Paul Klee (Münchenbuchsee kraj Berna, 18. prosinca 1879. – Muralto kraj Locarna, 29. lipnja 1940.), njemačko-švicarski slikar i grafičar, jedan od najznačajnijih umjetnika klasične moderne, čija su djela nastala pod utjecajem ekspresionizma, kostruktivizma, kubizma, primitivizma i surealizma. Radio je s redakcijom časopisa Plavi jahač i izložio grafike na njihovoj drugoj izložbi 1912. u Münchenu.
1914. je zajedno sa slikarima Augustom Mackeom i Loisom Moillietom proveo jedno vrijeme u Tunisu, gdje počeo slikati. Klee je, kao i njegov prijatelj Vasilij Kandinski, predavao na Bauhausu u Weimeru i kasnije u Dessau. Od 1931. je bio profesor na umjetničkoj akademiji u Düsseldorfu. Nacionalni socijalisti su otpustili Kleea i on se vratio u Bern gdje je, usprkos teškoj bolesti, radio do svoje smrti 1940. Paul Klee nije bio samo likovni umjetnik i grafičar, pisao je i povijesno umjetničke tekstove kao npr. Schöpferische Konfession, 1920. (Stvaralačka konfesija), Pädagogisches Skizzenbuch, 1925. (Pedagoška knjiga skica). mini|Autoportret, 1911. mini|Galerija Goltz, München Studij U Münchenu je Klee studirao grafiku na privatnoj umjetničkoj školi Heinricha Knirra jer se nije uspio upisati na akademiju umjetnosti u Münchenu (Akademie der Bildenden Künste). Studij umjetnosti je oko 1900. bio strogo reglementiran, studenti su morali vjerno slikati po uzoru na prirodu, objektivnost prikazivanja je bilo osnovno pravilo. Crtalo se po modelima i po odlijevima antičkih skulptura. Tek nakon dugogodišnjeg studiranja crtanja su studenti dobili mogućnost upisat kurs slikanja. Umjetnost je početkom stoljeća bila muška domena, ženama studij umjetnosti nije bio dozvoljen. Na sreću je u Münchenu bilo dovoljno privatnih škola. 1899. je Klee upisao kod Waltera Zieglera kurs bakropisa i jetkanja. Uživao je u ugodnom studentskom životu i imao je mnogobrojne afere s modelima, s namjerom doseći izuzetno opširneo i profinjeno seksualno iskustvo.Beate Ofczarek, Stefan Frey: Chronologie einer Freundschaft. In: Michael Baumgartner, Cathrin Klingsöhr-Leroy, Katja Schneider (Hrsg.): Franz Marc. Paul Klee. Dialog in Bildern, S. 200 f. mini|Meine Bude, crtež iz 1896.,Zentrum Paul Klee, Bern 1900. se Klee upisao u likovnu grupu Franza von Strucka kod kojeg je istovremeno studirao i Kandinski. Za Kleea je studij kod Strucka bio nezanimljiv, posjećivao je nastavu tek sporadično, tako da Kandisnkog nije upoznao. 1901. se ispisao. Iste je godine, nakon napuštanja akademije, poduzeo s Hermanom Hallerom šestomjesečno studijsko putovanje. Putovali su Italijom, bili su u Milanu, Genovi, Livornu, Pizi, Rimu, Napulju, Pompejima, Sorentu, Garaganu, Firenci. Na tom putovanju su tri doživljaja bila odlučujuća za njegovu daljnu umjetničku karijeru: renesansna arhitektura Firence, “palače i crkve čine Medici grad jedinstvenim i komplentnim umjetničkim djelom, njihova konstrukcija, tajne građevinskih kalkulacija, načela proporcije“. Kao drugo je Klee u po prvi put u akvariju u Napulju doživio „imaginaciju i fantastiku prirodnih formi, raskoš boja i bajkovitost maritime flore i faune“, te kao treće „razigrana senzibilnost gotičkih slika na drvetu“ u Sieni.Diether Rudloff, Stuttgart 1982, S. 65 f. mini|Paul Klee, 1916. mini|Duplex kuća Kandinskiy-Klee,Bauhaus Nakon povratka iz Italije je Klee od 1902. do 1906. živio kod roditelja u Bernu i radio kao muzičar (violinist) u Bernskom muzičkom društvu (Bernische Musikgesellschaft),Biografie Paul Klee. Klee Zentrum Bern, abgerufen am 1. März 2010. ali se usprkos tome i dalje umjetnički obrazovao, pohađajući kurse i predavanja anatomije. 1903. su nastali prvi bakropis iz ciklusa „Inventionen“.Christian Rümelin: Paul Klee. Leben und Werk, München 2004, S. 12ff. Online Studirao je bakropise u Kabinetu bakropisa, radilo se o ilustracijama Aubreya Beardsley, Williama Blake, Francisca Goya i Jamesa Ensora, koji su ga u to vrijeme impresionirali.Christoph Vitali (Hrsg.): Ernste Spiele. Der Geist der Romantik in der Deutschen Kunst 1770–1990, Haus der Kunst München, 4. Februar bis 1. Mai 1995, Oktagon Verlag, Stuttgart 1995, S. 651. mini|Kairuan,1914. 