mini|
Aristofan (; 448. pr. Kr. – 385. pr. Kr.) bio je starogrčki pisac komedija.
Aristofan u svojim komedijama tematizira tadašnju svakodnevicu i osuđuje politiku. Vrlo malo podataka postoji o njegovom životu. S pisanjem komedija počeo je kao vrlo mlad pjesnik. U početku je svoje komedije prikazivao pod imenima kazališnih ljudi Kalistrata i Filonida. Sva tri njegova sina bila su komediografi.
Karakteristike
Napisao je oko 40 drama, a 11 ih je sačuvano. Aristofan je u svojim djelima bio neposredan i oštar kritičar suvremenih događaja i poznatih osoba. Radnja je njegovih komedija često apsurdna, nevjerojatna, smiješna, ali u isto vrijeme prožeta realnošću. Njegove likove, lakrdijaše i karikature, pokreću pravi osjećaji pohlepe i ambicije. Satirizirao je i ironizirao, izlagao je podsmijehu društvo – nesavjesnost rasuđivanja, demagogije u demokraciji, prazno dokazivanje i sofizmu, neznanje, lakoumnost, nepostojanost, izdaju, šovinizam i sve ono što će na kraju Atenu dovesti do propasti.
Osuđivao je ratovanje (sa Spartom), bio je protiv samoga rata, a i njegovih pobornika koji su se ratovanjem koristili kako bi povećali vlastitu moć na štetu naroda: smatrao je da se prava demokracija može razviti samo u miru. Nije pisao komedije protiv ekstremnih oligarha jer bi to bilo ravno samoubojstvu.
Premda je Aristofan u svojim „Oblacima” prikazao Sokrata kao poluludog čovjeka i sofista, Platon u svome dijalogu „Gozba” govori da nisu bili neprijatelji. Aristofan je u komediji „Žabe” prikazao i Eshila i Euripida u nadmetanju za najboljeg tragičara. Aristofan kritizira Euripida kao lošeg pjesnika istovremeno dajući prvu obrazloženu i detaljnu kritiku; zato ga se smatra i svojevrsnim začetnikom književne kritike. Također je, svojom komedijom „Ptice”, postao preteča piscima utopija. Naime, u tom se djelu traga za zemljom u kojoj se najsretnije može živjeti. U svome se djelu „Lizistrata” zalaže za pacifizam i ideju da se Atena i Sparta (koje su se tada borile u Peloponeskom ratu) ujedine kako bi zajedno vladale Grčkom. U tom djelu žene odlučuju muževima uskratiti spolne odnose sve dok rat ne završi.
Zanimljivosti i anegdote
Aristofanu se pripisuje poznata priča o tome kako su ljudi nekoć bili okrugla bića, ali su ih bogovi prepolovili zbog lošeg vladanja. Sada svaka od te dvije polovice traži onu drugu kako bi se iznova spojile. Platon u svome djelu „Gozba” iznosi anegdotu o Aristofanu. Naime, on je uspio najviše popiti i najviše govoriti od svih prisutnih na noćnoj gozbi te je do kasnih sati raspravljao sa Sokratom o tome bi li jedan čovjek bio sposoban pisati i komedije i tragedije.
Sačuvana djela
Aharnjani – (425. pr. Kr.) Vitezovi – (424. pr. Kr.) Oblaci – (423. pr. Kr.) Ose – (422. pr. Kr.) Mir – (421. pr. Kr.) Ptice – (414. pr. Kr.) Lizistrata''' – (411. pr. Kr.) Ženska skupština u Tezmoforiju – (411. pr. Kr.) Žabe – (405. pr. Kr.) Žene u narodnoj skupštini – (392. pr. Kr.) Bogatstvo – (388. pr. Kr.)
Izgubljena djela
Gozbenici Babilonci Ratari Trgovački brodovi Proagon Amfijaraj Geritad Koskal Aiolosikon Anagyros Pečenje Dedal Danaide Dioniz brodolomac Kentaur Niob Junaci Otoci Lemnjanke Starost Feničanke Pjesme Polid Godišnja doba Rode Telemešani Trifal Žene u taboru
Citati
Te nemoguće žene – ne možeš s njima, ne možeš bez njih! Gdje je dobro, tu je i domovina. Nema smrtnika koji bi bio potpuno sretan!''
Kategorija:Starogrčki književnici Kategorija:Komediografi