Kardinalski zbor (lat. Collegium Cardinalium), službeno Sveti Kardinalski zbor (Sanctum Collegium Cardinalium) je tijelo Svete Stolice koje čine kardinali.

Dana 22. siječnja 2025., činila su ga 252 kardinala, od kojih 138 ima pravo glasa u konklavi za izbor novoga pape. Kardinale doživotno imenuje papa, ali pravo glasa gube s navršenih 80 godina.

Prema crkvenom pravu, kako je definirano apostolskom konstitucijom Universi Dominici gregis, samo kardinali koji nisu navršili 80. rođendan na dan kada Sveta Stolica postaje upražnjena imaju pravo sudjelovati u konklavi za izbor novog pape. Ista apostolska konstitucija precizira da u konklavi ne smije sudjelovati više od 120 kardinala, ali ne predviđa postojanje više od 120 podobnih kardinala izbornika, iako je taj broj često premašen. Kardinali mogu biti imenovani i in pectore te u tome slučaju papa ne otkriva njihov identitet; oni nemaju pravo na kardinalske povlastice dok se njihova imena javno ne objave. Imenovanja svih takvih kardinala čija imena nisu otkrivena prije papine smrti ili ostavke automatski prestaju vrijediti.

Na čelu Kardinalskog zbora nalazi se dekan Kardinalskog zbora, a zamjenjuje ga poddekan. Oni nemaju vlasti upravljanja nad ostalim kardinalima, nego djeluju kao prvi među jednakima (primus inter pares).

Povijest Papa Siksto V. odlučio je apostolskom konstitucijom Post quam verus ille od 3. prosinca 1586. godine ograničiti broj kardinala, koji biraju papu, na najviše 70. Taj broj je papa odredio prema broju od 70 staraca koje je Mojsije odredio kao vođe izabranom narodu. Odredbe pape Siksta V. potvrđene su kanonom 231. Kanonskog zakonika. Odredbe Sikstovog dokumenta ostat će nepromijenjene sve do pontifikata pape Ivana XXIII. Uzimajući u obzir razvoj Crkve na drugim kontinentima izvan Europe, posebno u Latinskoj Americi, papa Ivan XXIII. prekršio je tada važeći zakon i povećao broj članova de facto, ali ne i de jure, na 90. To je učinio njegov nasljednik papa Pavao VI. konstitucijom Romano Pontifici eligendo od 1. listopada 1975. g. kojom je podijelio kardinale na kardinale izbornike (elektore) i neizbornike, odredivši da kardinali prestaju biti elektori (oni koji mogu birati i biti izabrani za papu) po navršetku 80. godine života. Broj izbornika ograničen je na 120 članova, a broj neizbornika ovisio je o dobi onih koji su prešli kritičnu granicu od 80 godina.

Oni obnašaju, zajednički, suverenu vlast samo u vrijeme Sede vacante, tj. samo onda kada je papinska stolica upražnjena. Ta vlast je također ograničena jer im je zabranjeno uvoditi novosti: Sede vacante nihil innovetur.

Nije uvijek bilo tako i povijest je zabilježila kardinalske skupove na kojima je bilo vrlo živo, kao na parlamentarnim sjednicama. U srednjem vijeku konzistoriji su se održavali češće i na njima su kardinali tražili od papa veće ovlasti za sebe. Tek je papa Lav X. izveo svojevrsni „državni udar” kada je 1. srpnja 1517. g., ne savjetujući se ni s kim (pa ni s Kardinalskim zborom), imenovao odjednom trideset jednog kardinala koji su svi odreda odbijali prihvatiti zaključke sabora u Konstanzu i u Baselu-Ferrari-Firenci. Papa Lav X. time je podsjetio da kardinali, premda biraju papu, njemu „duguju” svoj kardinalski položaj.

U jednom nagovoru od 28. lipnja 1967. g. papa Pavao VI. naglasio je važnost Kardinalskog zbora za život Crkve. Unutar Kardinalskog zbora papa bira državnog tajnika, prefekte dikasterija Rimske kurije (do 2022. kongregacija), predsjednike vijeća i povjerenstava, legate koje šalje u inozemstvo da ga predstavljaju na nekom skupu, posebne izaslanike itd. Dužnost je kardinala sudjelovati u radu dikasterija, savjeta ili povjerenstava Kurije. Njihovo sudjelovanje u radu tih tijela je stvarno, a ne zahtijeva se jedino od članova Kardinalskog zbora koji trajno borave u Rimu. Kardinalska čast je doživotna, iako je bilo i slučajeva da su neki bez nje ostajali. Tako je na primjer za pontifikata pape Pija XI. kardinal Billot ponovno postao vlč. otac Billot iz Družbe Isusove; bio je primoran dati ostavku u Kardinalskom zboru zbog neslaganja s Papom oko osude Francuske akcije.

