desno|mini|250px|Trnoružica nabode prst na vreteno, slika Alexandera Zicka. vreteno (alat), u tekstilstvu i rukotvorstvu, je alatka za ručno predenje kratkih vlakana (vune, kudjelje, lana, pamuka) u čvrstu dugačku nit (pređa). Pri predenju se očišćena i poravnana (paralelizirana) vlakna najprije privežu na preslicu, a osoba koja prede postupno ručno izvlači vlakna s preslice te ih okretanjem vretena (drveni štapić zašiljen na obama krajevima) uvija u neprekinutu nit i namata na njega. Radi povećanja proizvodnosti i potrebe za dobivanjem što finije pređe, vreteno je potkraj 18. stoljeća postalo sastavnim dijelom kolovrata, na kojem je zadržalo istu ulogu, ali se, umjesto rukom, pogoni kotačem. Ručno predenje s pomoću vretena najstarija je tehnika predenja, a za predenje vune ponegdje se zadržalo i do današnjih dana. navojno vreteno, u strojarstvu, je strojni dio u obliku izduženoga vijka, koji zajedno s pridruženim dijelovima pretvara rotacijsko gibanje (vrtnja) u translacijsko (pravocrtno gibanje). Pri radu vreteno se vrti, a pripadno se tijelo s unutarnjim navojem (na primjer suport tokarilice ili tlačna ploča preše) pomiče duž vretena (ravnocrtno translatira). Ponegdje tijelo s unutarnjim navojem miruje, a vreteno izvodi translaciju i rotaciju istodobno. Vretena se najčešće izvode s trapeznim, pilastim ili pravokutnim profilom navoja, koji imaju veće uspone, jače su opteretivi, pa prenose i veće aksijalne sile. vreteno (enigmatika), u enigmatici, je vrsta slovčane zagonetke, što se sastoji od dijagrama nalik vretenu, a u čija polja treba upisati prema opisima niz analogogrifoida (piramida); do sredine lika rastućih, a od sredine padajućih. U prvom dijelu treba prethodnomu pojmu premetnuti slova i još jedno dodati, a u drugom dijelu oduzeti. diobeno vreteno, u biologiji, je stanična tvorevina. U naravi je bipolarna fibrilarna struktura.Stanični ciklus eukariota, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Čini ju organizirani niz proteinskih mikrocjevčicaIlić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemne (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, , str. 31 (izgrađuju ih proteini miozin i aktin) koje se tijekom stanične diobe priljube uz centromere kromosoma. Na taj način omogućuje da se odvoje kromosomi između dviju novih stanica nastalih diobom.diobeno vreteno, Struna - Hrvatsko anatomsko i fiziološko nazivlje
Izvori