1905. je Klee s prijateljima, umjetnikom Loisom Moilletom i piscem Ernstom Bloeschom, poduzeo putovanje u Pariz, gdje u Louvru i u galeriji Palais de Luxembourg studirao antičku umjetnost. Te je godine Klee po prvi put vidio djela impresionističkih umjetnika i iste se godine počeo baviti slikanjem na staklu.Beate Ofczarek, Stefan Frey: Chronologie einer Freundschaft. In: Michael Baumgartner, Cathrin Klingsöhr-Leroy, Katja Schneider (Hrsg.), S. 203. 1906. je Klee posjetio u Berlinu Jahrhundertausstellung deutscher Kunst (Stoljetnu izložbu njemačke umjetnosti), krajem godine se preselio u München, gdje je ubrzo sklopio brak s pijanisticom Lily Stumpf. Godinu dana kasnije, 30.11.1907., rodio im se sin Felix. Klee je preuzeo odgoj sina i sve radove u domaćinstvu, Lily je davala satove klavira.Thomas Kain, Mona Meister, Franz-Joachim Verspohl (Hrsg.), Jena 1999, S. 88 1908. je Klee postao član Društva švicarskih grafičara „Die Walze“ i iste je godine izložio tri grafike na izložbi Minhenske secesije i 6 radova na izložbi Berlinske secesije. Osim toga je pisao o u muzici za švicarski časopis „Die Alpen“. Stvaralaštvo Plavi Jahač 1911. je upoznao Alfreda Kubina. Klee je imao namjeru ilustrirati Volterovu „Candidu“ i Kubin je bio oduševljen njegovom idejom, njemu su se sviđale rane grafike Paula Kleea, one su bile skurilne i ironične. Kubin nije bio samo Kleeov prijatelj već i prvi kolekcinar Kleeovih djela.Beate Ofczarek, Stefan Frey: Chronologie einer Freundschaft. In: Michael Baumgartner, Cathrin Klingsöhr-Leroy, Katja Schneider (Hrsg.), S. 207. Iste godine je Kubin upoznao Kleea s kritičarem Wilhelmom Hausensteinom, osim toga je Klee bio jedan od osnivača minhenskog umjetničkog društva Sema i kasnije njegov predsjednik.Thomas Kain, Mona Meister, Franz-Joachim Verspohl (Hrsg.), Jena 1999, S. 90. Krajem godine je upoznao Vasilija Kandinskog i Augusta Mackea te se pridružio redakciji Pavog jahača“ koju su osnovali Franz Marc i Vasilij Kandinski. Na drugoj izložbi Plavog jahača, održanoj u veljači 1913. je Klee izložio svoje radove, radilo se o izložbi grafika s nazivom "Schwarz-Weiß". Izložbe 1912/1913 Za vrijeme njegovog drugog boravka u Parizu je Klee posjeto galeriju Daniela- Henryja Kahnweilera, vidio je djela Georgesa Braquea, Andre Deraina, Henria Matissea,Pabla Picasso, Henrija Rousseaua i Mauricea de Vlamnicka. Na izložbi 1912. U Kölnu (Internationale Kunstaustellung des Sonderbundes Westdeutscher Kunstfreunde und Künsctler zu Cöln) su izložena 4 njegova crteža. Iste godine prevodi Delauneyev text „O svjetlu“ (La Lumiere) za umjetnički časopis Herwartha Waldena „Der Sturm“.Beate Ofczarek, Stefan Frey: Chronologie einer Freundschaft. In: Michael Baumgartner, Cathrin Klingsöhr-Leroy, Katja Schneider (Hrsg.), S. 209. Delaunayeve slike na staklu i tekstovi o umjetnosti promijenili su Kleeovo mišljenje o svjetlu i bojama. Nove ideje je ubrzo primijenio u svojim djelima, boje su njegove slike učinile efektivnijim i kontrastnijim.C hristian Rümelin: Paul Klee. Leben und Werk, München 20j04, S. 27. 1913. je sudjelovao na izložbi Waldena (Erstes Deutsche Herbstsalon) s crtežima i akvarelima. Boravak u Tunisu S Augustom Mackeom i Louisom Moilletom je otputovao tri tjedna u Tunis. Radilo se o putovanju na kojem je Klee po prvi put slikao. Kleeovi prvi akvareli bili su apstraktni, Macke je slikao intenzivnim bojama, Moillet je favorizirao plošno slikarstvo. Pri kraju putovanja se na radovima troje umjetnika moglo primijetiti da su međusobno utjecali jedan na drugog. Najbolji primjeri su slike Kairouan III Augusta Mackea, Ansicht von Kairouan Paula Kleea te Kairouan Loisa Moilleta.Partsch: Klee, S. 24 f.Louis Moilliet: Kairouan, 1914 (Abbildung), louismoilliet.ch, abgerufen am 14. Januar 2011. 