Podjela Kardinalski zbor podijeljen je u tri reda, s formalnim prvenstvom u sljedećem redoslijedu:

Kardinali biskupi (KB): naslov je šestorice kardinala kojima papa dodjeljuje naslove sedam prigradskih biskupija u blizini Rima, kao i nekoliko drugih kardinala koji su iznimno kooptirani u red, kao i patrijarsi koji su na čelu jedne od istočnih katoličkih Crkava. Kardinali biskupi (isključujući istočne katoličke patrijarhe) između sebe biraju dekana Kardinalskog zbora i prodekana, koje odobrava papa; to su trenutno Giovanni Battista Re i Leonardo Sandri; među kardinalima izbornicima, viši kardinal biskup je Pietro Parolin. Kardinali svećenici (KS): naslov je biskupa koji su obično zaduženi za upravu biskupijama diljem svijeta, kao i bivši kardinali đakoni koji su se odlučili za uzdizanje u red kardinala svećenika. Najstariji kardinal svećenik ima naslov prvosvećenika, trenutno je to Michael Michai Kitbunchu; među kardinalima izbornicima viši kardinal svećenik je Vinko Puljić. Kardinali đakoni (KĐ): biskupi koji rade u Rimskoj kuriji ili diplomatskoj službi Svete Stolice, te svi drugi klerici, uključujući svećenike koji su dobili dispenzu da ne budu posvećeni za biskupa prije nego što postanu kardinal. Imaju izbor (lat.: optatio) odlučiti postati kardinali svećenici nakon što su deset godina bili kardinali đakoni. Najstariji kardinal đakon je protođakon, trenutno Dominique Mamberti; također je stariji kardinal đakon među kardinalima izbornicima. Mlađi kardinal đakon među izbornicima je George Koovakad.

Za kardinale biskupe (isključujući istočne katoličke patrijarhe), dekan je prvi među jednakima, zatim dodekan, a zatim, prema redoslijedu imenovanja kardinalima, ostali. Za kardinale biskupe koji su istočnokatolički patrijarsi, za kardinale svećenike i za kardinale đakone, prvenstvo se određuje prema datumu konzistorija na kojem su proglašeni kardinalima, a zatim prema redoslijedu kojim su se pojavili u službenoj objavi ili biltenu.

Kardinali su većinom članovi Latinske Crkve, ali i istočnih katoličkih Crkava. Kardinali koji pripadaju ustanovama posvećenog života ili družbama apostolskog života označeni su odgovarajućim postnominalnim kraticama. Kardinali zaduženi za biskupije navedeni su prema zemlji u kojoj se nalazi njihova biskupija, iako mogu biti državljani druge zemlje.

Popis je zadnji put ažuriran 28. veljače 2025.

Popis trenutno službujućih kardinala Kardinali biskupi

+Kardinali biskupiKonzistorij Slika Ime i prezime Grb Država Rođen Dob Služba NASLOVNI BISKUPI SEDAM PRIGRADSKIH SJEDIŠTA I KOOPTIRANI KARDINALI21. veljače 2001.100pxGiovanni Battista Re50pxDEKAN KARDINALSKOG ZBORAPročelnik u miru Kongregacije za biskupe24. studenoga 2007.100pxLeonardo Sandri50pxPročelnik u miru Dikasterija za istočne Crkve25. svibnja 1985.100pxFrancis Arinze50pxPročelnik u miru Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata21. listopada 2003.100pxTarcisio Bertone, S.D.B.50pxDržavni tajnik u miru i kamerlengo u miru Svete Rimske Crkve21. veljače 2001.100pxJosé Saraiva Martins, C.M.F.50pxPročelnik u miru Kongregacije za kauze svetaca22. veljače 2014.100pxPietro Parolin50px17. siječnja 1955.Državni tajnik Njegove Svetosti21. listopada 2003.100pxMarc Ouellet, P.S.S.50pxPročelnik u miru Dikasterija za biskupe18. veljače 2012.100pxFernando Filoni50pxVeliki meštar Viteškoga reda Sv. Groba Jeruzalemskoga22. veljače 2014.100pxBeniamino Stella50pxPročelnik u miru Kongregacije za kler24. studenoga 2012.100pxLuis Antonio Tagle50pxPro-prefekt Dikasterija za evangelizaciju narodaPATRIJARSI ISTOČNIH KATOLIČKIH CRKAVA24. studenoga 2012.100pxBechara Boutros al-Rahi, O.M.M.50pxAntiohijski patrijarh(Maronitska Crkva)28. lipnja 2018.100pxLouis Rafael I. Sako50pxBagdadski patrijarh(Kaldejska katolička Crkva)

Kardinali prezbiteri