Lezbijska, gay, biseksualna, i transrodna (LGBT) prava vrlo se razlikuju unutar Europe. Zajedničko svim dijelovima Europe je činjenica kako je u svim državama i teritorijima homoseksualnost legalna. Od 28 država svijeta koje su legalizirale istospolni brak (u govoru poznat i pod nazivom gay brak) 16 ih se nalazi u Europi; dok su još ostalih 13 europskih država legalizirale registrirano partnerstvo ili neki drugi oblik priznavanja istospolnih zajednica. U Armeniji (zemlja Jugozapadne Azije koja se ponekad smatra dijelom Europe) i Estoniji osobe istog spola ne mogu sklopiti brak, ali ako ga sklope u drugim zemljama ti se brakovi priznaju unutar zemlje. S druge strane Armenija, Bjelorusija, Bugarska, Hrvatska, Mađarska, Latvija, Litva, Moldova, Crna Gora, Poljska, Srbija, Slovačka, Gruzija (zemlja Jugozapadne Azije koja se ponekad smatra dijelom Europe) i Ukrajina imaju upisano u Ustavu da je brak životna zajednica između muškarca i žene, te na taj način brane uvođenje istospolnog braka. Važno je napomenuti da ''istospolni brak'' ne postoji kao nekakav zasebni pravni akt u navedenim državama, već se pojam braka u tim zemljama smatra zajednicom dvaju osoba (nebitno kojeg spola). Dakle u tim zemljama nije moguće sklopiti ''homoseksualni brak'' ili ''heteroseksualni brak'', već sve osobe sklapaju brak, te imaju jednaka bračna prava. Do 2018. godine niti u jednoj europskoj državi ''istospolni brak'', odnosno bračna jednakost, nije uvedena odmah, već su prije tog postupka uvedeni različiti oblici priznavanja istospolnih zajednica. Taj oblik priznavanja istospolnih zajednica je ukinut u tim zemljama nakon pojave bračne jednakosti (negdje odmah nakon što je uvedena bračna jednakost, negdje naknadno). Kako pojedini istospolni parovi koji su sklopili ''drugu vrstu zajednice'' a nisu nakon uvođenja bračne jednakosti sklopili brak, države su i dalje primorane priznavati takve zajednice, sve dok se ti parovi (ponovno) ne vjenčaju, nakon čega ta ''druga vrsta zajednice'' prestaje važiti. Primjer za to je sljedeći: na Malti su od travnja 2014. istospolni parovi mogli sklopiti ''civilnu uniju'' koja se, osim po imenu, nije po ničem drugom razlikovala od braka. Od rujna 1. rujna 2017. svi parovi na Malti mogu sklopiti samo brak - nebitno kojeg su spola članovi tog para.
Povijest
Iako su istospolni odnosi bili vrlo česti (ali nikada ekvivalent braku između muškarca i žene) u antičkoj Grčkoj, antičkom Rimu te u poganskim Keltskim društvima, nakon što je kršćanstvo postalo službena religija Rimskog Carstva, pojavili su se zakoni protiv homoseksualnog ponašanja. Edikt od strane rimskog cara Teodozija I u 390. godini osudio je sve "pasivne" homoseksualne muškarce na smrt javnim spaljivanjem. Nakon toga je Codex Iustinianus od strane Justinijana I u 529. godini propisao javnu kastraciju i pogubljenje za sve koji su počinili homoseksualne radnje – i aktivne i pasivne partnere. Homoseksualno ponašanje, pod nazivom sodoma, smatralo se kriminalom u većini europskih zemalja, a tisuće homoseksualnih i biseksualnih muškaraca pogubljeno je diljem Europe tijekom valova nasilnog progona tijekom tih stoljeća. Lezbijke su rjeđe bile kažnjavanje, ali su one također pretrpjele progonstvo i pogubljenje s vremena na vrijeme.Crompton, Louis. (2003). Homosexuality & Civilization. Cambridge: The Belknap Press of Harvard University Press. pp. 1-212.
