Uskrs (lat. Pascha, hebr. פֶּסַח, aram. פַּסְחָא, grč. πάσχα), službeno Nedjelja Uskrsnuća Gospodnjeg (Gospodinova) (lat. Dominica Resurrectionis Domini), također i Uskrsna nedjelja, najveća je kršćanska svetkovina, proslava Uskrsnuća Isusa Krista.
Nedjelja na koju se slavi svetkovina Uskrsa računa se četrdeset dana od Pepelnice. Tih četrdeset dana čine korizma i Vazmeno trodnevlje koje prethodi samoj svetkovini Uskrsa.
Državni je praznik i neradni dan u brojnim kršćanskim zemljama, tako i u Hrvatskoj.
Etimologija i nazivlje mini|desno|Rafael, Uskrsnuće Kristovo Uskrs je nastao od glagola uskrsnuti koji vuče korijene iz staroslavenskog u kojemu je glagol *krьsnti značio rasti i razvijati se. Prefiksacijom uz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio današnji hrvatski glagol.
Drugi naziv, Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama. Hebrejska riječ pasah značila je prolaz (prolaz Židova kroz pustinju nakon 40 godina), te je preuzeta u grč. . Uskrs se u romanskim jezicima naziva ovim oblikom (pr. tal. Pasqua).
Naziv Vazam (kajk. Vuzem, također i Vazan) osim Uskrsa obuhvaća cijelo Vazmeno trodnevlje - Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu, ali često se sinegdohizira samo na nedjelju - Uskrs. Neki (Petar Skok) povezuju ga s riječju uzeti (stsl. vъzęti < uz + imati), odnosno razdoblje suprotno Mesopustu kad se opet počinje uzimati meso. Drugi ga pak povezuju tako da su Ćiril i Metod slavenizirali grčku riječ Pasha (p > v, ozvučivanje s > z) te je tako dobivena riječ Vazam.
Germanski nazivi - engl. Easter i njem. Ostern vuku etimologiju od imena saske božice Eostre koja je bila slavljena za vrijeme proljetne ravnodnevnice.
Po ovoj svetkovini imenovani su Uskršnji otok (šp. Isla de Pasqua, otkriven na Uskrs 1722.) i uskršnji kaktus.
Evanđelje Biblija mladih (Mt 28,1-10)
Po suboti, u osvit prvog dana sedmice, dođe Marija Magdalena i ona druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi i odvali kamen i sjede na njega. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi. Kada dakle žene pogledaše, opaziše da je kamen od groba odvaljen; a bijaše vrlo velik.
Zatim anđeo reče ženama: "Znam, vi tražite Isusa Nazarećanina raspetoga. Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu kako reče! Dođite i vidite mjesto gdje je ležao. Sjetite se samo što vam je navijestio dok je još bio u Galileji, kad je govorio: Sin čovječji treba da bude predan u ruke grešnicima, da bude raspet i da treći dan uskrsne. Potecite žurno i javite njegovim učenicima, i Petru, da je ustao od mrtvih. I gle, on pred vama ide u Galileju, ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče. Eto, rekoh vam."
A one se žene sjetiše riječi Isusovih, brzo otiđoše s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše da obavijeste njegove učenike. I gle, Isus im iziđe ususret govoreći "Zdravo!" One poletješe k njemu, obujmiše mu noge i ničice mu se pokloniše. Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"
Nadnevak Uskrsa
Uskrsni datumi od 2000. do 2030. godinegodinaZapadno kršćanstvoIstočno kršćanstvo2000.23. travnja30. travnja2001.15. travnja2002.31. ožujka5. svibnja2003.20. travnja27. travnja2004.11. travnja2005.27. ožujka1. svibnja2006.16. travnja23. travnja2007.8. travnja2008.23. ožujka27. travnja2009.12. travnja19. travnja2010.4. travnja2011.24. travnja2012.8. travnja15. travnja2013.31. ožujka5. svibnja2014.20. travnja2015.5. travnja12. travnja2016.27. ožujka1. svibnja2017.16. travnja2018.1. travnja8. travnja2019.21. travnja28. travnja2020.12. travnja19. travnja2021.4. travnja2. svibnja2022.17. travnja24. travnja2023.9. travnja16. travnja2024.31. ožujka5. svibnja2025.20. travnja2026.5. travnja12. travnja2027.28. ožujka2. svibnja2028.16. travnja2029.1. travnja8. travnja2030.21. travnja28. travnja
Jedan od najstarijih izvora koji govore o Uskrsu jest Pashalna homilija iz 2. stoljeća koju je napisao Meliton Sardski. Sokrat Skolastik u 4. stoljeću govori da je slavljenje Uskrsa nastalo iz lokalnog običaja, ali govori i da je samo slavlje ipak bilo univerzalno – samo su pojedinosti vezane uza nj bile lokalizirane.