1914. je održana prva izložba Nove minhenske secesije, grupe koja je nastala iz nekoliko umjetničkih grupa, iz Minhenske Secesije,Nove Umjetničke Udruge' te Seme i Scholle. Paul Klee u Prvom svjetskom ratu 5.3.1916., na dan njegovog sazivanja u vojsku, saznao je da je njegov prijatelj Franz Marc dan ranije pao kod Verduna.Vgl. Paul Klee Tagebücher 1898–1918, 1988, S. 374. Nakon vojne obuke nije bio postavljen na front već je služio u Schleißheimu, gdje pratio avionske transporte i brinuo se o manjim popravcima na avionima. Godine 1917. premješten je u Kraljevsku letačku školu u Gersthofenu. Zahvaljujući obavezama koje nisu imale nikakve veze s frontom (bio je blagajnik i referent), imao je mogućnost i dalje se baviti slikarstvom.Beate Ofczarek, Stefan Frey: Chronologie einer Freundschaft. In: Michael Baumgartner, Cathrin Klingsöhr-Leroy, Katja Schneider (Hrsg.), S. 214 f. Za vrijeme rata je Herwarth Valden izlagao Kleeove slike u galeriji Der Sturm, i upravo one slike s antiratnom porukom je publika najviše voljela.P artsch: Klee, S. 36. 1918. je Klee napokon doživio komercijalni i umjetnički uspjeh, Walden je prodao slike u vrijednosti od 3460 Marka. mini|lijevo|Mašina za cvrkut, 1922. mini|Djevica u stablu, 1903. Prva samostalna izložba Alexej von Jawlensky je omogućio susret Paula Kleea i Galke Scheyer 1919. Galka Scheyer je bila američka galeristica koja je od 1924. zastupala umjetničku grupu Plava četvorica (Die Blaue Vier/The Blue Four), promicala je njihove izložbe i publikacije u Sjedinjenim američkim državam.Thomas Kain, Mona Meister, Franz-Joachim Verspohl (Hrsg.), Jena 1999, S. 108. Klee je radio zajedno s umjetnicima DADA grupe,http://www.kunstwissen.de/fa ch/f-kuns/o_mod/dada00.htm s Tristanom Tzarom, Hansom Arpom, Marcelom Jancom, Hansom Richterom te s komponistom Ferrucciem Busonijem. 1919. je potpisao ugovor s minhenskim trgovcem umjetnina Hansom Goltzom.Thomas Kain, Mona Meister, Franz-Joachim Verspohl (Hrsg.), Jena 1999, S. 111. Prva izložba Kleea održana je 17. svibnja 1920. u Galeriji Goltz u Münchenu. Izloženo je 371 djela, akvarela, slika u ulju, plastika, crteža i grafika.In: Der Ararat, Zweites Sonderheft. Paul Klee. Katalog der 60. Ausstellung der Galerie Neue Kunst, Hans Goltz, Goltzverlag, München Mai–Juni 1920; Thomas Kain, Mona Meister, Franz-Joachim Verspohl (Hrsg.), Jena 1999, S. 125 f., S. 139 Bauhaus 1920-1931 1920. je Klee počeo raditi na Bauhausu u Weimaru kao knjigoveža. S predavanjem je počeo godinu dana kasnije. Njegovo imenovanje je bila političko-kultrurna odluka, Klee se nakon Njemačke revolucije izjasnio kao lijevičar. Slikari s Bauhausa su poznavali Kleeova djela, bili su i sami umjetnici Modernizma. Klee je 1921. sudjelovao na izložbi 14th Exhibition, radilo se o zajedničkoj izložbi umjetničke organizacije Société Anonyme Inc.New York, koju su osnovali Katherine Sophie Dreier i Michael Duchamp. Po prvi put su Kleeovi radovi bili izloženi u Americi. Dreier je posjedovala 21 Kleeovih radova u svojoj zbirci, danas se ova zbirka, kao i druga djela iz njezinog nasljedstva, nalaze na Yale University, u biblioteci Beinecke Rare Book und Manuscript Library.Thomas Kain, Mona Meister, Franz-Joachim Verspohl (Hrsg.), Jena 1999, S. 194, S. 151. 1922. je Klee na Bauhausu preuzeo radionice za zlatarstvo, srebrastvo i bakrokotlarstvo, nešto kasnije i radionice za slikanje na staklu, gdje mu se kasnije pridružio Vasilij Kandinski. Kao zadnje je preuzeo radionicu za tkanje. Nakon prestrukturivanja Bauhausa, s novim vodstvom pod Lászlóm Moholy-Nagys, je Kleeova nastava Formlehre (Nastava o formi) postao osnovni dio stručne izobrazbe. 1925. je Klee imao prvu izložbu u Francuskoj, u Parizu. U galeriji Vavin-Raspail je izloženo 39 akvarela. Predgovor u Katalogu izložbe je napisao Louis Aragon, Paul Eluard je priložio pjesmu s nazivom Paul Klee.Thomas Kain, Mona Meister, Franz-Joachim Verspohl (Hrsg.), Jena 1999, S. 230.