Od uspostave Poljske u 966. godini, poljski zakon nije nikada definirao homoseksualnost kao zločin.http://www2.hu-berlin.de/sexology/IES/poland.html%20%20 http://www2.hu-berlin.de/sexology/IES/poland.html Četrdeset godina nakon gubitka samostalnosti u 1795. godini, zakoni sodome Rusije, Prusije, i Austrije dolaze na snagu u podijeljenim poljskim teritorijima. Kada je Poljska ponovno postala samostalna u 1918. godini odbacila je te zakone moćnih država. U 1932. godini, Poljska je kodificirala istu dob pristanka za homoseksualne i heteroseksualne odnose - osobe moraju biti stare minimalno 15 godina. U Turskoj homoseksualnost je legalna od 1858 godine. Tijekom Francuske revolucije Francuska Nacionalna Skupština ponovno je napisala kazneni zakon 1791. godine, izostavljajući sve dijelove koje upućuju na homoseksualnost kao kriminal. Tijekom Napoleonskih ratova homoseksualnost je dekriminalizirana u područjima pod francuskom kontrolom, kao što je Nizozemska i mnoge zemlje koje će postati dio ujedinjene Njemačke - međutim pod Pruskim Carem, a Pruska je dugo vremena oštro kažnjavala homoseksualnost. 6. kolovoza 1942. Vichy vlada je proglasila homoseksualne odnose s osobama mlađim od dvadeset i jedne godine ilegalnim, kao dio svog konzervativnog dnevnog reda. Većina Vichy zakonodavstva je ukinuta nakon rata, ali anti-gay Vichy zakon je ostao na snazi četiri desetljeća, dok nije ukinut u kolovozu 1982. godine, kada je dob pristanka ponovno uspostavljena kao ista za heteroseksualne i homoseksualne partnere, na način da osobe moraju imati minimalno 15 godina. Ipak, homoseksualci i lezbijke nastavili su živjeti "u ormaru" (engl. izraz "in the closet" - označava osobu homoseksualne ili biseksualne orijentacije koja to skriva od javnosti), jer je moralno i društveno neodobravanje homoseksualnosti od strane heteroseksualnog društva ostalo jako diljem Europe još dva desetljeća, sve do dolaska modernih prava homoseksualaca 1969. godine. Mnoge zemlje pod diktaturama u 20. stoljeću bile su jako anti-homoseksualne - Sovjetski savez, Nacistička Njemačka i Španjolska pod režimom Francisca Franca. S druge strane nakon što je Poljska stekla neovisnost nakon Prvog svjetskog rata, 1932. godine postala je prva zemlja u Europi koja je u 20. stoljeću dekriminalizirala homoseksualnost, a slijedile su je Danska 1933., Island 1940., Švicarska 1942. i Švedska 1944. godine. Godine 1962. homoseksualno ponašanje dekriminalizirano je u Čehoslovačkoj, nakon znanstvenog istraživanja Kurta Freunda koje je uključivalo phallometriju (mjerenje dotoka krvi u penis) homoseksualno orijentiranih muškaraca koji su tvrdili da su odustali od seksualnih odnosa s drugim muškarcima i uspostavili (heteroseksualne) brakove. Freund je došao do zaključka da se homoseksualna orijentacija ne može se mijenjati. Godine 1972. Švedska je postala prva zemlja na svijetu koja je dopustila ljudima koji su bili transseksualni prema zakonodavstvu da operativno promijene spol i pružila im besplatne hormonske terapije. 1979. godine u Švedskoj je broj ljudi javilo da ne mogu doći na posao jer su bolesni - jer boluju od homoseksualnosti, kao protest na činjenicu da je homoseksualnost klasificirana kao bolest. Uslijedila je aktivistička okupacija sjedišta Nacionalnog odbora za zdravstvo i socijalnu skrb. U roku od nekoliko mjeseci, Švedska je postala prva zemlja u Europi od onih koje su prethodno definirale homoseksualnost kao bolest, da bi kasnije uklonile tu oznaku.Jag känner mig lite homosexuell idag | quistbergh.se
Godine 1989. Danska je, prva na svijetu, predstavila registrirano partnerstvo za istospolne parove. Bugarska je 1991. godine postala prvom zemljom u Europi koja je zabranila istospolni brak. Od tada je jedanaest zemalja srednje, istočne i jugoistočne Europe učinilo isto - Litva 1992., Bjelorusija i Moldavija 1994. godine, Ukrajina 1996., Poljska 1997., Latvija i Srbija u 2006. godini, Crna Gora 2007. godine, Mađarska u 2012. godini, Hrvatska u 2013. godini i Slovačka u 2014. godini. Od navedenih zemalja koje su Ustavom zabranile istospolni brak jedino Hrvatska i Mađarska imaju neki oblik priznavanja istospolnih zajednica. U 2001. godini je na zapadu kontinenta napravljen sljedeći korak, kada je Nizozemska otvorila građanski brak za istospolne parove, čime je postala prva zemlja na svijetu koja je priznala istospolni brak. Od tada, četrnaest drugih europskih država učinile su isto - Belgija 2003. godine, Španjolska 2005. godine, Norveška i Švedska 2009.godine, Portugal i Island u 2010. godini, Danska 2012. godine, Francuska 2013. godine, Velika Britanija 2014. godine, Luksemburg i Irska u 2015. godini, te Finska, Malta i Njemačka u 2017. godini. Ustavni sud u Austriji je 05. prosinca 2017. donio odluku da će istospolni brak biti moguće sklopiti od 01. siječnja 2019.