Sinezije Cirenski u 4. stoljeću zapisao je sljedeći hvalospjev Uskrsu: O, noći sjajnija od dana, svjetlija od Sunca, slađa od raja, očekivana godinu dana!
Kroz povijest postojale su brojne prepirke oko datiranja. Poznat je kvartodecimanizam (izvedenica od lat. quattuordecim = četrnaest) prepirka kad je Polikarp Smirnski slijedivši Ivanovu tradiciju da je Isus razapet u petak, raspravljao s papom Anicetom. Termin se odnosi na praksu da je slavlje Prijelaza (Pashe) za kršćane bio na četrnaesti dan Nisana (prvog mjeseca u hebrejskom kalendaru) u Starom zavjetu. Problem je bio u tome treba li to slavlje ujedno biti i slavlje Isusova uskrsnuća ili bi se trebala odrediti neka nedjelja koja bi tomu bila posvećena. Naime, rimska je praksa bila nastavljanje slavlja sve do kraja tjedna. Ni jedan ni drugi nisu se uspjeli složiti te je pitanje ostalo neriješeno. No, naraštaj poslije, rimski biskup Viktor izopćio je biskupa Polikrata Efeškog i ostatak azijskih biskupa zbog privrženosti slavljenju na 14. Nisan. Izopćenje je poslije opozvano te su se obje strane pomirile zbog intervencije biskupa Ireneja Lyonskog koji je podsjetio Viktora na njegova tolerantnog prethodnika. Sama metoda računanja datuma Uskrsa nije službeno riješena sve do Prvog nicejskog sabora 325. godine, premda se dotada rimski način proširio u većini crkava.
Na Prvom nicejskom saboru 325. odlučeno je da se Uskrs slavi na istu nedjelju u cijeloj Crkvi, ali vjerojatno nikakva metoda određivanja nije donesena (nisu sačuvani nikakvi spisi o koncilu). Problem se premjestio u Aleksandriju - ondje su slavili Uskrs na prvu nedjelju poslije najranijeg četrnaestog dana mjeseca koji bi bio 21. ožujka ili poslije tog datuma. Od srednjeg vijeka to je pravilo pojednostavljeno: Uskrs se slavi na nedjelju poslije punog mjeseca na sam dan ili poslije ekvinocija. No, to baš i nije dosljedno slijedilo crkvena pravila: Uskrs pada na prvu nedjelju poslije prvog proljetnog punog mjeseca 21. ožujka (dan proljetnog ekvinocija) ili poslije tog datuma (riječ je o proljetnom ekvinociju koji se dobiva putem tabličnog računanja, a ne putem astronomskih mjerenja). Taj puni mjesec četrnaesti je dan tablične lunacije (novi mjesec).
Katolička Crkva rabila je vlastite metode datiranja Uskrsa sve do 6. stoljeća kad je preuzela aleksandrijsku metodu. Zbog razlike u porabi gregorijanskog i julijanskog kalendara, zapadne i istočne Crkve imaju različite datume Uskrsa.
Godine 1997. u Siriji je na Svjetskom crkvenom kongresu donesena metoda koja je trebala zamijeniti dotadašnju i ukloniti nesklad između datiranja zapadnog i istočnog kršćanstva. Početak reforme predložen je 2001. godine, ali još nije usvojen.
Crkvena liturgija mini|150px|Uskrsna svijeća tradicijski je bijele ili žute boje, s grčkim slovima alfa i omega koja označuju da je Isus početak i kraj te s križem na kojemu je označeno pet Isusovih rana. Zapadno kršćanstvo U zapadnom kršćanstvu priprema za Uskrs jest korizma. Nakon završetka korizme dolazi Cvjetnica, Veliki tjedan koji uključuje Vazmeno trodnevlje - Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu na kojoj završava Vazmenim bdjenjem. Uskrsom počinje Vazmena osmina, koja traje sve do Druge Uskrsne nedjelje (Malog Uskrsa).
Tradicijska priprema za Uskrs započinje Velikom subotom kad se uvečer odlazi u crkve na bdjenje. Uoči mise pali se uskrsni oganj, koji simbolizira Svjetlo Kristovo i Kristovu pobjedu nad smrću te se iz njega pali i Uskrsna svijeća. Na misi Vazmena bdjenja novi članovi (katekumeni) pridružuju se zajedništvu Crkve, a stari članovi obnavljaju krsne zavjete. Sutradan se slave Mise Uskrsnuća Gospodinova.
