Luka Brajnović (Kotor, 13. siječnja 1919. – Pamplona, 8. veljače 2001.) bio je hrvatski pjesnik, književnik i novinar koji je od nakon Drugoga svjetskog rata do smrti, 2001. godine, živio i radio u Španjolskoj.Đuro Vidmarović: Hrvatska predsjednica među Hrvatima u Boki kotorskoj, Hrvatsko kulturno vijeće, 7. lipnja 2015.

Životopis Uz sestru Mariju, Luka je ima još trojicu braćće. Stariji brat Ivo, svećenik, ubijen je na Daksi 1944. godine, a mlađeg su brata, Tripu, ubili partizani u Zagrebu 1944. godine.

Pučku školu polazio je i završio u rodnome gradu, a gimnaziju na Badiji, u Dubrovniku i Kotoru. Studij prava upisao je i studirao na Sveučilištu u Zagrebu.

Kao sveučilištarac bio je predsjednik nacionalnog ogranka „Pax Romane”. Prilikom posjeta Kotoru uhitili su ga talijanski fašisti 1941. godine. Uspio je pobjeći te se nakon mjesec dana vratio u Zagreb. Nakon dvije godine uhitili su ga partizani te je bio određen za strijeljanje.

Bio je urednik časopisa „Luč“ (1938.–1940.; 1942.–1943.) te glavni i odgovorni urednik katoličkog tjednika „Hrvatske straže“ (1941.–1944.).

Vjenčao se s Anom Tijan u studenom 1943. godine. Godine 1944. predavao je na Institutu za sociologiju Sveučilišta u Zagrebu. Do 1945. živio je u Zagrebu radeći kao novinar, pisac i pjesnik.

Ulaskom partizana u Zagreb odlazi u izbjeglički logor u Klagenfurt. Nakon toga je boravio u više izbjegličkih logora u Italiji. U izbjegličkom kampu u Fermu bio je među hrvatskim sveučilištarcima koji su tamo osnovali Hrvatski akademski klub 3. listopada 1945. godine. Na Sveučilištu La Sapienza u Rimu upisao je studij medicine. U Rimu je upoznao Josemaría Escrivu, utemeljitelja družbe Opus Dei, te mu se pridružio 1946. godine.

Zatim odlazi u Španjolsku. Radio je kao tipograf i izdavač knjižnice „Osvit“, koja je objavila nekoliko knjiga hrvatskih iseljeničkih autora. Od 1957. do 1959. bio je urednik novina „Hrvatska Država“. Godine 1959. objavio je drugo izdanje cjelovite Biblije u prijevodu nadbiskupa Ivana Ev. Šarića. S dominikancem Hijacintom Eterovićem u Madridu je pokrenuo i uređivao časopis „Osoba i duh“ (1949.–1956.).

Od 1960. djelovao je kao docent, a od 1963. do odlaska u mirovinu 1992. kao redoviti profesor na Fakultetu znanosti informacija navarrskog sveučilišta. Tamo je predavao svjetsku literaturu, novinarsku deontologiju i tehnologiju informacija. Na navarrskom sveučilištu je postigao doktorat iz prava (1976.) i iz informacijskih znanosti (1988.).

Prvi put se u Hrvatsku vratio 1987. s kćeri i suprugom te su posjetili i rodni Kotor. Drugi je put u Hrvatsku došao 1997. godine.

Imao je petero djece: Elica, Antonio, Olga, Ljerka i Ana Marija.

U hrvatskim glasilima potpisivao se je i pseudonimima: Nehaj Trifunović, Ante Borak, Tugomir Lab, Bić i dr.

Djela

Zaboravljene suze, (roman), Zagreb, 1943. Tripo Kokoljić, (roman), Zagreb, 1945. Smirene želje, (pjesme), Madrid, 1951. Priče iz djetinjstva, (pripovijesti), Madrid, 1953. Na pragu radosti, (pjesme), Rim, 1958. Tecnologia de la Informacion, (priručnik: tri izdanja), Pamplona 1967., (2. izd. 1974.; 3. izd. 1978.) Deontologia periodistica, (priručnik), Pamplona, 1969. (2. izd. 1978.) U plamenu (roman), Rim 1969., (2. izd. Đakovo 1990.) Retorno (pjesme), Pamplona, 1972. Grandes figuras de la Literatura universal, (eseji), Pamplona, 1973. Literatura de la revolucion bolchevique, (priručnik), Pamplona, 1975. Ellenguaje de las ciencias, (priručnik), Pamplona, 1976. Ambito cientifico de la Informacion, (priručnik), Pamplona, 1979. El poema americano, (pjesme), Pamplona, 1982. Ex ponto, (pjesme), Pamplona 1985. Despedidas y encuentros, memorias de la guerra y el exilio, Eunsa, Pamplona, 2000. (2. izd. 2001.; polj. izd. Pożegnania i powroty. Wspomnienia z czasów wojny i wygnania, Wydawnictwo Trio, Varšava, 2011.; hrv. izd. Oproštaji i susreti: sjećanja iz rata i izgnanstva, Zagreb, 2019.) Služiti istini: memoari, članci, ogledi i studije, priredila Matilda Kolić-Stanić, Zagreb, 2016. Mjesečina u uljiku: izabrane pjesme, priredio Božidar Petrač, Zagreb, 2019. More mog djetinjstva: izabrane pjesme, Zagreb, 2019.

Ostalo Bio je jedan od osnivača Odjela za novinarsku etiku u Pamploni.Zagreb Promo of Lka Brajnović Book. Pristupljeno 4. veljače 2025. Na Svečilištu Navarra jedna dvorana imenovana je po njemu.Prije desetak godina bili su pred gašenjem. Pristupljeno 4. veljače 2025.f Simpozija održan u njegovu čast 1992. godine. Nagrada Luka Brajnović za komunikaciju koju je ustanovilo španjolsko Sveučilište Navarra u Pamploni.

Izvori

Literatura Članci

Mrežna sjedišta

Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Hrvatski novinari Kategorija:Hrvatski enciklopedisti Kategorija:Hrvati u Crnoj Gori Kategorija:Hrvati u Španjolskoj Kategorija:Boka kotorska Kategorija:Opus Dei Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića