Giuseppe Praga (Sutomišćica (Ugljan), 19. ožujka 1893. – Venecija, 19. veljače 1958.) bio je talijanski povjesničar i arhivist iz Dalmacije, autor Povijesti Dalmacije s italocentričnih pozicija. Životopis Počeci Giuseppe Praga rođen je u Sutomišćici na Ugljanu u obitelji Talijana doseljenih u austro-ugarskoj službi. Otac mu je bio Cristoforo Praga a mati Maria r. Nani. Obrazovanje Maturirao je 1911. u zadarskoj gimnaziji na talijanskom jeziku San Grisogono (Sv. Krševan). Studirao je i doktorirao klasičnu filologiju na Sveučilištu u Beču, gdje su mu predavali Wilhelm Meyer-Lübke (lingvistika i romanistika), Milan Rešetar (slavistika), Carlo Battisti (talijanistika) te Paul Kretschmer (bizantinistika) i neogrecistika).Kristjan Knez, La "Storia di Dalmazia" di Giuseppe Praga, La Voce del Popolo, Rijeka, 29. travnja – 5. svibnja 2004., pristupljeno 26. veljače 2015. Tu je ovladao staroslavenskim jezikom i glagoljicom, šro mu je pomoglo u arhivističkom radu i povijesnim proučavanjima.

Stručni, znanstveni i politički rad Preselio se 1919. na Rab, tada pod talijanskom vojnom upravom. Na Rabu je otkrio povjesničarski poziv. Kroz tridesetak godina je prikupljao, analizirao i prepisao oko tisuću isprava, sastavivši tako Codex diplomaticus arbensis, sada u Nacionalnoj knjižnici sv. Marka (Biblioteca Nazionale Marciana) u Veneciji. Od 1921. predavao je u Idriji, tada u sastavu Italije, a zatim se vratio u Zadar, također u sastavu Italije, gdje je predavao talijanski i povijest na srednjoj tehničkoj školi Francesco Rismondo.

Bio je 1926. među utemeljiteljima zadarskoga talijanskoga Dalmatinskog društva za domovinsku povijest (Società Dalmata di Storia Patria), ukinutoga 1944. i obnovljenoga 1961. u Rimu. Iste je godine postao predsjednikom Nacionalnog saveza (Lega Nazionale), iredentističke kulturalne organizacije, koju je fašizam uskoro zabranio i raspustio.

Stekao je 1930. status profesora latinske i diplomatske paleografije na Sveučilištu Sapienzi u Rimu, a 1932. i iz srednjovjekovne i novovjekovne povjesnice. zatražio je oslobođenje od predavanja da bi se mogao posvetiti istraživanju. Od 1932. bio je ravnatelj zadarske Općinske biblioteke Pier Alessandro Paravia i suradnik Bibliografske nadintendature u Veneciji. Od 1936. bio je nadintendant Državnog arhiva u Zadru.

Tridesetih godina bio je federalni vicesekretar Nacionalne fašističke stranke (PNF) u Zadru.Stefano Trovato, "Giuseppe Praga Bbliotecario", Atti e memorie della Società dalmata di storia patria, XXXV (2013) N. 2, 3a Serie, Roma, str. 123.

Nakon savezničkog bombardiranja Zadra 1944. izbjegao je u Veneciju, odnijevši sa sobom najdragocjenije knjige i dokumente iz Općinske biblioteke. Do smrti je radio kao knjižničar u Marciani, kojoj je ostavio svoj arhiv.

Objavio je stotinjak znanstvenih članaka i više knjiga. Glavno područje njegova interesa bila je povijest Dalmacije, kojoj je pristupao s italocentričkih pozicija, zastupajući tezu da o kontinuitetu romanstva Dalmacije od rimskih vremena do 20. vijeka, a time i o talijanstvu Dalmacije. U potkrepu svojih teza Praga je citirao mnoge dokumente, prešućujući one o slavenstvu Dalmacije, ili ih mjestimično osporavajući. S njegovim tezama su polemizirali hrvatski povjesničari, osobito Grga Novak, pa Ivan Kampuš, a u posljednja doba Rade Petrović, koji ocjenjuje da Praga „nije bio kadar prevladati svoj iredentizam".Rade Petrović, La Dalmazia nel XX secolo. I risultati della storiografia jugoslava,u: Il fallito modello federale della Jugoslavia, Rubbettino, Soveria Mannelli 2005, str. 349.

Djela (izbor) Guida di Zara (Vodič po Zadru, 1925.) Testi volgari spalatini del Trecento (Splitski pučki tekstovi iz 14. stoljeća, 1927.) Indagini e studi sull'umanesimo in Dalmazia (Istraživanje i proučavanje humanizma u Dalmaciji, niz monografija objavljenih od 1932.) Zara nel Rinascimento (Zadar u renesansi, 1935.) Atti e diplomi di Nona (1284-1509) (Ninski propisi i povelje, 1936. – 1937.) Storiografia dei paesi balcanici (Historiografija balkanskih zemalja, 1937.) Guida di Zara: aspetti, storia, monumenti (Vodič po Zadru: aspekti, povijest, spomenici, 1938.) "Storia di Dalmazia" (Povijest Dalmacije, 1941., 1943., 1954., 1981. s dodatkom Marca Dassovicha za razdoblje 1870. – 1947.) La chiesa di Roma e la Croazia (Rimska crkva i Hrvatska, 1941. – 1942.) Index auctorum latinitatis Medii Aevi antiquioris. Supplementum Dalmaticum (Popis autora starije srednjovjekovne latinštine: Dlmatinski dodatak, 1948.) Documenti del 1848-1849 a Zara e in Dalmazia (Dokumenti o 1848. – 1849. u Zadru i Dalmaciji, 1949.) L'Evangelario dei Sacramenti di Zara (Evangelijarij sakramenata u Zadru, 1956.)

Opaske

Bibliografija Kristjan Knez, La "Storia di Dalmazia" di Giuseppe Praga, La Voce del Popolo, Rijeka, 29. travnja – 5. svibnja 2004. Giancarlo Soppelsa, Giuseppe Praga, u: Francesco Semi - Vanni Tacconi (ur.), Istria e Dalmazia, Uomini e Tempi. Dalmazia, Del Bianco, Udine 1992.

Povezani pojmovi Zadar Dalmacija

Vanjske poveznice Dizionario bio-bibliografico dei bibliotecari italiani del XX secolo

Kategorija:Talijanski povjesničari Kategorija:Životopisi, Zadar