Slavlje vazmene noći raspoređeno je na sljedeće dijelove:
Služba svjetla Ova je služba svečani početak vazmenog bdjenja. Prvo se blagoslivlja sveta vatra kojom se pali uskrsna svijeća, simbol uskrsnulog Isusa, te zajednica svečano pali vlastite svijeće i okuplja se. Nakon toga slijedi vazmeni hvalospjev (Exultet) kojim se poziva na uskrsno veselje:
Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji i za tolikog Kralja neka jekne trublja spasenja!
Nek se raduje i zemlja tolikim obasjana bljeskom, i rasvijetljena sjajem vječnoga kralja neka osjeti da je nestalo po čitavom svijetu mraka! nek se veseli i majka Crkva urešena bljeskom tolikog svjetla i silnim poklicima naroda nek odjekne ova dvorana!
Ovo je noć koja svjetlošću stupa rasprši tmine grijeha. Ovo je noć koja danas po svem svijetu one što u Krista vjeruju o tmina grijeha i od opačina otima, vraća milosti i pridružuje svetosti. Ovo je noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao.
Služba riječi Krsna i potvrdna služba Euharistijska služba
Uskrs je važan iz više razloga:Life Application Bible. New International Version. Tyndale House Publishers, 1992. Isus je održao obećanje da će ustati od mrtvih, kako je i naviještao učenicima u svojemu javnom djelovanju; Uskrsnuće daje sigurnost, da će vladar Božjeg vječnog Kraljevstva biti živi Krist; Kristovo uskrsnuće daje nadu vjernicima i u njihovo uskrsnuće Božja sila koja je vratila Krista iz mrtvih dostupna je, da bi vratila moralno i duhovno mrtve u život tako da se mogu mijenjati i rasti (1 Kor 15,12-19); Uskrsnuće daje značenje svjedočanstvu koje Crkva ima pred svijetom, objavljujući stvarnost uskrsnuća Isusa Krista.
Istočno kršćanstvo mini|Ikona Isusova uskrsnuća iz Ruske pravoslavne crkve, 16. stoljeće. U istočnom kršćanstvu priprema također počinje korizmom , koja traje do Velikog petka i pokorničkoga je karaktera. U večeri Velike subote slavi se ponoćna misa nakon 23 sata. Pri završetku sva se svjetla ugase te se pali uskrsna svijeća iz „vječnog svjetla” u crkvi, a potom se svjetlo dalje širi. Procesija se nastavlja oko crkve i u nju vraća u ponoć te se služi pashalna misa. Poslije liturgije običaj je objedovati, a sutradan nema liturgije jer je već proslavljena. Umjesto nje u podne se održava tradicijski Agape vesper u kojem se čitaju dijelovi Ivanova Evanđelja na raznim jezicima.
Uskrsni običaji Uskrsni običaji u svijetu mini|Paljenje uskrsne vatre u Brandenburgu. mini|Boris Kustodiev, Uskrsna tradicija, (1912.)
Uz slavlje Uskrsa vežu se brojni simboli i običaji koji variraju od zemlje do zemlje. No, većini je zajedničko ukrašavanje pisanica. Česti simboli jesu zečevi i pilići, a također i čokoladni zečevi i
U Sjevernoj Americi Uskrs je dijelom sekulariziran, odvojen od sakralnoga. Najpoznatiji je običaj lova na pisanice (eng. Easter Egg Hunt) - roditelji ili rodbina skriju pisanice u kući ili dvorištu/vrtu, a potom ih djeca traže. Naime, djeca vjeruju kako ijh e preko noći skrio uskrsni zec zajedno s inim slasticama ili darovima u uskrsnoj košari. Brojne obitelji odlaze na nedjeljnu uskrsnu svetu misu, a održavaju se i uskrsne parade.
Belgija ima slične tradicije kao Amerika, ali se češće govori kako uskrsna jaja donose zvona iz Rima. Naime, priča govori da zvona sa svake crkve na tihu subotu (stille Zaterdag) ne zvone jer su otišla u Rim.
U istočnomu dijelu Nizozemske pale se uskrsne vatre u sumrak. U okolici Magdenburga dječacima se simbolički „isprašio tur” da bi se iz njih istjeralo loše ponašanje. Taj je običaj bio čest i u Škotskoj gdje postoji izreka „istučen kao na Uskrs” koja znači da je za neki prijestup dobivena preblaga kazna.
U Norveškoj je tradicija igranje igara Yahtzee. Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasna kruha umotana u bijelo platno da bi ga pojeli u ponoć. Sam običaj bio je čest i u vikinško doba kad su Vikinzi nosili sa sobom zizmelene bobice koje su simbolizirale život.