Liječništvo u Hrvatskoj podrazumijeva djelatnost liječnika na području Republike Hrvatske koja je regulirana Zakonom o liječništvu iz 2003. i 2008. godine. Prema navedenom zakonu svrha liječničke djelatnosti je "zaštita zdravlja pojedinca, obitelji i cjelokupnog pučanstva" te je mogu obavljati samo liječnici. Pritom je liječnik "samostalan u postupanju sukladno znanstvenim saznanjima i stručno dokazanim metodama koje odgovaraju suvremenom standardu struke".
Liječnička djelatnost prema Zakonu o liječništvu obuhvaća: pregled kojim se utvrđuje postojanje ili nepostojanje tjelesnih odnosno psihičkih bolesti, tjelesnih oštećenja ili anomalija procjenu navedenih stanja pomoću medicinskih dijagnostičkih instrumenata, postupaka i sredstava liječenje i rehabilitaciju davanje pripravaka krvi i krvnih derivata sprječavanje bolesti, zdravstveni odgoj i savjetovanje brigu o reproduktivnom zdravlju i pomoć pri porođaju propisivanje lijekova, medicinskih proizvoda i pomagala uzimanje i presađivanje organa i tkiva mrtvozorništvo i obdukciju umrlih osoba izdavanje liječničkih uvjerenja, svjedodžbi, potvrda i mišljenja
Liječnik je u obavljanju liječničke djelatnosti osobito dužan poštovati sljedeća načela: stalno održavanje i podizanje kvalitete liječničkih usluga u interesu zdravlja i društvenog blagostanja pučanstva održavanje i promicanje povjerenja između liječnika i pacijenata te članova njihovih obitelji poštovanje prava pacijenata neovisno i profesionalno djelovanje te očuvanje i promicanje slobode i ugleda liječničkog zvanja promicanje dostojanstvenog i odgovornog profesionalnog ponašanja poštovanjem u radu propisa, pravila struke te kodeksa medicinske etike i deontologije
Uvjet za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti na području Republike Hrvatske je odobrenje za samostalan rad (licenca) koje izdaje Hrvatska liječnička komora.