Tomo Basiljević (Bassegli) (Dubrovnik, 3. kolovoza 1756. Dubrovnik, 15. srpnja 1806.), erudit, jedan od vodećih južnohrvatskih prosvjetitelja. Rodom iz Dubrovnika, iz plemićke obitelji Basiljevića. Visoki dužnosnik Dubrovačke Republike, prosvjetitelj, društveni, gospodarski i socijalni pisac, vanjskopolitički komentator, filozof, esejist, liberalni plemić, socijalno osjetljiv, fiziokrat.Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje Miljenko Foretić (1983): Basiljević, Tomo, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Životopis Rodio se je 1756. godine. Rođen u uglednoj obitelji visokih političkih dužnosnika i umjetnika. Otac Jakov (Jakobica) obnašao je dužnost senatora, a mati Kata r. Sorkočević, bila je obrazovana. Tomini ujaci bili su skladatelj Lukša Sorkočević i erudit Miho Sorkočević.
Školovao se diljem europskih sveučilišta, gdje je stekao široko obrazovanje, pa je u svoje vrijeme bio je jedan od najboljih poznavatelja europske književnosti i kulture u Dubrovniku. Osobito je čitao engleske pisce (Josepha Addisona, Jamesa Thomsona, Edwarda Younga, Alexandera Popea i Laurencea Sternea) i dopisivao se je s mnogim Englezima. Bio je liberalnog svjetonazora i promišljanja.
Osobna knjižnica Tome Basiljevića sadržavala je mnoge vrijedne knjige, posebice engleske književnosti, filozofije i povijesti, među ostalim djela Bede Časnoga, Shakespearea, Francisa Bacona, engleske povijesne spise iz druge polovice 17. stoljeća, Thomasa Hobbesa, francuski prijevod djela Johna Lockea, Davida Humea, prijevodi Alexandera Popea i ine.
Po uzoru na francuske, talijanske i njemačke prosvjetitelje želio reformirati državno ustrojstvo Dubrovačke Republike. U svom glavnom djelu Le plan de réforme de la constitution de la République de Raguse koje nije uspio dovršiti iznio je ideju o Dubrovniku kao središtu buduće federativne ili konfederativne Ilirske Republike. U toj bi tvorevini bili okupljeni svi južnoslavenski narodi.
Veliki prijatelj Marka Bruerevića-Desrivauxa (Màrca Bruèrea).Slavica Stojan: Pjesničke poslanice Màrc Bruèrea Dubrovčanima Dani Hvarskog kazališta. Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, sv.23 br.1 travanj 1997., str. 224, 230, 231
Član Fizikalnog društva u Lausanni, bernskoga Gospodarskoga društva te Patriotskom društvu (uz M. Sorkočevića, Đ. Ferića, F. M. Appendinija i druge), član Senata i Malog vijeća Dubrovačke Republike te neko vrijeme svojevrsni ministar vanjskih poslova. Bio je profrancuski i protivaustrijski nastrojen, pristaša francuske revolucije. U krizama nakon propasti Mletačke Republike priklonio se Francuskoj. Kad je francuski general Lauriston svibnja 1806. preko dubrovačkoga teritorija prelazio s vojskom za Boku kotorsku, Basiljević mu je pošao ususret ne bi li uspio spriječiti zauzimanje Dubrovnika, no bezuspješno. Suvremenici su opjevali (Đ. Ferić, B. Džamanjić, Jakov Betondić, J. Resfić) i u književnim djelima opisali (V. V. Vukasović).
Bio je posljednji muški u lozi obitelji Baseljić. Sin Jakobica umro je 1792. godine. Obitelj se nakon njegove smrti rodbinskim svezama povezala s obitelji Gučetića i nastaje Basiljević-Gučetić (Bassegli-Gozze, Bassegli-Gučetić; izumrla 1950).Vijenac 226 - 31. listopada 2002. Petar Puhmajer: Obnavljaju se raritetne tapete iz barokne dubrovačke palače Gučetić-Katić. Romantičarske vizure.
Izvori Zrinka Novak: Hrvatsko-engleske kulturne i znanstvene veze
Kategorija:Prosvjetitelji Kategorija:Životopisi, Dubrovnik Kategorija:Dubrovačka Republika Kategorija:Hrvatski esejisti Kategorija:Hrvatski filozofi Kategorija:Hrvatski slobodni zidari (do 1940.)