Nedavni događaji U Irskoj tzv. Građansko partnerstvo (engl. Civil partnership) postalo je legalno u 2011. godini. U 2013. godini vlada Republike Irske je održala ustavnu konvenciju na kojoj je većina glasala za izmjenu i dopunu Ustava kako bi se bračna prava proširila i na parove istog spola. Dana 22. svibnja 2015. godine, irski građani glasovali su o tome treba li dodati sljedeći amandman u Ustav: Brak može biti ugovoren u skladu sa zakonom od strane dviju osoba, bez obzira na njihov spol. 62,1% birača glasalo je za izmjene i dopune, čineći Irsku prvu zemlju na svijetu koja je istospolne brakove uvela putem nacionalnog referenduma. Prvi brakovi sklopljeni su već u studenom iste godine.
Otok Man je dozvolio građanska partnerstva u 2011. godini, kao i Jersey u 2012. U Lihtenštajnu su ozakonjena registrirana partnerstva, nakon što je na referendumu 68 posto birača glasovalo u korist uvođenja istih u 2011 godini.http://www.queer.de/detail.php?article_id=11547
Dana 1. siječnja 2012. godine, novi Ustav Mađarske donesen od strane vlade Viktora Orbana, vođe vladajuće Fidesz stranke, stupio je na snagu, ograničavajući brak samo za parove suprotnog spola. Ustav ne sadrži jamstva zaštite od diskriminacije na račun seksualne orijentacije.
U 2012. godini vlada Ujedinjenog Kraljevstva pokrenula je javnu raspravu po pitanju istospolnog brakahttp://www.bbc.co.uk/news/uk-17375736 s namjerom mijenjanja zakona koji se provode u Engleskoj i Walesu. Njihov zakon o braku je odobren 17. srpnja 2013. godine. Škotska vlada pokrenula je sličnu raspravu, s ciljem da legalizira istospolni brak do 2015. godine. Dana 4. veljače 2014. godine, škotski parlament donio je zakon kojim legalizira istospolne brakove u Škotskoj, te koji također završava "bračni veto" kojim supružnici mogu onemogućiti svojim transrodnim partnerima sposobnost da pravno promijene svoj rod. Sjeverna Irska je jedini dio Ujedinjenog Kraljevstva koji ne dozvoljava istospolni brak.http://www.advocate.com/news/world-news/2014/02/04/scotland-establishes-marriage-equality
U svibnju 2013. godine, Francuska je legalizirala istospolni brak, kada je francuski predsjednik François Hollande potpisao zakon kojim se autorizira brak i usvajanje od strane homoseksualnih parova.http://www.huffingtonpost.com/2013/05/18/french-president-signs-ga_0_n_3298916.html
Dana 30. lipnja 2013. godine, Vladimir Putin, predsjednik Rusije, potpisao je Zakon o zaštiti djece od informacija koje štetno utječu na njihovo zdravlje i razvoj, u zapadnom svijetu poznat pod nazivima ruski anti-gay zakon, anti-LGBT propagandni zakon i sl., kojeg je prethodno odobrila Duma. Zakon čini distribuciju propagande među maloljetnicima u prilog netradicionalnih seksualnih odnosa kaznenim djelom.http://www.rferl.org/content/russia-hrw-gay-propaganda-law/25441225.html
Dana 1. prosinca 2013. godine, održan je referendum u Hrvatskoj koji Ustavom želi definirati brak kao zajednicu žene i muškarca. Referendum je prošao, sa 65,87% birača koji podržavaju mjeru, a sveukupni odaziv na referendum bio je 37,9%.
Dana 27. siječnja 2014. godine u Turskoj Republici Sjeverni Cipar, međunarodno nepriznatoj državi koja obuhvaća sjerevni dio otoka Cipar, ciparski turski zastupnici su dopunama i izmjenama Kaznenog zakona ukinuli zakon iz kolonijalnog doba koji je kažnjavao homoseksualnost s do pet godina zatvora. To je bila posljednja regija Europe (Cipar geografski pripada Aziji, ali zbog ekonomsko-socijalnih razloga smatra se dijelom Europe) gdje homoseksualnost nije bila legalna.