalinić, Andrija Hebrang - svjedoci govore, 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., , str. 74. "Margita Frajtić je u Glavnjači bila zatvorena 33 mjeseca. Nevina. Olga Hebrang je osuđena na 12 godina, a odrobijala je osam i pol. Nevina. Bogdanka Podunavac optužena je kao dio Hebrangove grupe, tj. kao ustaška - gestapovska špijunka. “Umrla” 1951. godine u Glavnjači. Nevina. Frančiška Srebrenjak uhićena je 20. rujna 1948. pod “osnovanom sumnja” da je radila kao agent ustaške policije. “Samoubojstvo” u zatvoru (datum i godina nepoznati). Nevina. Još su mnogi nevini uhićeni kao: Lujo Čačić, Bojan Kugler, Milan Žugelj, Ivan Skomrak, Marica Đoić, Mito Despotović, itd. Svi navedeni, osim Kuglera, Skomraka i Opićeve, ubijeni su u zatvoru. Vidi: Ivanković Vonta, Zvonko, Hebrang, Zagreb, 1988., str.295-319."Kalinić, Pavle. Andrija Hebrang i hrvatsko pitanje // Politička misao, br. 2.-3., (1996.), str. 281.-296., , fusnota 31 na str. 290.

Literatura Ivan Bernardić, Život iza željeznih rešetki. Prema vlastitom iskustvu i neposrednom opažanju napisao Ivan Bernardić, Gradjanska tiskara, Zagreb, bez godine izdanja, [1940.?]

Izvori

Kategorija:Životopisi, Bjelovar