mini|Katedrala u Elyju Ely (izgovor: i/ˈiːli/) je katedralni grad u engleskoj grofoviji Cambridgeshireu. Od Londona se do Elyja stiže 129 km cestom. Cambridge je 23 km u pravcu sjevernog sjeveroistoka. Opatiju u Elyju osnovala je sv. Eteldreda 673. godine na svom posjedu Otok Ely koji joj je za dotarij dao njen suprug Tondberct, poglavica ili kraljević južnih Gyrwasa. Opatiju su razorili 870. godine danski osvajači. Obnovio ju je biskup Winchestera Etelvold 970. godine. Izgradnju katedrale pokrenuo je normanski opat Šimun 1083. godine.
Ely je podignut na otoku površine 60 km2 Kimmeridgeskoj glini koji je s 26 m nadmorske visine najviša toča u kraju zvanom The Fens.
Danas Ely ima 20.256 stanovnika. Nalazi se na 52,40 stupnjeva sjeverne zemljopisne širine i 0,26 stupnjeva istočne zemljopisne dužine. U Elyju su raštrkani nalazi iz kasnog srednjeg kamenog doba,Multiperiod remains, Chief's Street, Ely: CHER number: CB15534". Heritage Gateway. English Heritage. Preuzeto 1. prosinca 2011. brončanog doba"Neolithic/Bronze Age activity, Trinity and Runciman lands, West Fen Road, Ely. CHER number: CB15553". Heritage Gateway. English Heritage. Preuzeto 1. prosinca 2011. i mlađeg kamenog doba (kremeno oruđe).Neolithic flints, Bray's Lane, Ely. CHER number: 10475". Heritage Gateway. English Heritage. Preuzeto 1. prosinca 2011. Kroz današnji Ely prolazi rimska cesta (ulica Akeman). Malo je izravnih dokaza rimske vlasti u Elyju, premda su u blizini bivše rimske naseobine kao Little Thetford i Stretham. Budući da je Ely bio sjedište dioceze, dugo ga se smatralo gradom. Gradski status mu je dan 1974. kraljevskom poveljom.
U blizini Elyja je paleontološko nalazište Roswell Pits (Roslyn Hole,Skertchly, S B J (1877), Geology of the Fenland, London: HM Stationery Office , s. 236 Roslyn PitMarr, J E; Thomas, H D (1967) , "Chapter 1: Geology", in Salzman, L F, The Victoria History of the Counties of England: Cambridgeshire and the Isle of Ely, Vol. I, London: for The University of London Institute of Historical Research reprinted by Dawsons of Pall Mall, pp. 1–33, s. 19). Na ovom jurskom otoku vadila se kimmeridgeska glina u 19. i 20. stoljeću radi potreba lončarstva i za održavanje riječnih nasipa.
Podrijetlo i značenje imena Ely uvijek je bilo opskurno znanstvenicima i još se uvijek spore o njemu. Najstariji zapis jest latinski tekst Bede Časnog Historia ecclesiastica gentis Anglorum, u kojem je ime grada zapisao u obliku Elge.Giles, J. A. (1843), "chapter XIX", The Complete Works of Venerable Bede, in the original Latin, collated with the Manuscripts, and various printed editions, and accompanied by a new English translation of the Historical Works, and a Life of the Author , vol. 3 part 2, London: Whittaker, preuzeto 10. siječnja 2012., pogl. XIX. Očigledno ime nije latinsko, jer gotovo svi sljedeći latinski tekstovi bilježe ga u obliku Elia,Crabb, George (1833), Universal historical dictionary: or explanation of the names of persons and places in the departments of biblical, political and eccles. history, mythology, heraldry, biography, bibliography, geography, and numismatics 1, Baldwin and Cradock, preuzeto 12. siječnja 2012., Ely. Eli ili Heli s neorganskim H-. U staroengleskim povljema i u Anglsaskoj kronici zapisan je u obliku Elig.Earle, John (1865), [ http://books.google.com/books?id=FT0LAAAAYAAJ Two of the Saxon chronicles parallel: with supplementary extracts from the others], Clarendon Press Fairweather, Janet (2005), "Liber Eliensis: a history of the Isle of Ely from the seventh century to the twelfth", Liber Eliensis (The Boydell Press), , pp. 161, 210, 242 et al.
Skeat je izveo ime Ely od onog što naziva "O[ld] Northumbrian" (stari northumbrijski) ēlġē, što znači "okrug jegulja" (eng. eel)".Skeat, W W (1901), The place-names of Cambridgeshire, Cambridge: Cambridge Antiquarian Society, pp. 51–2.
Izvori
Vanjske poveznice Ely Online Ely, turistički vodič na Wikivoyageu
Kategorija:Gradovi u Engleskoj